Koić i Nikola Banić: Srpske manipulacije brojem jasenovačkih žrtava

Foto: fah

U poznatom tekstu Erasing the history of the Holocaust spomenuta je krivica „liberalne elite“ za srpske manipulacije brojem jasenovačkih žrtava koje dovode do manipulacije poviješću holokausta. Jedan od predstavnika te „liberalne elite“ povjesničar i voditelj Wiesenthalova centra E. Zuroff je 9. ožujka 2020. godine u New Yorku održao predavanje Holocaust Distraction in East Europe. Dosta toga je tada rečeno, ali ovom prilikom osvrnut ćemo se na broj jasenovačkih žrtava spomenut na tom predavanju, pišu M. Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.

Premda za razliku od Greiffovih 800.000 do oko milijun Zuroff barata brojem od „najmanje“ 100.000 jasenovačkih žrtava, ali pri tome teatralno izjavljuje da „Jasenovac nije bio logor smrti, već pakao na zemlji!“ Na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac je početkom kolovoza 2021. godine bilo 13 tisuća židovskih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška, a Zuroff je na gore spomenutom predavanju govorio o 18 tisuća žrtava iz logora Jasenovac. Prema lex parsimoniae za pretpostaviti je da je Zuroff taj podatak najvjerojatnije preuzeo iz arhiva Yad Vashema.

Naime, početkom kolovoza 2021. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema na upit za mjesto smrti Jasenovac bilo je 17.875 zapisa za kriterij „Victims/individuals“. U ovom slučaju tri su glavna izvora podataka. Najviše podataka je iz srbijanskog Spiska žrtava rata (List of murdered Jews from Yugoslavia) 10.504 žrtava, zatim slijede svjedočanstva rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (Page of Testimony) 4.080 zapisa i liste progonjenih (List of persecuted persons) 3.565 zapisa. Zbroj zapisa iz tih triju izvora je 18.149 pa je već iz toga jasno da se podatci iz nekoliko različitih izvora podataka za jasenovačke žrtve ne smiju nekritički zbrajati jer se ista imena nalaze u dva ili više izvora podataka. Osim toga, ta tri izvora su različito strukturirana.

Primjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema svaki zapis iz srbijanskog Spiska žrtava rata bi trebao odgovarati jednoj osobi dok to kod svjedočanstava i raznih lista progonjenih ne mora biti slučaj jer može biti po nekolko zapisa za istu osobu. Osim toga „liste progonjenih“ su poseban slučaj jer su izvori podataka najčešće nejasni, premda se uglavnom radi o poslijeratnim jugokomunistčkim popisima navodnih ratnih žrtava. Te liste su proturječne jer se na njima često nalaze iste osobe stradale na različitim mjestima. Prema tome zbroj žrtava iz triju gore spomenutih izvora je veći od stvarnog broja žrtava. Primjerice, analiza osobnih podataka je pokazala da od nešto više od četiri tisuće zapisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija može biti najviše oko tri tisuće jasenovačkih žrtava i to bez dubinske analize svakog pojedinog slučaja. [1] Srbijanski Spisak žrtava rata koji je digitalnom arhivu Yad Vashema izvor za najviše jasenovačkih žrtava temelji se na jugokomunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine. Međutim, ti podatci su vrlo nepouzdani jer je isti inicijalni izvor podataka i u slučaju inačice tog popisa koji pod kraticom SZSJ64 koriste u JUSP-u Jasenovac.

Međutim, od 13.141 židovske žrtve s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac prema stanju sredinom rujna 2021. godine kod 9.410 se kao izvor navodi jugokomunistički popis žrtava rata (inačica SZSJ64). To je 1.094 manje nego prema srbijanskom izvoru Spisak žrtava rata. Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964 godine (L64) u Jasenovcu je stradao 8.331 Židov, odnosno 2.173 manje nego prema srbijanskoj inačici popisa (Spisak žrtava rata). To nije sve jer je prema nadnevcima smrti iz rubrike „ggsm“ u L64 čak 1.400 Židova odnosno šestina stradala u Jasenovcu prije nastanka ili nakon raspuštanja tog logora. Znači čak je i inačica jasenovačkog popisa s najmanjim brojem žrtava izrazito problematična.

