Ovih dana imenovan je novi glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, dugogodišnji zamjenik bivših glavnih državnih odvjetnika Mladena Bajića i Dinka Cvitana, čovjek sustava koji je mogao mimo promatrati bez imalo grižnje savjesti kako Bajić i Cvitan godinama podređuju Hrvatsku najgorim neprijateljima, i to svojim neradom, nečinjenjem i nepostupanjem protiv, primjerice, počinitelja nezakonitoga ustupanja tisuća dokumenata s oznakom državne tajne MKS-u, stranim obavještajnim službama i njihovim agenturama, čime su omogućavali drugim državama da neprestano ucjenjuju Hrvatsku, piše Joško Buljan u Hrvatskom tjedniku od 26. travnja 2018. godine.
> Koje su ovlasti glavnog državnog odvjetnika i kako ih je Dinko Cvitan koristio?
Pod njihovim vodstvom Državno je odvjetništvo bilo i ostalo leglo izdajnika koje je sustavno zloupotrebljavalo proces „europskoga pridruživanja“ svojim protuzakonitim postupanjem, pristajući na političke pritiske, zanemarujući neovisnost sudstva, omogućujući da agresor stekne poziciju tužitelja, a da branitelji postanu lovina za sve kojima hrvatska država nije po volji.
> Zašto je Dinko Cvitan obmanjivao javnost o istragama pokrenutim u BIH protiv časnika HV-a?
Pod vodstvom tih istih stručnjaka, za koje danas Plenković tvrdi, na jednoj od sjednica Vlade, da će “…posao obavljati savjesno, u skladu sa zakonom i nepristrano te na taj način jačati povjerenje u pravosudni sustav RH“, počinjeno je jedno od najsramotnijih postupanja Dorha i Uskoka u slučaju Perković i Mustač kada je Državno odvjetništvo zaštitu jugoslavenskih udbaških ubojica proglasilo „nacionalnim interesom“.
Tako je institucija koja je trebala biti najjači zaštitnik pravnoga poretka Republike Hrvatske, svojim djelovanjem (nečinjenjem), štitila poredak prethodnoga totalitarnog sustava, komunističke Jugoslavije, a na štetu zaštite pravnoga poretka Republike Hrvatske.
> (VIDEO) Olujić: ‘Cvitan je bio loš nasljednik još goreg državnog odvjetnika’
Kad još ovomu dodamo njihova postupanja u predmetima korupcije i kriminala te pogledamo što je ostalo od tih velikih optužnica i uhićenja, vidimo da nije ostalo gotovo ništa: Maestro – jedna osuda za peku, više poništenih presuda, mnoštvo oslobađajućih presuda i većina rasplinutih i razvodnjenih nezavršenih slučajeva koji čekaju zastaru.
Brodosplit – sedam oslobođenih uz štetu od 4,7 milijuna kuna. Sanader – čeka se zastara, Ježić – nije uplatio 5 milijuna kuna smijući se u lice čitavom pravnom sustavu RH. I tako dalje, i tako dalje…
Kad uzmemo u obzir Dorhovu metodologiju prema kojoj se odabere politički oportuni cilj pa mu se nastoji nešto napakirati širenjem istrage u nekom smjeru, istrage koje se vode prema slijepoj ulici teško da se mogu smatrati slučajnošću.
Vjerojatnije je da je Dorh, u stvari, sustavno štitio kriminal na najvišoj razini, a s tisućama parnica koje na hrvatskim sudovima traju neprihvatljivo dugo stvoren je savršen sustav prijevara za koje nitko ne odgovara…
> Tko je Dražen Jelenić, novi glavni državni odvjetnik RH?
Umjesto da je predsjednik Vlade odmah po svome dolasku povukao državnički potez i napravio sudbonosni prvi korak prema izlazu iz ovoga začaranog kruga smjenom čelnih ljudi Dorha, jer nisu obavili zadaću zaštite pravnog poretka, on nastavlja pogubnu politiku pravne nesigurnosti, zbog koje hrvatska mladost ne vidi više nikakvu budućnost u svojoj domovini. Dovođenje na čelo državnoga odvjetništva Bajićeva pa Cvitanova zamjenika, kojemu su za vrijeme ručka u rujnu 2012. ukrali aktovku sa službenim dokumentima i laptop, dok je bio zadužen za gospodarski kriminal u Državnom odvjetništvu, sigurno ne će pojačati povjerenje u pravosudni sustav RH.
Porazni rezultati Bajića, Cvitana i njihovih zamjenika
Hrvatski je sabor prošloga petka „na znanje“ primio izvješća o radu Državnoga odvjetništva za 2015. te za 2016., a kako su glasovali zastupnici, nema smisla objavljivati. U državi u kojoj hara izdaja, korupcija i kriminal, iz koje i obični mladi ljudi zbog tog istog kriminala i korupcije bježe u desetcima tisuća, kao nekad iz DDR-a prije nego što su ih ogradili zidom, čiji zastupnici mogu danima debatirati o partizanima i ustašama, rodnoj ideologiji, poticajima za tovare i si., dovoljno je samo nekoliko minuta da bez bilo kakve suvisle rasprave „prime na znanje“ čak dva godišnja izvješća Dorha.
