Kujundžić za Narod.hr: Nisu samo zakoni problem, posvojitelji često ne žele posvojiti više djece ili djecu s posebnim potrebama

Afera Zambija povukla je niz pitanja, a jedno od njih je svakako zašto bi netko odlučio posvojiti dijete iz države koja nije potpisnica Haške konvencije dok su domovi za nezbrinutu djecu u Hrvatskoj puni. Općepoznato je da proces posvojenja u Hrvatskoj zahtjevan, no uz trud i strpljenje sve je moguće. Tome svjedoči i saborski zastupnik Mosta Ante Kujundžić. Naime, on i supruga su posvojili čak troje djece, a za Narod.hr otkrio je kakav je bio taj proces i što je ono što se mora poboljšati u sustavu da bi se ljudi uopće odlučili na korak posvojenja.

Narod.hr: Vi ste posvojili čak troje djece. Znamo da je proces posvojenja težak i dugotrajan. Možete li opisati kako je tekao taj proces u Vašem slučaju?

Ante Kujundžić: Prvi korak na putu prema posvojenju je da se lokalnom centru za socijalnu skrb preda pismo namjere posvojenja i zahtjev za izdavanje mišljenja o podobnosti. Nakon toga kreće stručna procjena o podobnosti i prikladnosti i ona se sastoji od: socijalne anamneze, mišljenja psihologa te preporuke stručnog tima. Zadnji dio je sudjelovanje u programu stručne pripreme za posvojenje. Taj program traje 3 mjeseca.

Ako stručni tim da pozitivno mišljenje nakon završenog programa, potencijalni posvojitelji se upisuju u registar potencijalnih posvojitelja i čekaju pozive iz centara za socijalnu skrb na razini države.

Naša preporuka je da potencijalni posvojitelji budu otvoreni i odmah na početku u razgovoru sa stručnim timom naglase da žele posvojiti više djece jer je veća vjerojatnost da će dobiti poziv za razgovor u nekom od centara.

Kada smo moja supruga i ja dobili poziv da kao kandidati dođemo na razgovor za troje djece naravno da smo osjećali strah, ali ujedno spremnost i jaku želju da upravo mi budemo izabrani te da postanemo roditelji naše djece.

Narod.hr: Što mislite, kakav je općenito stav Hrvata prema posvojenju?

Ante Kujundžić: Smatram da Hrvati ne znaju puno o posvojenju ni o putu kako postati potencijalni posvojitelj jer je u Hrvatskoj posvojiteljstvo još uvijek tabu tema o kojoj se malo govori. Uglavnom znaju ono općenito, a to je da su zakoni loši i da je put ka posvojenju težak.

>Kujundžić za Narod.hr: ‘Mjeru roditelj odgojitelj treba uvesti na području cijele Hrvatske’

Narod.hr: Mislite li da bi se više ljudi odlučilo na posvojenje djeteta, ili čak kao Vi na posvojenje više djece, da je proces malo brži?

Ante Kujundžić: Naravno da bi. Ljudi se boje i ne žele ulaziti u taj proces ako na kraju neće biti pozitivan ishod jer je dovoljno bolno u sebi prihvatiti da nećeš imati biološko dijete. Otvarati novo poglavlje posvojenja u kojem postoji veliki strah da nećeš uspjeti je ljudima često dovoljan razlog da uopće ne ulaze u proces. U isto vrijeme, potencijalni posvojitelji često nisu otvoreni posvojenju više djece ili djece s posebnim potrebama što ih također koči na tom putu. Nisu samo zakoni problem, puno ima čimbenika zašto u Hrvatskoj ima malo posvojenja na razini godine. U Hrvatskoj od nedavno postoji udruga ‘Josipove’ u kojoj ima jako puno pozitivnih ishoda posvojenja, ali ljudi su bili otvoreni posvojenju više djece te djece s posebnim potrebama što je jako pohvalno.

Narod.hr: Što se konkretno treba i može popraviti u procesu posvojenja?

Ante Kujundžić: Centar za socijalnu skrb procjenjuje za svako dijete individualno koji oblik zaštite je najbolji. Lišavanje roditeljske skrbi provodi sud na prijedlog Centra. Najčešće upravo tu zapne.

>Narod.hr doznaje koliko je bolesne i starije djece koja čekaju posvojenje u Hrvatskoj

Formirati specijalizirane obiteljske odjele i educirati suce iz područja zlostavljanja i zanemarivanja djeteta od strane roditelja, te područja posvojenja, a sve kako bi znali što za dijete znači odrastati bez adekvatne roditeljske skrbi. Specijaliziranim i educiranim sucima priključiti stručni tim sastavljen od socijalnih radnika i psihologa koji bi, zajedno sa sucem, donosili procjenu s konkretnim mjerama koje su najbolje za dijete te ih predlagali sudu, a isti donosi presudu u skladu s njom. Ovo je zasigurno jedan od načina kojima bi se apsolutno ubrzali postupci posvojenja.

Ako ti je stalo, pokušavat ćeš i naći ćeš rješenje. Ako nije, spavat ćeš! Ne, nije teško. Treba samo htjeti!

Narod.hr: Kada već govorimo u posvojenju, možemo li se kratko osvrnuti na trenutačnu aferu Zambija? Kakav je Vaš stav o načinu na koji je osmero Hrvata pokušalo doći do djece?

Ante Kujundžić: Ne bih tu komentirao ništa s obzirom na to da ne znam sve relevantne činjenice. Dakle, ne znam jesu li prošli jednaku pripremu i procjenu kao svaki drugi potencijalni posvojitelj iz Registra. No, ono što mogu zaključiti jest da je sasvim očito da se na njima slomila batina već uhodanog načina posvojenja djece iz DR Konga.

>Intervju s prof. Hrabar: Nelegalno, nekontrolirano posvojenje nikome dobrih namjera ne smije biti cilj

Narod.hr: Koje bi korake država trebala poduzeti u slučaju ove afere?

Ante Kujundžić: Država treba zaštiti svoje građane u ovom konkretnom slučaju. No, država jednako tako treba vrlo jasno definirati postupak međunarodnog posvojenja i izdavanja službenih dokumenata za posvojeno dijete kako bi se izbjegle ovakve afere koje najmanje idu u korist djetetu i svakoj pojedinoj obitelji koja je već ranije posvojila dijete iz domene međunarodnog posvojenja.

Narod.hr: Iako je birokracija komplicirana, vjerujemo da je svaka osoba koja dođe do cilja sretna. Što biste vi izdvojili kao najbolje što Vam je posvojenje donijelo?

Ante Kujundžić: Ovo pitanje je najjednostavnije : to što smo roditelji troje predivne djece i što smo jedni druge usrećili. Mi smo obitelj koja funkcionira na svim dimenzijama kao i biološka. Naš put je bio teži i bit će teži nego kod bioloških roditelja, ali vrijedi svake minute toga puta. I mi i djeca smo ušli u mirnu luku obitelji i to je ono što je bitno.