Čini li vam se već otrcana priča kako mladi i obrazovani ljudi odlaze iz Hrvatske, a posebno iz Slavonije i Baranje?
Što je razlog tomu? Neadekvatne plaće, loši uvjeti rada, nemogućnost stručnog usavršavanja…?
Prije nekoliko dana na internetu je osvanuo popis najboljih liječnika u Hrvatskoj. Vrlo malo ih je iz Osijeka i okolice i to su uglavnom privatnici. Ne, nisu svi dobri liječnici otišli u Zagreb, izvan Hrvatske ili u privatnu praksu nego jednostavno ne dolaze do izražaja zbog loših uvjeta rada i zastarjele opreme.
Jedan takav primjer izvrsnog, mladog liječnika i vrhunskog stručnjaka, dr. Igora Perkovića, fizijatra iz KBC –a Osijek, imala sam priliku upoznati tijekom mog boravka na rehabilitaciji na Odjelu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju.
Nakon komplicirane operacije dogodile su mi se postoperativne komplikacije kojima nitko od specijalista, različitih specijalizacija u Zagrebu, nije uspio otkriti uzrok. Savjet je bio pronaći dobrog fizijatra. Po preporuci prijateljice, liječnice, došla sam na pregled dr. Perkoviću. Odmah je postavio dijagnozu. Na početku sam pomalo bila skeptična jer sam mislila kako dobrih stručnjaka ima samo u Zagrebu, jer je postalo uvriježeno mišljenje da svi dobri liječnici odlaze u Zagreb ili izvan Hrvatske jer ovdje nemaju uvjeta za kvalitetan rad.
Hospitalizirana sam i krenuli smo s vježbama. OFMIR nema dovoljan broj fizioterapeuta koji su osposobljeni za rad s vrstom vježbi koje je ordinirao dr. Perković, pa je on vježbao sa mnom svaki dan kad je imao slobodnog vremena između rada u krcatoj ambulanti, pregleda prevelikog broja pacijenata na Odjelu i hrpe papirologije. Odjel je ostao bez nekoliko liječnika koji su napustili KBC, a opseg posla je ostao isti.
Začuđujuće je s koliko volje, truda i znanja ovaj liječnik obavlja svoj posao. Uz vježbe koje je radio sa mnom, educirao je i fizioterapeute na mom slučaju, iako to nije njegova dužnost nego dobra volja.
Moje stanje je u kratkom roku krenulo nabolje zahvaljujući dr. Perkoviću i fizioterapeutima koji su radili u timu s doktorom.
Svakodnevne individulne vježbe prema procjeni doktora donijele su i više od očekivanog rezultata.
Ovi ljudi rade u izuzetno lošim uvjetima. Sami si plaćaju stručna usavršavanja. Nemaju ni osnovne uvjete za rad. Liječnici u popodnevnoj smjeni u ambulantama rade preglede bez administratora i medicinske sestre, što usporava rad liječnika i umanjuje kvalitetu procjene jer se ne mogu dovoljno posvetiti pacijentu zbog manjka vremena koje im ostaje za detaljan pregled, jer rade onaj dio posla koji treba raditi pomoćno osoblje.
Fizioterapeuta i medicinskih sestara je malo na toliki broj pacijenata koji su nepokretni.
Fizioterapeuti rade po sedam sati u vodi u bazenu. Nitko se ne pita kakve posljedice će ostaviti sva kemijska sredstva koja se nalaze u vodi na njihov organizam. Unatoč takvim uvjetima, svi su izuzetno ljubazni i uvijek spremni pomoći i dati savjete.
Odjel nema ni osnovnih higijenskih potrepština (toaletni papir, ubrusi, sapun za ruke…).
Ono što se pokvari ne popravlja se, a objekt je relativno nov. Iz kojeg razloga je hrana kvalitetnija u Zagrebu (npr. KBC Rebro) nego u osječkom KBC-u?
Što čini država da ovakve mlade i perspektivne ljude zadrži? Imamo vrhunskog stručnjaka, a što mu nudimo za ostanak? Nije jedino što ih motivira na odlazak samo financijski status. Najveći je problem ostvarivanje profesionalnih ambicija na koje ih poslodavac ne motivira nego sputava nemogućnošću izostanka s posla i nefinanciranja stručnih edukacija. Što čini nadležno ministarstvo?
Puno je pitanja, a mjerodavni nemaju odgovore. Nadam se da će ovi divni ljudi ostati na svom ognjištu unatoč neadekvatnim mjerama koje se poduzimaju kako bi se spriječio njihov odlazak.
Ove godine je klinički bolnički centar Osijek napustilo 24 liječnika i 57 ostalih medicinskih djelatnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