S obzirom na blisku suradnju „liberalne elite“ i srpskih „stručnjaka“ oko Jasenovca ne bi čudilo da je ideja za broj od 18.000 jasenovačkih žrtava preuzeta od Srba. Prema Ristiću, ravnatelju srbijanskog Muzeja žrtava genocida, 7.500 Židova iz Nezavisne Države Hrvatske je stradalo u njemačkim logorima. U svojoj reakciji na poznati Goldmanov tekst This disgraceful mocking of the Holocaust needs to stop now koji je između ostalih teško pogodio i srpske mitomane Ristić pita gdje je stradalo još 22.500 Židova iz Nezavisne Države Hrvatske. Odmah i odgovara da je prema dugogodišnjim istraživanjima stručnjaka iz srbijanskog Muzeja žrtava genocida u Jasenovcu ubijeno između 18 i 19 tisuća Židova. Pri tome glavni dokazi nisu forenzički nalazi, već jugokomunistički i srpski popisi.

Glede pouzdanosti podataka u Srbiji imaju dugu tradiciju „popravljanja“ povijesti i sastavljanja raznih autentičnih popisa i dokumenata još od „Dečanske hrisovulje“. Ta povelja je „autentična“ u trima različitim inačicama i s „originalom“ na papirusu koji je misteriozno nestao 1941. godine. Osim toga i 1990-ih su opsjednuti Dubrovnik htjeli srušiti pa ga ponovno izgraditi „stariji nego što je bio“ i zato im danas nije problem napisati „autentične“ dokumente iz razdoblja Drugog svjetskog rata.

Auschwitz sve manji, Jasenovac sve veći

U razdoblju od sredine studenoga 2020. do početka kolovoza 2021. godine broj jasenovačkih žrtava se u digitalnom arhivu Yad Vashema povećao za 804, a u slučaju Stare Gradiške za 40. To možda ne bi bilo previše zanimljivo da u istom razdoblju nije došlo do drastičnog smanjenja broja žrtava iz velikog dijela glavnih logora i geta u Njemačkoj i istočnoj Europi. Primjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema broj žrtava iz Auschwitza je sredinom studenoga 2020. bio 737.692, a početkom kolovoza 2021. godine smanjen je na 637.315, odnosno bio je za čak 100.377 manji. Od toga je bilo 403.111 zapisa sa svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija o žrtvama iz Auschwitza. Najveće smanjenje broja žrtava u postotcima, ali i u apsolutnoj vrijednosti je za geto u Krakovu sa 175.069 na 32.072, odnosno čak 142.997 manje.

Usput, jedan od poznatih preživjelih iz krakovskog geta je osumnjičenik za pedofiliju i bjegunac pred američkim pravosuđem redatelj Roman Polanski. U istom razdoblju u bazi podataka digitalnog arhiva Yad Vashema došlo je do smanjenja broja žrtava i za neke druge poznate logore kao primjerice Bergen-Belsen, Buchenwald, Dachau, Majdanek, Mauthausen i Treblinka, ali i za manje znane kao Gross-Rosen i Neuengamme.

Sveukupno je za ovih 10 navedenih mjesta smrti ukupan broj žrtava u promatranom razdoblju smanjen za čak 330.387, odnosno za više od 27%. Znači dok se za glavna stratišta Židova u digitalnom arhivu Yad Vashema smanjuje, broj žrtava u Jasenovcu se sustavno povećava.

U promatranom razdoblju u prosjeku to su bile tri nove jasenovačke žrtve dnevno. Ako se ovaj revizionistički trend nastavi, uskoro će Jasenovac biti veće mjesto smrti od Auschwitza i to ne samo u pričama Srba i „njihova“ glavnog židovskog stručnjaka Gideona Greifa, već i u Yad Vashemu. I to sve na iznenađenje „liberalne elite“.

Transporti za Auschwitz iz Jugoslavije

Prema podatcima o transportima Židova u Auschwitz iz pojedinih država od 1940. do 1945. godine za „Jugoslawien“ su četiri podatka. U kolovozu 1942. godine 3.500, u listopadu iste godine 1.500, u svibnju 1943. godine 4.000, a četvrti podatak se odnosi na „različite nadnevke“ u kojima je transportirano oko 1.000 ljudi. Usporedbe radi kolovoz 1942. godine je mjesec u kojem je prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) stradalo više od 1/3 svih Židova kod kojih se kao mjesto smrti navodi Jasenovac.

