“Srpski zastupnik i član Apisove “Crne ruke” Puniša Račić je 1928. u beogradskoj skupštini pucao u hrvatske narodne zastupnike, ubio je trojicu, među ostalim hrvatskog zastupnika Stjepana Radića. Račić nije pucao samo u hrvatske zastupnike, pucajući u njih on je pucao u Hrvatsku. (…)
Ako, pak, slikovito želite opisati što je “ćirilica u Vukovaru”, onda pokažite ovu sliku: mecima uništena ploča s natpisom “Ulica Stjepana Radića” i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom “Ulica Puniše Račića” – poručila je novinarka Karolina Vidović Krišto komentirajući temu koja je u politici ovih dana ponovno postala aktualna: temu dvojezičnosti u Vukovaru.
U svojoj objavi Vidović Krišto podsjeća na Marijana Živkovića, vukovarskog branitelja i oca dvojice poginulih vukovarskih branitelja, protiv kojega se vodi sudski postupak zbog razbijanja ćirilićne ploče 2013.
Marijan Živković: E, moj narode, zašto su mi djeca poginula
Marijan Živković: ‘Još samo da uzmu minobacač i raznesu me. Razočaran sam svime što se događa’
Njezinu objavu u nastavku prenosimo u cijelosti.
“Marijane, uzmi križ i nosi ga. Ja sam uz tebe i ostat ću dovijeka”
“Srpski zastupnik i član Apisove “Crne ruke” Puniša Račić je 1928. u beogradskoj skupštini pucao u hrvatske narodne zastupnike, ubio je trojicu, među ostalim hrvatskog zastupnika Stjepana Radića. Račić nije pucao samo u hrvatske zastupnike, pucajući u njih on je pucao u Hrvatsku.
Ako vas netko pita što je “ćirilica u Vukovaru”, prije svega se pozovite na članak 8 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina i jasno naglasite kako je “ćirilica u Vukovaru” protuustavna i protuzakonita.
Ukoliko povijesno želite objasniti što je “ćirilica u Vukovaru” onda recite: “U Hrvatskoj nikada nije postojao problem ćirilice, sve do 1991., kada su došli na tenkovima i kada su na pročeljima vukovarskih kuća na ćirilici napisali “ovo je Srbija”.
Ako, pak, slikovito želite opisati što je “ćirilica u Vukovaru”, onda pokažite ovu sliku: mecima uništena ploča s natpisom “Ulica Stjepana Radića” i nova postavljena ploča s ćiriličnim natpisom “Ulica Puniše Račića”.
Sinovi Marijana Živkovića branili su Vukovar i obranili Hrvatsku od srpskih, crnogorskih i agresora JNA koji su ne čekićem, nego mecima uništavali naše ploče, ubijali djecu jer su bila hrvatska djeca, silovali žene jer nisu bile Srpkinje.
Danas nad tijelima Marijanovih sinova, hrvatskim dragovoljcima ubijenima od srpskih, crnogorskih i agresora JNA 1991., stoje nadgrobni spomenici.
Ali agresoru to nije dovoljno. Agresija se nastavlja kroz hrvatske vlasti. Kazneno ga progone jer je 2013. razbio protuustavno i protuzakonito postavljenu ćiriličnu ploču u Vukovaru. Najprije je oslobođen, pa je postupak ponovno vraćen na početak.
Nećete vjerovati, ne puštaju ga na miru. Opet su ga pozvali na ročište, opet kao okrivljenika, da se odazove na sud u rujnu 2019.
Prijatelju dragi koji ovo čitaš, reci mi. Imamo li političare, premijera, predsjednicu, kandidate, zastupnike i ministre, ili imamo moralne nakaze, ljušture i olupine?
Gdje su premijer, ministri, saborski zastupnici, predsjednica, kandidati, galamdžije, zvijezde, zvjezdice?
Marijane, uzmi križ i nosi ga. Ja sam uz tebe i ostat ću dovijeka.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