A kako je zapravo Dorh radio i danas radi mnogo bolje možemo vidjeti kad pogledamo izvješća američkoga veleposlanstva u Zagrebu na Wiki-Leaksu koje smo odabrali za ovaj prikaz, a u njima se govori o više od 90 uhićenih u razdoblju od 2007. do 2010.. dakle, u razdoblju za koje imamo podatke na Wikileaksu.
Svi su uhićeni visoki državni službenici ili dužnosnici (od predsjednka vlade pa do gruntovnice). Devedeset uhićenih u četiri godine! To je golem broj službenika i dužnosnika tako visoke razine. Tako velik broj uhićenih predstavili su Bajić i Cvitan svojim američkim kontrolorima, dok su njihovi zamjenici radili predano u sjeni čekajući svoju priliku. Obojica su sebe predstavila kao nekakve vitezove antikorupcijske borbe u Hrvata, borce za pravdu koje Amerikance valjda asociraju na Eliota Nessa. Bez dvojbe, ta izvješća ostavljaju dojam da se i Bajić i Cvitan na neki način žele što bolje “prodati”.
Danas znamo: presude u tim predmetima uglavnom su završavale proceduralnim pogreškama, guljenjem krumpira za opće dobro i zastarama.
Kako su organizirane Uskokove i Dorhove istrage?
Za razliku od “običnih” lopova o kojima policija prikupi dokaze i preda ih državnome odvjetništvu, ovdje Dorh upravlja istragama usmjeravajući ih. Obično ih širi, a ne sužava prema krivcu ili krivcima, kao što je to uobičajeno i što možete vidjeti u svakoj policijskoj seriji na TV. (Dorh je usvojio neku vrstu metodologije Ilije Čvorića iz Balkanskoga špijuna: podstanar je bio u operi, tko zna što je ondje razgovarao s profesorom, idemo proširiti istragu i na njega.) Usmjerava ih prema nekome ili ih od nekoga udaljava, već prema tome što je politički oportuno. Tako je skrenut policijski i pravno vrlo jednostavan slučaj Sauche, slučaj koji je glatko mogla riješiti 1. policijska postaja na Zrinjevcu nakon pregleda nekoliko lažnih putnih naloga.
Nakon uključivanja Uskoka i Dorha istraga se proširila i rasplinula, Saucha je postao vrijedan glas u Saboru i ne će mu se ništa dogoditi.
Da se radilo o službeniku u nekome računovodstvenom uredu, već bi sjedio u zatvoru (uostalom, za Sauchin se slučaj teško može reći da je riječ o organiziranom kriminalu – zašto je to uopće uskočki slučaj?).
Ukratko, ispada da Uskok nije ustrojen za borbu protiv korupcije, nego za kontrolu štete ako je u korupciju upleten netko od “nedodirljivih” (Bajić i Cvitan naročito su se hvalili istragama protiv „nedodirljivih“ (untouchables), iako zapravo izdaju optužnice tek nakon što netko politički “padne”, kao da su pravo učili od Lavrentija Berije, a ne na pravnome fakultetu.)
> (VIDEO) Jelenić: ‘Cvitan je bio dobar šef, ostavio mi je kvalitetne temelje u DORH-u’
Dosadašnji odnos državnih odvjetnika „ne čujem, ne vidim“ kada je u pitanju kriminal kojim su premrežene državne institucije, jedan je od generatora krize. Taj je odnos omogućio da je u Hrvatskoj iznimno teško osnovati i voditi svoj posao, svoju obiteljsku firmu. OPG ili bilo što drugo, a da vas upravo državne institucije ne reketare. A kad se radi o najvećim aferama, državno odvjetništvo na kriminal je uvijek reagiralo s takvom zadrškom da nikakva naknadna kazna nije mogla nadoknaditi razmjere počinjene štete.
Da se ništa, baš ništa ne će promijeniti, potvrđuje i nastupni govor novoga državnog odvjetnika Jelenića koji je na početku sjednice Odbora za pravosuđe rekao: „Ja sam dijete Državnoga odvjetništva, mislim da to nije ništa loše. Cijeli vijek radim i učim od starijih kolega i zahvaljujem svima koji su mi bili mentori, a jedan od zadnjih bio je Dinko Cvitan“, kazao je na početku sjednice Odbora za pravosuđe Jelenić.
