Poziv gradonačelnika Vukovara Ivana Penave na miran prosvjed protiv neaktivnosti hrvatskih insititucija na procesuiranju ratnih zločina počinjenih u Domovinskom ratu, koji će se održati 13. listopada u Vukovaru, dobio je snažan odjek. Gradonačelniku Penavi dolazi velika podrška s raznih strana.
Tema procesuiranja ratnih zločina postala posebno aktualna u medijima nekoliko mjeseci prije Penavinog poziva, kada je suspendiran policajac Nikola Kajkić, koji je ranije provodio istragu o zločinu na Ovčari. Prema priopćenju MUP-a Kajkić je suspendiran zbog zbog sumnje u povredu službene dužnosti navodeći da je u službenoj zabilješci tijekom istrage naveo da je poduzeo istražne radnje koje u stvarnosti nije poduzeo. No, Koordinacija braniteljskih udruga obratila se javnosti tvrdeći da je Kajkić suspendiran jer je njegova istraga došla došla do podataka da je sa zločinom na Ovčari povezan i istaknuti pripadnik SDSS-a, koalicijskog partnera vladajućeg HDZ-a – trenutni zamjenik župana Vukovarsko-srijemske županije, Đorđe Ćurčić.
> (VIDEO) Podsjetimo se: Što se dogodilo na Ovčari i tko je odgovarao za počinjene zločine?
Đorđe Ćurčić i zločin na Ovčari- trenutni dožupan pucao u zarobljenike odvedene iz vukovarske bolnice?
U prilog ovim tvrdnjama, koje se sve više probijaju u javnost, govori i izjava zamjenika gradonačelnika Penave, Marijana Pavličeka, koji je inicijativu o prosvjedu podržao te poručio kako u redovima SDSS-a ima osoba sa saznanjima o stradanjima Hrvata u Vukovaru, spomenuvši pritom samog zamjenika župana Ćurčića.
“Jedan od njih je i aktualni dožupan Vukovarsko-srijemski Đorđe Ćurčić, koji je osobno nakon pada Vukovara bio na Ovčari, te zbog toga i bio na obavijesnim razgovorima pred nadležnim tijelima. Je li isti počinio kakvo kazneno djelo ili ne, na institucijama je da odluče, no žalosno je da je Ćurčić, iako već treći mandat obnaša dužnost dožupana, 20 godina šutio o tome”, priopćio je Pavliček.
Višnja Starešina u nedavnoj kolumni Penavin izazov Plenkoviću, pozivajući se na izvor blizak Kajkićevoj istrazi, donosi tvrdnju da je dožupan Ćurčić pred samom jamom na Ovčari pucao u leđa prethodno mučenim ljudima odvedenim iz vukovarske bolnice.
Ukoliko su navedene informacije o SDSS-ovom Đorđu Ćurčiću točne, on je tek jedan od članova SDSS-a za koje je poznato da imaju sazanja o pojedinim zločinima u Domovinskom ratu, ili da su, što je posebno zastrašujuće, u njima sudjelovali. Unatoč tome, do danas se istražna tijela nisu uopće ili gotovo uopće njima bavila, a oni sami obnašaju visoke političke funkcije u Hrvatskoj.
Vojislav Stanimirović i uloga u zločinima u Tovarniku
O povezanosti visokorangiranog člana SDSS-a Vojislava Stanimirovića sa zločinima u Tovarniku već se mnogo pisalo.
Srijemsko selo Tovarnik, na samom istoku Hrvatske, među prvima se našlo na udaru velikosrpske aresije 1991. Nakon okupacije sela, JNA i četničke postrojbe 22. rujna 1991. ubile su 68 mještana, a u danima koji su slijedili i mnogo više. Preostalo nesrpsko stanovništvo, a uglavnom se radilo o starcima i ženama, moralo je nositi bijele trake kao znak da su hrvatske nacionalnosti. Među ubijenima bio je i tovarnički župnik Ivan Burik.
Prema svjedočenjima mještana, veliku odgovornost za provođenje i prikrivanje zločina kroz krivotvorenje mrtvozorničkih isprava, snosi Vojislav Stanimirović, sadašnji predsjednik glavnog odbora SDSS-a, a tada pripadnik agresorske JNA.
