Gdje se nalaze posmrtni ostaci dr. Ivana Šretera, mirotvorca i pakračkog liječnika ubijenog u vihoru srpske agresije na Hrvatsku 1991., nakon što je mučen u logoru Bučje? Odgovor na to pitanje još se ne zna, a njegovo ime ovih dana se aktualizira. Naime, Miro Bulj iz Mosta smatra da bi čelnik SDSS-a Milorad Pupovac trebao znati nešto više o okolnostima nestanka dr. Šretera. S druge strane prozvani Pupovac za tportal je kazao kako se o tome ne želi očitovati.
Bulj je pitanje Šreterove sudbine aktualizirao u Saboru prije nekoliko mjeseci, kad je pitao premijera Andreja Plenkovića je li od svog partnera Milorada Pupovca tražio da mu pojasni njegovu ulogu u pokušajima spašavanja Šretera. Bulj je tada ostao bez odgovora, a bez odgovora je ostao i prošli tjedan, nakon što je to pitanje pisanim putem kao zastupnik uputio premijeru.
Pupovac o prozivkama
S obzirom na to da je Mostov Miro Bulj aktualizirao pitanje sudbine dr. Šretera, Tportal je pitao Milorada Pupovca jesu li Degoricijini navodi istina i kako komentira ove ozbiljne optužbe. ‘O tome hoću li se očitovati i kada ću to napraviti, ja ću odlučiti’, samo je kratko rekao.
Dr. Ivan Šreter bio je jedan od vođa Hrvata zapadne Slavonije. Otet je od domaćih slavonskih Srba i odveden u logor Bučje odakle mu se gubi svaki trag.
Bio je poznat kao veliki domoljub i mirotvorac. Za vrijeme Jugoslavije 1987. bio je osuđen na zatvor i gubitak liječničke licencije samo zbog uporabe riječi „časnik“ umjesto „oficir“.
Nakon izbijanja velikosrpske pobune 1991. godine dr. Šreter zalagao se za nenasilje te je pozivao Srbe na mir i prestanak terora koji su počeli provoditi. Istaknuo se po razboritosti, dobroti i kao pobornik rješavanja razmirica mirnim putem.
Pretpostavlja se kako je odveden u zloglasni logor Bučje gdje je trpio strašna mučenja.
Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991.
Kao podsjetnik na zatvorsku kaznu dosuđenu dr. Šreteru zbog hrvatske riječi nagrada za najbolju novu hrvatsku riječ, koju dodjeljuje jezikoslovni časopis Jezik, nosi ime Nagrada dr. Ivan Šreter.
Šreter je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom, a dodijeljena mu je i Nagrada grada Lipika za životno djelo. Po njemu je imenovan trg u Pakracu te je proglašen i počasnim građaninom toga grada.
Koja je uloga Milorada Pupovca u „slučaju Šreter“ – piše Slavko Degoricija
Slavko Degoricija, bivši član predsjedništva HDZ-a, saborski zastupnik i zamjenik ministra unutarnjih poslova u ratnoj 1991., otkriva u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” povezanost Milorada Pupovca sa sudbinom dr. Šretera.
“Šreter je na mene ostavio snažan dojam. Čovjek velikog obrazovanja, silne energije, okretan i poduzetan. On je bio mišljenja da Srbi neće njemu nauditi jer ih je previše zadužio i kao liječnik i kao čovjek”, opisuje dr. Šretera u knjizi Degoricija i nastavlja:
„Međutim, dana 18. kolovoza 1991. godine dogodilo se njegovo presretanje i zarobljavanje. Odveden je u prosotor Bučja ili Kusonja, gdje su ga utamničili premlaćivali i na koncu likvidirali. Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovu nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas je obavijeno velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije doktora Ive Šretera. Nitko od Srba s toga područja nije reagirao niti na vapaj njegove majke prije smrti, da ga barem može sahraniti uz grob njegova voljenog oca, prije nego umre. Ni na taj vapaj nitko se nije oglasio i tu se potvrdila stara narodna izreka:’Stara se dobročinstva brzo zaboravljaju’.
Slavko Degoricija u nastavku opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.
“A onda se tračak nade pojavio u liku Milorada Pupovca”
„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“, piše na 166 stranici knjige Slavko Degoricija.
Slavko Degoricija – Pupovac se nikada nije ispričao za laž i ja mu više nisam vjerovao
S Đurom Brodarcem odmah je Degoricija ispunio svoj dio dogovora, te pustio privedene srpske liječnike koji su bili uhićeni zbog punih torbi lijekova koje su nosili pobunjenim Srbima. Degoricija je bio zadovoljan jer sve ide po planu, a onda je pričekao da Pupovac odradi svoj dio dogovora.
Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“
A onda Slavko Degoricija navodi sramnu ulogu Milorada Pupovaca:
„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca. Eto tako se i ta lažna nada nije ispunila i od tada sam u svim kontaktima bio još oprezniji, pa sam u sebi ponavljao Laokontovu bojazan: Što god to bilo bojim se Danajaca makar i darove nosili – Hrvatskoj«. (str. 165. – 167.)”
Dr. Ivan Šreter jedna je od još uvijek 22 nestale osobe u logoru Bučje (stanje 14. svibnja 2017.).
Dr. Vladimir Solar: Dr. Šreter je kad sam ga posljednji put vidio, bio sav plav od batina
Bivši ravnatelj pakračke bolnice, dr. Vladimir Solar, koji je također bio zarobljen i mučen u Bučju, u dokumentarnom filmu ‘Časnik mirotvorac’ kazao je da im je dr. Šreter bio na piku te da je, kada ga je posljednji put vidio, bio sav plav od batina.
‘Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koji mu nije bio plav. Sjećam se, 6. listopada 1991. mi je rečeno: ‘Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli”, kazao je Solar.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