Pa ako je Jelenić „dijete državnoga odvjetništva“, onda su mu roditelj 1 Mladen Bajić, a roditelj 2 Dinko Cvitan koji su se uglavnom bavili cinkanjem po veleposlanstvima čime su godinama diktirali dinamiku odnosa s Haaškim sudom otežavajući položaj naše zemlje pri pregovorima s Europskom unijom, plasirajući lažne informacije u korumpiranim medijima, uvijek u ključnim političkim trenutcima. Oni su svoju priliku za vlast vidjeli u razbijanju svih simbola nacionalnoga ponosa, a najveće resurse potrošili su na pokušajima kriminalizacije Domovinskog rata i pobjedničke Hrvatske vojske, dok se Hrvatskom potpuno neometeno širila korupcijska hobotnica baš na najvišim razinama vlasti.
Takvi „mentori“ u državnome odvjetništvu stvorili su vojsku poltronskih poslušnika u državnome sustavu za „balans snaga u regionu“, čije rezultate možemo vidjeti danas, pogledajte samo politiku Plenkovića i njegova koalicijskoga partnera Pupovca.
Državni odvjetnici – ‘Spasi druga, pojavu osudi’
Sudeći prema višegodišnjoj suradnji Cvitana i Bajića, ništa se u Državnome odvjetništvu nije promijenilo niti će se promijeniti imenovanjem njihova dugogodišnjega zamjenika Jelenića.
Cvitan devet godina stoji uz bok Bajiću, a sada Bajić stoji uz bok Cvitanu, Jelenić je stajao uz bok Bajiću i Cvitanu, a sada će Cvitan i Bajić stajati uz bok Jeleniću, dok bismo se mi trebali zabavljati time tko je od njih s kime u svađi, a tko nije (navodno Bajić i Cvitan više ne razgovaraju).
Kao da bi o tome trebalo ovisiti kako će Državno odvjetništvo raditi! Uglavnom, ni pod Jelinićem se na isti način kao ni do sada ne će otvarati „ladice“ koje politički nije pametno otvarati.
I dalje će se kao u socijalizmu istrage pokretati na temelju medijskih napisa i javne percepcije, modelom „spasi druga, pojavu osudi“, a ne na temelju dokaza zbog čega će uglavnom takve istrage i dalje propadati. Dodajmo tome često međusobno kontradiktorne hrvatske zakone i razne propise često donesene korupcijski, nekome u korist, i dobit ćete „apsurdistan“ kakav danas imamo (naziv web-stranice na kojoj se takvi propisi komentiraju) iz kojega ljudi bježe ako ikako mogu.
Glavni državni odvjetnici nečinjenjem su uništili pravni poredak vodeći se isključivo „političkim utjecajem“ korumpiranih i izdajničkih elita, što je jednostavno dokazati činjenicom da Dorh sustavno cijelo jedno desetljeće i više manipulira podatcima plasirajući ih korumpiranim medijima i stranim diplomatima.
Začuđujuće je da Cvitana nitko, baš nitko niti iz medija, a niti od zastupnika, nije ništa o tome pitao. Zbog nečinjenja ove Vlade, kao i prethodnih kada je u pitanju Dorh, Hrvatska i dalje tone pod teretom kriminala, korupcije, pravne i poduzetničke nesigurnosti. Saborska rasprava Odbora za pravosuđe o Izvješću o radu Državnoga odvjetništva bila je pravi trenutak da se otvori argumentiran dijalog o stanju u Dorhu i hrvatskome pravosuđu a završila je konstatacijom zastupnika „kako je Izvješće samo primljeno na znanje“.
Ništa novo, novi maestro je Jelenić!, ističe Joško Buljan za Hrvatski tjednik.
Kako je ukradeno računalo s tajnama državnog odvjetništva
U poslijepodnevnim satima 14. rujna 2012. novoimenovanome državnom odvjetniku Draženu Jeleniću, koji je u to vrijeme bio jedan od zamjenika glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića, zadužen da vodi krupne istrage u slučajevima gospodarskoga, pretvorbenog i privatizacijskoga kriminala te ratnoga profiterstva, ukradena je torba s dokumentima i osobnim stvarima, ali i prijenosnikom u kojem je bila spremljena velika količina elektroničkih dokumenata prepunih imena ljudi koji su već na optuženičkim klupama i onih koji se tamo tek trebaju naći. Nakon „15 dana panike” policija je pronašla računalo s tajnama Državnoga odvjetništva izvijestio je Jutarnji list. Prema tvrdnji policije, računalo je pronađeno kod “stručnjaka” koji je dobio zadatak provaliti šifru kojom je računalo bilo zaštićeno. Navodno nije uspio. Sam događaj baca svjetlo na činjenicu kako su se Bajićevi zamjenici odnosili prema službenim podatcima. Nije poznato je li tadašnji Bajtćev zamjenik, a sadašnji glavni državni odvjetnik, snosio ikakve posljedice zbog takva neodgovornoga postupanja s tajnama državnoga odvjetništva.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
