Libela – portal o “rodu, spolu i demokraciji”, kako se navodi, a koji zastupa uglavnom ekstremne stavove prema muškarcima, objavio je članak “Obvezno savjetovanje prije pobačaja NIJE opcija”, u kom se uvođenje obaveznog savjetovanja prije pobačaja, ni manje ni više, nego izjednačava sa zabranom pobačaja! “Nema sumnje da će se pojedini akteri i akterice potruditi da se … pobačaj zabrani bez da ga se zapravo zabrani – između ostalog i uvođenjem obveznog savjetovanja”, navode oni.
Takvo pretjerivanje na rubu histerije i iskrivljavanje stvarnosti te njeno posve proizvoljno tumačenje karakteristično za diktature i totalitarne režime, radi se o vidu moralne panike kojoj je današnja ljevica i inače sklona, pa se ustaško U vidi u obliku vjetrobrana zagrebačkog tramvaja ili se opaki rasizam vidi u bodrenju Hajduka “Naprijed, bijeli”.
Sajetovanje je “napad na reproduktivna prava”
One navode kako uvođenje obveznog savjetovanja prije pobačaja, po njima “nažalost”, ne bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem Ustavnog suda, koji je početkom 2017. godine ustanovio da: “Zakonodavac također može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju”.
One tvrde kako će “obvezno savjetovanje, unatoč tome što se nekima čini bezazlenim – uglavnom rezultirati još nedostupnijim pobačajem, a pravi primjer za to je Makedonija.” One su za taj zakon u Makedoniji napisale da je “Napad na reproduktivna prava” te ustvrdile kako je Vlada, kad je pokrenula medijsku kampanju pod geslom “Izaberi život, imaš pravo na izbor”, jasno pokazala tendencije prema ograničavanju prava na izbor (?!). Drugim riječima – prema feministicama “trećeg vala”, pravo na izbor podrazumijeva samo jedan izbor, a svaki drugi izbor – nije izbor!
Zalaganje za pravo na izbor ili za pobačaj?
Usto, zalaganje za “pravo na izbor” je jedno, a zalaganje za što više pobačaja – za što se očito zalaže radikalno feministička ekipa – je nešto sasvim drugo, i zapravo je posve suludo. Čak i pobornici “prava na izbor” u pravilu, bar javno, govore da im nije cilj više nego manje pobačaja.
Također, da se zaključiti da feministice ne žele da žene budu informirane o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju, niti o mogućim posljedicama – primjerice onoj da je kod žena nakon pobačaja stopa samoubojstava šest puta veća nego u općoj populaciji, i da pobačaj nerijetko ostavlja neugodne psihičke posljedice poput napdaja potištenosti, depresije, a može biti i uzrokom PTSP-a. Pobačaj je svakako stresan događaj, no za feminstice je to, izgleda, nešto kao odlazak frizeru.
Stručno savjetovanje s nekim tko će ženi objektivno dati argumente i upoznati je s mogućnostima i mogućim posljedicama obje moguće odluke – a uostalom, savjetovanje je s psihologom ili psihijatrom, ne sa svećenikom – nije prisila, naprotiv, trebalo bi biti obavezno za brojne odluke u životu koje imaju trajne posljedice. Ako je obavezno za plastičnu operaciju, primjerice korekciju nosa, nema razloga da ne bude obavezno za pobačaj.
Trebat ćemo dozvole za djecu?
Najgore od svega, one kažu, pišući o istom zakonu u Makedoniji – pa je to vjerojatno primjenjivo i u Hrvatskoj – “Vladina politika svodi se na pitanje imati ili ne imati dijete, zanemarujući sve ostalo, od uvjeta u kojima su ta djeca rođena do toga jesu li roditelji uopće psihički i emocionalno spremni za odgajanje djece”, što je manje više otvoreno zazivanje toga da se država počne baviti izdavanjem dozvola tko smije a tko ne imati djecu, a što je nešto na tragu najcrnjih epizoda nacizma, u svakom slučaju zazivanje totalitarizma. Država bi, dakle, trebala izdavati dozvole za djecu, ali savjetovanje o pobačaju je “udar na reproduktivna prava”!
Preko pobačaja do progresa
Femizam trećeg vala nikad nije ponudio niti jedan argument o tome na koji način društvo postaje bolje i progresivnije time što je netko odlučio pobaciti, a ne roditi, i nikad nije pojasnio što zapravo žene imaju od prakticiranja tog svog prava umjesto, na primjer, davanja djeteta na usvajanje.
Što se samog savjetovanja tiče, to još nije službeno potvrđeno, ali je Večernji list javio kako neslužbeno saznaju da je to prijedlog oko kojeg su se usuglasili članovi povjerenstva koje je krajem prošle godine okupio ministar zdravstva prof.dr.sc. Milan Kujundžić.
Pobačaji se u Hrvatskoj vrše prema zakonu iz 1978., a danas sve više liječnika odbija raditi pobačaje pozivajući se na priziv savjesti. Izvorna Hipokratova zakletva, mnogo starija od kršćanstva, izrijekom liječnicima brani vršenje pobačaja i eutanazije. U 20. je stoljeću ona izmijenjena, iz nje su izbačeni ključni dijelovi i liječnicima je dozvoljeno raditi pobačaje.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
