Sandra Benčić iz Možemo ima rješenje za medijski pluralizam – treba ga, u skladu s modelom razrađenim s HND-om, svesti na minimum.
Zbog čega glavni mediji neke teme pokrivaju, a neke ne, te, zbog čega neke teme pokrivaju na toliko jednoobrazan način, da se ne čuje nikakvih disonantnih glasova, pitanje je koje ne postavljaju samo građani. Njega postavljaju i neki političari koji su u medijima zapravo veoma prisutni, poput zastupnice i kandidatkinje Možemo za ‘premijersko mjesto’ u kontekstu predstojećih izbora, Sandre Benčić.
Sandra Benčić o suradnji s HND-om
Što točno smeta članici sad već notorno nekomunikativne političke platforme na vlasti u Zagrebu u načinu kako mediji prikazuju nju i njezinu političku opciju?
U emisiji Oporbeni zarez HRT-a, 8. siječnja Benčić je otkrila javnosti kako žali zbog toga što su Možemo prisutni u glavnim medijima samo polovično: svi, pa i javna TV, naravno, dosta toga prenose o stanju u glavnom gradu i posljedicama odluka koje Možemo provode, ali malo ili ništa o tome zašto ih donose.
Drugim riječima, potencijalna premijerka požalila se na to da u medijima nje i njezine političke opcije nema dovoljno, kako bi građanima ponudili pravu sliku o vlastitoj politici.
Nebuloze Sandre Benčić: Nudi specifičnu izbornu računicu, žali se da je mediji ne slušaju…
Međutim, Sandra je Benčić uvjerena kako rješenje postoji. Štoviše, ono je već postignuto na lokalnoj razini kroz novi model financiranja lokalnih medija. U tom pogledu vrijedi je citirati u cijelosti:
“Mi smo između ostalog uveli u Zagrebu i novi model financiranja medija, u suradnji s HND-om i Sindikatom novinara; stvorili smo neovisni način odabiranja medijskih projekata koje se financira, tako da tu odluku ne donosi više gradonačelnik, pa više ne dijeli gradonačelnik novce šakom i kapom medijima, kako se to prije radilo, nego na potpuno drugačiji i transparentan način i to zaista prema nečemu što je predložilo HND.”
Model financiranja medija u Gradu Zagrebu
Teško je oteti se uvjerenju da Benčić doista vjeruje u ono što je rekla, odnosno da je način odabira medijskih projekata u Zagrebu doista “neovisan”, ali ta iskrenost teško da jamči promatraču kojem je na srcu sloboda i neovisnost medija miran san; prije sasvim suprotno od toga.
Naime, pođimo od toga kako je na Narod.hr već bilo dosta riječi o “neovisnosti i transparentnosti” financiranja medija u Zagrebu i ono što je tu ustanovljeno ne ide u prilog njezinoj tvrdnji, osim ako razumijevanje riječi “neovisnost i transparentnost” u stranačkom klubu Možemo ima sasvim specifično značenje.
Podsjetimo samo na neke recentne primjere, prema kakvom točno modelu – kako od Sandre Benčić doznajemo: “razvijenom u suradnji s HND-om” – dodjeljuje financijska sredstva medijima.
Dodjela sredstava po ideološkom ključu
Prošle godine, 10. studenog, objavljeni su bili rezultati Javnog poziva za dodjelu potpora male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023, gdje su dobitnici bili pretežno ideološki istomišljenici gradske vlasti, dok su neki od djelatnika u dobitničkim medijima ujedno i članovi i/ili vijećnici Možemo.
Tomašević i ove godine obilno financira ljevičarske udruge i medije: H-Alter, Lupiga…
Dobitnik najveće potpore (8000 EU), portal H-Alter, ideološki je potpuno na crveno-zelenoj liniji Možemo franšize, a po svojoj uređivačkoj politici zapravo uopće nije lokalni medij i ne bavi se primarno lokalnim temama. Kako je fokus na lokalne teme, usput budi rečeno, bio važna propozicija natječaja, otvoreno je pitanje zbog čega su mediji usredotočeni na takve teme bili ili nisko na rang listi dobitnika ili su iz nje bili ispali.