Podatci iz Auschwitza ukazuju da je Jasenovac u to vrijeme bio sabirni i prolazni logor za Židove upućivane u Njemačku. Transporti za Auschwitz od kolovoza 1942 nadalje ne mogu imati veze sa Srbijom jer je u kolovozu 1942. godine već bila proglašena „judenfrei“ Srbija. [2] Prema izvorima do proglašenja „judenfrei“ Srbije u kolovozu 1942. godine još nije bilo ubijeno od 6% do najviše 10% tamošnjih Židova. U tih 16 mjeseci turboholokausta u Srbiji je uz skoro sve domaće ubijeno još i oko 1.100 židovskih izbjeglica iz srednje Europe, uglavnom iz Austrije.

Primjerice, prema digitalnom arhivu Yad Vashema u Auschwitzu je iz hrvatskog Osijeka stradalo 1.149 ljudi, a iz srbijanskog Beograda 73. Prema podatcima Židovske općine Zagreb početkom svibnja 1943. godine oko 1.500 zagrebačkih Židova je deportirano u Auschwitz, a među njima je bio i rabin Freiberger. On je uhićen u proljeće 1943. godine i to nekoliko dana nakon dolaska Heinricha Himmlera u Zagreb koji je osobno došao prosvjedovati kod vlasti Nezavisne Države Hrvatske nezadovoljan brzinom kojom se rješava „židovsko pitanje“. Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) od 9.030 stradalih makedonskih Židova u 9.001 slučaju se kao mjesta smrti navode logori Treblinka ili Malkinija. [3] Većina makedonskih Židova (98%) je prema L64 deportirana 12. travnja 1943. godine, ali od tog broja samo jedan u Auschwitz.

Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) u Auschwitzu je s područja nekadašnje Jugoslavije stradalo 9.732 stanovnika. Od toga su prema L64 7.452 Židova, a 4.954 su popisana u Srbiji. Sve podatke o ratnim žrtvama koji su nastali za vrijeme jugokomunističke diktature do 1990-ih treba uzimati s krajnjim oprezom jer se radi o sustavu utemeljenom na laži.

Primjerice, čak 816 žrtava iz Auschwitza je prema L64 ubijeno nakon 27. siječnja 1945. godine, odnosno nakon oslobođenja tog logora. Znači jugokomunisti su naveliko izmišljali podatke. Prema L64 970 Židova je ubijeno u Auschwitzu do 1. kolovoza 1942. godine odnosno prije proglašenja „judenfrei“ Srbije. Međutim, od toga je 741 popisan u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Njima treba pribrojiti još 52 Židova popisanih u Srbiji koji su za vrijeme rata živjeli na području Nezavisne Države Hrvatske i 5 Židova popisanih u Sloveniji koji su također za vrijeme rata živjeli u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To je ukupno 798 Židova s područja Nezavisne Države Hrvatske koji su do 1. kolovoza 1942. godine stradali u Auschwitzu.

Znači od ukupno 970 Židova stradalih do tog nadnevka u Auschwitzu 82% je s područja NDH. To ukazuje da je velika većina onih koji su deportirani u Auschwitz prije proglašenja „judenfrei“ Srbije upućena iz Nezavisne Države Hrvatske. Štoviše, prema L64 s područja tzv. uže Srbije bez Bačke, Banata, istočnog Srijema i Republike Kosovo u Auschwitz je do kolovoza 1942. godine stradalo 14 Židova, a od toga 4 iz Beograda, grada s daleko najvećim brojem Židova u Srbiji. To znači da Židovi iz Srbije osim u pojedinim slučajevima nisu deportirani u Auschwitz pa se postavlja pitanje gdje su onda i od koga ubijeni. Srbi se očito nisu baš zamarali deportacijama pa su logični odgovori stratišta Jajinci u Beogradu, Jabuka kod Pančeva, Zasavica kod Šapca i dušegupke, odnosno beogradske pokretne plinske komore.

