“Beljakova izjava „da UDBA nije pobila dovoljno ljudi“ zapravo održava simptom jedne dublje bolesti hrvatskog društva, u kojem se već desetljećima potiče kulturu nekažnjivosti i javnog primitivizma. Na žalost taj odnos prema žrtvama UDBA-e pogotovo prema ubijenim hrvatskim političkim emigrantima nije od jučer”, napisao je Jure Vujić, član savjeta Hrvatskih suverenista i pročelnik odjela za politologiju Matice Hrvatske.
> Tko je Krešo Beljak – od opravdavanja udbaških ubojstava do pobornika bratstva i jedinstva?
Podsjetimo, predsjednik HSS-a Krešo Beljak ispričao se zbog sporne objave na Twitteru u kojoj je ustvrdio kako “UDBA nije pobila dovoljno ljudi”.
”U vezi ovog mog nespretnog i nesretnog tweeta. Taj tweet je dio šire rasprave, pune uvreda i laži. No, nebitno. Žao mi je što se iz moje objave dalo zaključiti kako podržavam politička ubojstva, a to, naravno, nije istina. Žalim i ako sam nekoga uvrijedio. Pogriješio sam”,napisao je Krešo Beljak.
U vezi ovog mog nespretnog i nesretnog tweeta. Taj tweet je dio šire rasprave, pune uvreda i laži. No, nebitno. Žao mi je što se iz moje objave dalo zaključiti kako podržavam politička ubojstva, a to naravno, nije istina. Žalim i ako sam nekoga uvrijedio. Pogriješio sam.
Tekst se nastavlja ispod oglasa— Krešo Beljak (@KBeljak) 13. siječnja 2020.
Reakciju Jure Vujića prenosimo u cijelosti.
Beljakova izjava „da UDBA nije pobila dovoljno ljudi“ zapravo održava simptom jedne dublje bolesti hrvatskog društva, u kojem se već desetljećima potiče kulturu nekažnjivosti i javnog primitivizma. Unatoč blage isprike dotičnoga koji jedino na taj bijedni način skreće na sebe medijsku pozornost, Beljakov primitivizam je postao voodoo lutka uglađenog građanskog desnog i lijevog centra , koji licemjerno već godinama legalizira takvo ponašanje i dopušta otvoreni lijevi negacionizam u medijskom i javnom prostoru (kada su u pitanje negiranje žrtava komunističkog titoističkog režima). Na žalost taj odnos prema žrtvama UDBA-e pogotovo prema ubijenim hrvatskim političkim emigrantima nije od jučer, a djelomično proizlazi iz 90.-tih godina kada je na žalost Tuđman više vjerovao starim udbaškim kadrovima s kojima se okružio, negoli hrvatskim političkim emigrantima i istinskim domoljubima. To i objašnjava da se i danas još uvijek u javnosti i medijima etiketira „teroristom“ jednog Zvonku Bušića, Miru Barešića, Ludvig Pavlovića i drugi , a potom se u velikoj medijskoj pompi slavi rođendan jednom Manoliću.
Pa i sami rezultati predsjedničkih izbora trebali bi biti dobra pouka za sistemsku liberalnu tzv. desnicu kako agitpropovsko mahanje sa “strahom od komunjara” ne može više biti mobilizatorska pobjednička formula. Strahovati od “povratka komunjara”, a istovremeno unutar hrvatsko-srpske koalicije pogodovati opstanak kulture nekažnjivosti , kao i širenje liberalno-globalističkog svjetonazora u odgojno-obrazovnom sustavu, u kulturi i medijima je neodrživo šizoidno stajalište. To je slično kao da vičete “držte lopova” a da pritom molite da ga ne uhvatite. Simptomatično je također da sa jedne i druge strane nismo čuli niti jednu riječ o nužnosti provedbe lustracije, a sistemska ljevica i liberalna desnica snose zajedničku odgovornost zbog toga što Hrvatska još uvijek figurira kao “zemlja slučaj” ( skupa sa Slovenijom) pored svih drugih postkomunističkih zemalja koje su provele lustracijski proces. Sistemska liberalna ljevica i liberalna tzv. kozmetička desnica su danas u Hrvatskoj i u Europi, glavne poluge de-suverenizacije nacija provođenjem monetarističke neoliberalne globalističke politike.
Obje se zamjenske stranke zalažu za očuvanje dominantnog partitokratskog “status quoa”, dok su promjene Ustava i izbornog zakona minimalne pretpostavke za bilo koje druge suštinske promjene i reforme u Hrvatskoj. Meritum izbora je u tome što su pridonijeli također ideološkom razbistravanju u političkoj sferi, koje razotkriva da liberalni komunisti (njihova djeca) i liberalni globalistički “desnocentristi”, proizlaze iz istog društvenog miljea i liberalnog ideološkog inkubatora, te da jedina alternativa na desnici se nalazi u istinskoj narodnoj, suverenističkoj, nacionalističkoj i slobodarskoj opciji.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
