Već se dugo suočavamo s politikom kratkoročnih vladinih mjera, vatrogasnih rješenja koja nude samo jednokratnu pomoć. Mirovine su trajno niske, plaće nisu usklađene s troškovima života i dalje nema razvojne ekonomske politike, nema proizvodnje, a samim time ni dugoročnog rješenja. O paketu Vladinih mjera i lošoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj govorio je za Narod.hr prof. dr. sc. Ljubo Jurčić.
>Ovo su detalji novih mjera Vlade: Ograničava se cijena 30 proizvoda; cijena struje ostaje ista
Jurčić: Hrvatska nije izgradila ekonomsku politiku
Profesor Jurčić kaže da nijedna hrvatska vlada do sada nije napravila koncept hrvatskog gospodarskog razvoja odnosno nije napravila ekonomsku politiku. Današnje ekonomije se razvijaju na akumuliranom znanju, na znanosti i sve razvijene zemlje imaju koncept razvoja utemeljen na znanosti. Hrvatska toga nema i onda zbog toga mi interveniramo kao vatrogasci, a hrvatska ekonomija se razvija spontano, ovisno o okolnostima koje se događaju, ako su okolnosti dobre, Hrvatskoj je malo bolje, a ako su okolnosti loše Hrvatskoj je loše.
”Hrvatska nakon osamostaljenja nije izgradila ni ekonomsku politiku, ni ekonomsku strukturu tako da je zbog ovoga prepuštena ovim interventnim mjerama, a one su uvijek kratkoročne. Dugoročno ćemo opet biti u istoj situaciji zbog nekog virusa ili drugog incidentna. Dakle nemamo ekonomsku politiku, ono minimalno koliko traži ekonomska struka”, ističe prof. Jurčić.
Nedostatak znanja i interes stranog kapitala
Korijen problema s kojim se Hrvatska ekonomija danas suočava seže od samih početaka njenog osamostaljenja. Prof. Jurčić kaže da nije trebalo prihvatiti Washingtonski konsenzus 90-ih koji kaže da sve treba privatizirati i liberalizirati te da se država ne smije miješati u gospodarstvo.
Rat je također ostavio svoj utisak, ali nakon rata, 2000-ih nije bilo nikakvog razloga da se ne napravi koncept hrvatskog gospodarskog razvoja. U Hrvatskoj se stvorio tada jedan ekonomski pogled koji nema veze s ekonomskom znanošću i on se hrvatskoj javnosti prezentira kao ekonomija, ali može se reći da je to ustvari anti-ekonomija jer ekonomija je znanost koja priča o razvoju, a ne o rezanju troškova. A što se tiče rezanja troškova, troškovi moraju biti optimalni, a to znači da prihodi moraju biti veći od troškova.
”Razvoj se zasniva na tome da prihod raste brže od troškova, a da bi prihod rastao brže od troškova, morate znati kako organizirati proizvodnju, kako obrazovati ljude, kako upravljati novcem. To je znanje koje se mora usvojiti, a mi to znanje vrlo malo usvajamo i primjenjujemo u državnoj politici. Dakle imamo problem nedostatka znanja, a kao drugi problem se nameće pitanje tko od toga ima interes, a interes ima uglavnom strani kapital”, kaže profesor.
Vlada traži od trgovaca vraćanje cijena namirnica na razinu od 31. prosinca; uskoro hitan sastanak
Sustavna korupcija opasnija je od pojedinačne
Kad je u pitanju korupcija i njezin utjecaj na državnu ekonomiju, Hrvatska nije iznimka u odnosu na druge zemlje, međutim razlika je ta što je u drugim razvijenim zemljama društveni interes ispred privatnog interesa.
Prof. Jurčić tvrdi da kod nas korupcija radi protiv nacionalnog odnosno društvenog interesa. Onima koji su korumpirani odgovara da su na vlasti ljudi koji malo znaju i to su uglavnom lobisti koji pričaju bajke i lijepe priče o hrvatskom interesu i nagovaraju one koji donose zakone da donesu takav zakon koji je tobože u hrvatskom interesu, a ustvari je u interesu nekog pojedinca ili neke uske grupe.
Ovakva sustavna korupcija opasnija je nego pojedinačna. Pod pojedinačnu korupciju spada primjerice mito, ali ovo je korupcija koja je ugrađena u sustav. Tako da oni koji žele iskoristiti Hrvatsku u svoju korist njima ne odgovara jedna konzistentna ekonomska politika koja uvijek mora biti u društvenom interesu. Takva konzistentna ekonomska politika se sprječava tako da se korumpiraju ljudi koji i ne osjećaju da je to korupcija, ali zapravo onaj koji ima interes on zna što radi. Hrvatska je, kako se pokazalo do sada, ”slobodno lovište” tako da vlada kad ”dođe do grla” intervenira s ovakvim mjerama da privremeno spasi jadnu sirotinju.
On tvrdi da nitko ne postavlja pitanje zašto su cijene nekih proizvoda ili energije hrvatskom narodu skupe iako su jeftinije od nekih cijena u razvijenim zemljama gdje cijene mogu biti i tri puta veće, ali tom stanovništvu nisu problem. Ističe da je razlog taj što je dohodak tih zemalja veći. ”Dakle nisu cijene problem, u ekonomskoj znanosti inflacija do 10% je umjerena inflacija, a za to ne treba posebno intervenirati. Treba gledati to da druge zemlje imaju puno veći dohodak nego Hrvatska, dakle zadatak politike je da diže dohodak, a cijene će i tako regulirati tržište”, kaže prof. Jurčić.