Prema izraelskom povjesničaru i akademiku Gideonu Greifu u Jasenovcu je ubijeno 40.000 Židova i to uglavnom iz Srbije i Hrvatske. Takva karikaturalna interpretacija povijesti služi za amnestiranje Srba i ocrnjivanje Hrvata jer po tome ustašama je prva briga bila učiniti Srbiju „judenfrei“.

Zahvaljujući Greifu i domaćim G-ovima, ispada da je Himmler morao dolaziti u Zagreb nezadovoljan sporim rješavanjem židovskog pitanja kako vole reći susjedi iz „judenfrei“ Srbije u „genocidnoj NDH“ zato jer su Hrvati prvenstveno tamanili Židove iz Srbije. Međutim, prema podatcima od oko 10.000 Židova deportiranih u Auschwitz s područja „Jugoslawien“ oko 9.798 upućeno je s područja Nezavisne Države Hrvatske. To svakako nije lijepo, ali to su za vrijeme rata radili i drugi, primjerice Francuzi. Uglavnom, to znači da ti Židovi nisu stradali na području Nezavisne Države Hrvatske pa tako nisu mogli ni biti ubijeni u Jasenovcu. Zanimljivo je kako su po Srbima svi drugi ubijali „srpske“ Židove osim samih Srba.

Razlozi umjetnog povećanja predratnog broja Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Što je više domicilnih Židova stradalo izvan Nezavisne Države Hrvatske, to ih je manje moglo biti ubijeno u Jasenovcu. To je glavni razlog za volatilno kretanje predratnog broja Židova iz Nezavisne Države Hrvatske u krugovima ili možda politički korektnije pentagramima apologeta jasenovačkog mita.

Ako ekstrapoliramo demografske podatke o židovskim općinama u Hrvatskoj [4] na cijelo područje Nezavisne Države Hrvatske, za očekivati je 30-ak tisuća predratnih Židova. Ako se Žerjavićevu izračunu za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu dodaju Židovi iz istočnog dijela Srijema, to je oko 35 tisuća. Najviše odskače broj S. Goldsteina od 39,5 tisuća članova židovskih općina iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Taj Goldsteinov navod je potpuno proturječan istovrsnim podatcima koje je prikupila M. Švob (2004.) za židovske općine iz Hrvatske. Srbi se ne zamaraju takvim „sitnicama“ i prema njima je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bilo 60 tisuća Židova i to u vrijeme kad ih je prema Žerjaviću u cijeloj bivšoj Jugoslaviji sveukupno moglo biti oko 73 tisuće. [5] Bez te lažne demografske eksplozije Židova u NDH bilo bi više ubijenih tijekom rata nego što je neposredno prije rata bilo živih.

Izvori:

[1] M. Koić i Nikola Banić, Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama, Hrvatski tjednik, 15. veljače 2018., s. 32-34

[2] Već 8. lipnja 1942. obaviješteni su P. Bader zapovjednik njemačke vojske u Srbiji i W. Kunze zapovjednik za jugoistok sa stožerom u Grčkoj da je u Srbiji riješeno židovsko pitanje, a preostali Židovi su u miješanim brakovima. Jennie Lebel, Until “The Final Solution” The Jews in Belgrade 1521 – 1942, Bergenfield, 2007., s. 329

[3] Malkinia je selo kod Treblinke

[4] Melita Švob, Židovi u Hrvatskoj – židovske zajednice, II. Knjiga, 2004.

[5] Vladimir Žerjavić, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratui, 1989, s. 36 – 46

_________

* Dr. sc. Nikola Banić i dr. sc. Mladen Koić dvojica su široj hrvatskoj javnosti manje poznatih istraživača, inženjera računalstva, koji već dulje vrijeme upozoravaju na manjkavost, apsurdnost i manipulacije jasenovačkim popisom. Na Narod.hr redovito od 2015. objavljujemo analize Nikole Banića i M. Koića o nelogičnostima na mrežnom jasenovačkom popisu. Koristeći računalne programe usporedili su i službeni popis stradalih Memorijalnog centra JUSP Jasenovac s takvim popisima drugih logora te su otkrili da se osobe koje se vode kao stradali u Jasenovcu nalaze na popisu stradalih u logorima Auschwitz, Buchenwald i Dachau.

** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hrvatski tjednik