Komunistički režim u Istočnoj Njemačkoj (DDR) zvao je Berlinski Zid, “Antifaschistischer Schutzwall,” ili “Antifašistički Bedem sigurnosti”, objavio je jučer an svom Twitteru odvjetnik Luka Mišetić, podsjetivšti tako na terminologiju tog totalitarnog režima i kontekst hrvatskog nelustriranog ‘antifašizma’.
Komunisticki rezim u Istocnoj Njemackoj (DDR) zvao je Berlinski Zid, "Antifaschistischer Schutzwall," ili "Antifasisticki Bedem sigurnosti."
— Luka Misetic (@MiseticLaw) November 9, 2014
Među brojnim odgovorima tviteraša – istaknula se arhivska fotografija komunističke partije istočne njemačke povodom 25. obljetnice gradnje Berlinskog zida na kojoj se jasno vidi naziv tog ‘antifašističkog bedema’.
@UPalhartinger @MiseticLaw @AnaZagozen pic.twitter.com/9gEw5fOqcV
— Wanderluster (@wanderluster7) November 9, 2014
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Europski zid plača
Berlinski Zid je mjesto velikog zločina nad nevinim civilima glavnog njemačkog grada. Ostaje kao trajan spomenik na ludilo jednog sustava koji je opijen pobjedom nad jednim ‘bratskim’ totalitarnim sustavom, nacističkim, izgradio sam sebi spomenik sramote i neljudskosti.
U namjeri da spriječi prebjege, okupacijske vlasti su zajedno sa domaćim komunističkim izdajnicima odlučile zatvoriti granicu, te je 1961 godine podignuta velika žičana ograda. Tu su bila i stražarska mjesta sa vojnicima koji su pucali na prebjege.
U toj prvoj fazi je bilo najviše prebjega: bilo kopanjem tunela, bilo skakanjem preko ograde iz prozora obližnjih zgrada.
U slijedeće četiri godine ograda je povećana i učvršćena, ali ni to nije zadovoljilo poremećene umove komunista, pa je 1965 g. počela gradnja Zida koji je jedan cijeli grad učinio velikim logorom.
Slijedeća faza je trajala do 1975 g., a nakon toga je nastala posljednja i najstrašnija faza Berlinskog Zida.
Sagrađen je od 45 000 odvojenih sekcija pojačanog betona. Svaka je visoka 3,6 metara, a široka 1,2 metara. Na vrhu Zida nalazila se glatka cijev kako bi ga bilo što teže prijeći. Pojačan je mrežastom ogradom, signalnom ogradom, žičanom ogradom, psima i sa više od 116 tornjeva i 20 bunkera, prokopani su mnogobrojni kanali i korita.
43 kilometara Zida prolazilo je kroz grad, a ostatak oko Zapadnog Berlina. Ukupno je bio dugačak 156 kilometara.
Ljudi su bježali na razne načine. Tako su kopali duge tunele ili vozili sportski auto u punoj brzini kroz osnovnu ogradu.
‘Antifašizam’ – termin komunista i njihovih političkih nasljednika
Između 1961. i 1989. u Zapadni Berlin je uspjelo pobjeći 5075 osoba. Zanimljivo je da je od tog broja bilo 574 pripadnika komunističke vojske, upravo onih koji su trebali spriječiti prijelaze građana u slobodni Berlin.
Komunističke vlasti su vješto krile ove podatke sustavno propagandom obmanjujući vlastiti narod i uvjeravajući ga da je Zid „bedem antifašizma“ i zaštita od „zapadnih kapitalista i buržoazije“.
Slične poruke i zlouporabe termina ‘antifašizma’ mogu se i danas čuti iz usta bivših komunističkih vlastodržaca i njihovih političkih nasljednika, i to u gotovo u svim post-komunističkim zemljama Europe.
Propaganda je naime jedno od glavnih oružja svih totalitarnih sustava, a osobito komunizma.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