Riječ je o već manje-više jasno utvrđenom modelu prema kojem Možemo na lokalnoj razini podupiru svoje istomišljenike. Sukobi se pritom, čini se, događaju samo kad je netko nezadovoljan dobivenim sredstvima. No, da bi netko čiji se svjetonazor ne uklapa u političku franšizu Možemo dobio značajnija gradska sredstva, ostaje teško ili nemoguće.
Možemo i HND na istoj liniji
Međutim, jedna novost koju je javnosti Sandra Benčić otkrila je kako je Grad Zagreb na ovom transparentno ideološki monolitnom modelu financiranja surađivao s HND-om. To je značajno ponajprije stoga što HND, barem teoretski, predlaže kodeks ponašanja i profesionalne uzuse za novinarsku struku u cijeloj Hrvatskoj, a ne samo u Zagrebu.
Ako je suditi po nekim dosadašnjim angažmanima ove udruge, stječe se utisak kako bi ona s Možemo surađivala jednako dobro kad bi se ovi našli na poziciji moći na državnoj razini.
Uzmimo za primjer ono što nam se u trenutku nastanka ovog teksta upravo odvija pred očima – saborsku raspravu o izmjenama Kaznenog zakona.
Oni koji prate nastupe Možemo zastupnika, poput Sandre Benčić i Ivane Kekin te ih onda usporedi s izjavama vodstva HND-a, poput onih koje je dao predsjednik Hrvoje Zovko, ali i cijeli niz izjava Maje Sever na društvenim mrežama, moraju ostati zapanjeni jedinstvenošću “narativa”.
Izmjene Kaznenog zakona – usaglašen “narativ”
I to nije ponajprije stoga što se i jedna druga skupina glasno protive istoj izmjeni zakona, odnosno uvođenju novog kaznenog djela “neovlaštenog otkrivanja sadržaja izvidne ili dokazne radnje” u zakon, nego radije zbog toga što obje jednako složno šute o uvođenju jednog drugog krimena u Kazneni zakon – femicida kao rodno uvjetovanog ubojstva.
Naravno, sasvim je jasno zbog čega Možemo nemaju primjedbi na femicid kao posebni krimen, ali nije samo po sebi jasno zbog čega ih u tome slijedi HND. Naime, ako ostavimo po strani one koji se definiciji ‘femicida’ protive na osnovi neprihvaćanja ideološke pozadine toga pojma, preostaje nam cijeli niz pravnih stručnjaka koji je terminu postavio ozbiljne prigovore isključivo iz stručnog ugla.
Pa ipak, unatoč tomu, od HND-a se o tome ne čuje ni glasa.
Aktivizam članova HND-a
Premda bi netko mogao s pravom prigovoriti kako je zakon o curenju informacija doista prva briga novinarima u ovom trenutku, na to je lako odgovoriti skretanjem pozornosti na vodeću HND aktivisticu, novinarku HRT-a Maju Sever, i na različite akcije kakve ona organizira.
Od bezbrojnih primjera, podsjetimo se da je jedna od njih bilo, recimo, sudjelovanje na organiziranju “noćnog marša” na međunarodni Dan žena 08. ožujka prošle godine, na kojem su poruke koje je Sever sa svojim kolegicama istakla bile sasvim u skladu s crveno/zelenom franšizom Možemo.
Priprema za Noćni marš! #8mart #DanŽena. #ženakištrajk2023
Slušam vaše ideje. pic.twitter.com/227BMpWvCd— Maja Sever (@SeverMaja) March 2, 2023
Da ne duljimo s primjerima, što nam to ponajprije govori o HND-u i jednoobraznosti “medijskog narativa”?
Stvar se doima jednostavnom. Posrijedi je udruga koja, premda statutarno zastupa novinarsku struku, zapravo podržava isključivo određeni dio političkog spektra. U tom smislu, ono što je po pitanju financiranja medija javnim novcem dobio Zagreb, bez sumnje bi dobio i ostatak Hrvatske kad bi se Možemo približili vlasti na državnoj razini.
U tom smislu, kad Sandra Benčić žali zbog nevidljivosti sebe i svojih kolega u medijima, treba biti svjestan kako je to ponajprije zbog toga što bi je stvarno zadovoljilo to da jednog dana, pretpostavljamo u suradnji s HND-om, vjerojatno samo to da iz medijskog prostora ukloni sve ostale.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