Antun Ivanković, iz udruge Ante Starčević iz Tovarnika, ističe kako je „Stanimirović 1991., kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA na dužnosti ‘komandanta saniteta i organizatora zdravstva za Srijem’ sudjelovao zajedno s četnicima u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku“ te je bio nadređen „svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj i ratni zločin u Tovarniku, naknadno bez pregleda tijela ubijenih Tovarničana i danima nakon stvarne smrti, izdavali krivotvorene i lažne potvrde o smrti i uzroku smrti“ o čemu svjedoče i mnogi preživjeli mještani.
Slavica Popović iz Tovarnika, supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića, svjedočila je kako je za vrijeme okupacije u njihovu kuću, gdje je skrivala ranjenog supruga, došao dr. Vojislav Stanimirović i doslovce joj rekao: „Slavice, gdje ti je Marijan? Mi ga već tri dana tražimo, on je ratni zarobljenik, ja ga moram predati i poslat ću po njega.“ Nakon toga u kuću su došla trojica naoružanih milicajaca i u njezinoj nazočnosti odvela supruga. “Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je lagala kako je moj suprug u Sremskoj Mitrovici i da se oporavlje, a u to vrijeme on je već bio ubijen”.
U rujnu 2016. osiječko županijsko odvjetništvo odbacilo je kaznenu prijavu protiv Vojislava Stanimirovića za ratni zločin protiv ratnih ranjenika i bolesnika te civilnog stanovništva, koju su podigli novinarka Karolina Vidović-Krišto i povjesničar Josip Jurčević, navodeći da kako nije potvrđena sumnja da je Stanimirović počinio zločine za koje se tom prijavom tereti. O tome više možete pročitati ovdje.
Stanimirović je 1995. primio orden za posebne ratne zasluge u ratu u Podunavlju od Radovana Karadžića u Banjoj Luci.
U procesu mirne reintegracije bio je predsjednik prijelaznog Izvršnog vijeća za Istočnu Slavoniju, Baranju i Zapadni Srijem.
Jedan je od osnivača Samostalne demokratske srpske stranke 1997. godine u Vukovaru i njen predsjednik od osnutka.
Stanimirović je bio zastupnik u Hrvatskom saboru u nekoliko saziva, član saborskog Odbora za europske integracije, Odbora za ravnopravnost spolova, Odbora za financije i državni proračun i Odbora za razvoj i obnovu.
Danas se nalazi na funkciji predsjednika Glavnog odbora SDSS-a.
> Zločin bez kazne: Za barbarska ubojstva u Tovarniku još nitko nije odgovarao
Milorad Pupovac i ubojstvo dr. Ivana Šretera
Tema o ubojstvu uglednog pakračkog liječnika i političara dr. Ivana Šretera koji je 1991. odveden u zloglasni logor Bučje te ondje, prema svjedočenjima, teško mučen i ubijen, a čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, u protekloj je godini bila česta u Hrvatskom saboru.
Inicirali su je zastupnici Stevo Culej i Miro Bulj, tvrdeći kako SDSS-ov Milorad Pupovac zna nešto više o sudbini dr. Šretera. U više navrata javno su pozvali Pupovca da se o tome očituje.
> (VIDEO) Gdje su posmrtni ostatci dr. Ivana Šretera, čija je sudbina i danas obavijena velom tajne?
A da je Pupovac bio upoznat sa sudbinom dr. Šretera u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” svjedoči Slavko Degoricija, koji je 1991. bio HDZ-ov saborski zastupnik, predsjednik izvršnog odbora HDZ-a i zamjenik ministra unutarnjih poslova. Degoricija je obavljao poslove pregovaranja s pobunjenim hrvatskim Srbima.
U knjizi opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.
„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“ – piše Degoricija te, nešto dalje, nastavlja:
> Zna li možda Milorad Pupovac gdje počiva hrvatski mučenik dr. Ivan Šreter?
Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“
„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.” – napisao je Degoricija.
> Vladajući podržali Nacionalni dan mirotvorstva, ali izbacili Dan sjećanja na dr. Ivana Šretera!
Odgovarajući na optužbe i pozive da se o svemu tome očituje, Milorad Pupovac je novinarima T-portala rekao: “O tome hoću li se očitovati i kada ću to napraviti, ja ću odlučiti”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