Jurčić: Povećanje kamatnih stopa na štednju je populistička mjera
Za mjeru kojom je vlada odredila da će povećati kamatne stope na štednju građana te da to neće utjecati na povećanje kamatne stope na stambene i gotovinske kredite, prof. Jurčić je rekao da je to populistička mjera vlade. Donijeli su je kako bi se stekao dojam da rade nešto dobro.
”Problem u Hrvatskoj nisu ljudi koji imaju štednju, to je možda dvadeset ili trideset posto ljudi. Problem su drugih 60 posto ljudi koji spajaju kraj s krajem te ostalih 20 posto koji su na granici siromaštva. Zašto nekome tko ima štednju davati kamatu, to je stvar bankarskog i monetarnog sustava i to treba napraviti Narodna banka, a ne vlada”, kaže profesor.
Vratiti prihode prvom mirovinskom stupu i razvijati domaću proizvodnju
Mirovinskom reformom 2002. godine napravljena je katastrofa. Mirovine su dugoročno niske, ali vlada i ovdje nudi opet neka kratkoročna rješenja. Da bi se postiglo neko dugoročno rješenje, prof. Jurčić kaže da bi trebalo drugi mirovinski stup pretvorit u dobrovoljni. Zatim vratiti prihode prvom mirovinskom stupu, onih 5 posto koje je imao i to bi bio prvi korak gdje bi se mogle povećati mirovine, a da se ne poveća deficit ni prvog mirovinskog stupa niti države.
Nadalje ono što bi trajno utjecalo na povećanje mirovine jest povećanje domaće proizvodnje, ponavlja profesor. ”Iz veće domaće proizvodnje dolazi veći nacionalni dohodak, a negdje 10 do 13 posto nacionalnog dohotka ide za mirovine. Znači da bi dugotrajno povećali mirovine treba se povećati nacionalni dohodak. No mi nemamo politiku povećanja nacionalnog dohotka. Politika povećanja mirovina dolazi iz povećanja politike nacionalnog dohotka. A tome kako se povećava nacionalni dohodak – uči ekonomija. Međutim, problem leži u tome što hrvatska politika ne primjenjuje ekonomsku znanost u kreiranju ekonomske politike”, ističe prof. Jurčić.
>Socijalni partneri zadovoljni vladinim paketom mjera, sindikalci očekuju pritisak na trgovce, prerađivače i dostavljače
Rezanje cijena nije ekonomska politika, već nužna politička mjera
Prof. Jurčić kaže da se općenito slaže s mjerom snižavanja cijena, ali da je problem kad se ta politika kratkotrajnih mjera s dva ili tri mjeseca produži na primjerice dvije godine. To onda nije više kratki rok, a dugoročna ekonomska politika se ne može voditi kratkoročnim mjerama. Radi se samo o utjecaju na cijene.
Kad se ne zna upravljati ekonomijom onda se ide s udarom na cijene, a to nije dobro, to je dobro u kratkom roku da privremeno spasi standard građana. No dugoročno to je loše za ekonomiju. Stoga ćemo zbog ovakvih mjera imati manje radnih mjesta i nekvalitetnijih radnih mjesta jer ovaj trošak netko mora podnijeti – država, proizvođači ili socijala.
Rezanje cijena nije ekonomska politika, to je samo nužna politička mjera, a ne ekonomsko politička mjera. Dakle radi se o administrativnoj mjeri, to nije kreativna mjera već vatrogasna, s kojom spašavamo samo sadašnju situaciju. ”Ja jesam za to da mi spasimo sadašnju situaciju, ali da od sada počnemo praviti takvu politiku da se u sadašnjoj situaciji ne nađemo opet za godinu dana”, ističe prof. Jurčić.
Od 2015. do 2020. situacija u svjetskoj ekonomiji je bila najbolja
U ovakvim situacijama nismo bili prije jer je situacija u svjetskoj ekonomiji do pandemije Covida19 bila odlična. Od 2015. do 2020. situacija u svjetskoj ekonomiji je bila najbolja u povijesti zemlje. ”Naša vlada se voli hvaliti razdobljem od 2015. do 2019., ali to nije efekt hrvatske ekonomske politike nego efekt odličnih okolnosti u kojima se našla.
Cijena nafte je u tom razdoblju pala sa 120 dolara na pedeset, a kamatne stope su bile negativne. Turizam je tada rastao jer su ljudi imali veliki dohodak što im je omogućilo da putuju i više troše, a onda se dio toga prelio i na Hrvatsku. Tu nije bio nijedan faktor koji je bio rezultat hrvatske ekonomske politike nego rezultat pozitivnih okolnosti. Kad su naprotiv, došle negativne okolnosti poput Covida19 ili rata u Ukrajini tu smo pali najviše”, ističe profesor.
Jurčić: Hrvatska je kao neko ‘slobodno lovište’ bez neke suštinske zaštite i bez razvojne politike
Hrvatska de facto ne upravlja ekonomijom, a ne može ni upravljati ekonomijom jer ju nije izgradila. ”60 posto robe dolazi iz uvoza, što znači da mi nad 60 posto troškova nemamo kontrolu. To ne bi bio problem kad bismo imali 60 posto robnog izvoza, tako da kad dobivamo skuplju robu iz uvoza da skuplje faktoriramo naš izvoz. No mi nemamo takvu ekonomiju jer je nismo napravili, uvoz ide sam po sebi, ali izvoz moraš organizirati, a mi nemamo ni izvoznu ni proizvodnu politiku.
Tako da iz ovoga proizlazi da je Hrvatska neko ‘slobodno lovište’ bez neke suštinske zaštite i bez razvojne politike. To je razlog da smo prepušteni vatrogasnim mjerama, improvizacijama i lijepim prezentacijama s dugoročno lošim efektima”, zaključuje prof. Jurčić.
