U Saboru je održana burna rasprava o konačnom prijedlogu Zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin. Vladajući očekuju veću energetsku sigurnost, oporba upozorava na neslaganje lokalne zajednice, štetnost za turizam i okoliš te na pogodovanje određenim interesima.
Zašto projekt LNG-a na Krku izaziva kontroverze i prosvjede pitanje je na koje će u emisiji Otvoreno govorili su državni tajnik u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Ivo Milatić, direktorica LNG Hrvatska Barbara Dorić, župan Zlatko Komadina (SDP) i Ante Čikotić (Most) i Marko Biočina, izvršni urednik Jutarnjeg lista.
“Zakon ide u hitnu proceduru prvenstveno jer se bavi koncesijom, a prema Zakonu o pomorskom dobru – svaku koncesiju preko 50 godina mora potvrditi Sabor. Počeli smo povlačiti sredstva koja smo dobili. Oporba ima pravo izraziti svoj stav, no Ministarstvo zaštite okoliša nije skupina Borg već radna skupina koja se uobičajeno osniva – s kompetentnim ljudima koji će ocjenjivati zakonitost, a u vladi je predviđeno da smo zaduženi za energetiku”, kazao je Ivo Milatić. Dodao je kako amandmani SDP-a na Prijedlog zakona o terminalu za ukapljeni prirodni plin nisu sadržajni.
“Radi se o saborskoj borbi, htjeli smo razgovarati s premijerom, s ljudima u Ministarstvu, nije nam uspjelo. Ako već branite državni interes recite – zašto ne kopneni terminal, upitao je primorsko-goranski župan Zlatko Komadina (SDP) koji se prethodno potužio da u studiju nema njegove stranačke kolegice, gradonačelnice Omišlja. “Hrvatska je umorna od ‘lexova’. Ovaj se zakon, poput mnogih drugih – nameće lokalnoj zajednici”, kazao je.
Ante Čikotić je ustvrdio da Most oporbu doživljava kao korektiv. “Naša tri amandmana su spas za ovaj loš zakon – radi se o kraćem trajanju koncesije i većoj naknadi zajednici, a ugradili smo i ekološku komponentu – zatvoreni krug koji ne koristi morsku vodu. LNG nam je i prilika i prijetnja – prilika za energetsku sigurnost i polugu za razvoj gopodarstva, ali i ekološka i financijska ugroza. Idemo nešto napraviti u korist građana, nisu bitne stranke. Kopneni terminal se ne može realizirati u prvoj fazi, ali zapravo on i nije opcija”, rekao je Čikotić.
Odgovorio mu je Zlatko Komadina: “Zakon mora biti u korist građana, a građani su protiv. Cijevi imamo i u Splitu, Puli i Rijeci. Krk je trećina hrvatskog turizma, a papiri dokazuju da je plutajući terminal loš – ekološka studija je katastrofa”, rekao je. Na pitanje zašto je ranije bio za plutajući terminal kazao je: “Svako ima pravo na grešku, boje ikad nego nikad i dobro da sam ranije došao pameti”.
Barbara Dorić je izjavila kako je točno da je prije dvije godine rađena studija, no ona nije obrađivala plutajući LNG. “Radi se o 50 milijuna eura godišnje za najam i po tome ispada da je kopneni terminal isplativiji. Lani je izašla nova studija – na mala tržišta se ide s plutajućim, 50% su kapitalni, 20-30% operativni troškovi, vrijeme realizacije je duplo kraće, ne 4-5 godina – već godinu dana”, kazala je. Upitala je Komadinu zašto je osobno sudjelovao u donošenju Županijskog prostornog plana prema kojemu bi se u prvoj fazi i Omišlju gradio plutajući terminal, a kopneni u drugoj.
“Ciklički su se mijenjale podrške stranaka. Ovaj terminal – ako će ga uopće biti jer daleko je od realizacije – bit će plutajući. No na prvom natječaju odmah je bilo jasno da za projekt nema tržišnog interesa, što je ključna stvar koja će odrediti budućnost projekta. Ako nema komercijalne isplativosti – mora se otplatiti 320-340 mil. eura – kakav je interes za objekt koji košta 100 milijuna više”, kazao je Marko Biočina.
Zlatko Komadina se upitao zašto se mora more zagrijavati i u njega se ulijevati klor i zašto nije u hrvatskom vlasništvu. Odgovorio mu je Ante Čikotić. “Taj projekt nije realizirala vlada SDP-a i HNS-a”, kazao je. “Ina je odustala od istraživanja. Uskoro ćemo 20 posto potreba za plinom zadovoljavati iz vlastitih izvora. Nama je ovaj projekt potreban, da ne ovisimo o ruskim energentima, naročito kad se ruši Sjeverni tok”, rekao je Čikotić. Naglasio je kako Plinacro nije odradio domaću zadaću. Naime, kompresorska stanica, koja omogućuje dvosmjerni tok i koja je trebala biti instaliirana u Sisku da plin ide prema Mađarskoj – već je dva puta pala na javnoj nabavi. To je i političko pitanje – gospodarska diplomacija mora odraditi svoj posao, dodao je Čikotić.
“Vlasnici će biti hrvatske tvrtke, LNG Plinacro i HEP, većinski vlasnici, što se tiče ove Vlade. Što se tiče svih popratnih projekata, uspmjerenja prema Mađarskoj, bilo je problema s javnom nabavom (2 propala natječaja), ali sada su sredstva osigurana, dobili smo i novac za spojnu cijev, kao i dozvole. Pregovaramo sa susjedima, a i ovaj Zakon je u funkciji toga da projekt uspije. Ne smije biti pravne nesigurnosti. Projekt je od interesa za 4,3 milijuna hrvatskih građana, proglašen je strateškim i ne može se dozvoliti da bude zaustavljen. Ekološka studija je ocijenjena pozitivnom s 14:2 glasa, a radili su je stručnjaci. Kao predstavnik države, moj je jedini posao da sve bude sukladno zakonu. Projekt će uspjeti, ako bude zakupljenog kapaciteta. I zadovoljit ćemo sve standarde. Sva je priča zato da plin za građane ne bude skuplji”, kazao je Ivo Milatić.
Zlatko Komadina je upozorio kako se studija za okoliš nije dobro odradila te da za turizam postoji veliki rizik. “Ne dao Bog akcidenta. Mi smo za kopneni terminal s jednim rezervoarom u prvoj fazi”, ponovio je. Čikotić mu je odgovorio kako jedan plutajući terminal postoji i u Barceloni, na udaljenosti od 2 kilometra.
“Studija utjecaja na okoliš je sve odredila. Kapaciteti spremnika su smanjeni. Otvoreni su natječaji i za otvoreni i zatvoreni tip. Najstrože mjere zaštite okoliša su u studiju ugrađene”, kazala je Barbara Dorić. Dodala je kako Hrvatska traži brod s postrojenjem (ako se radi konverzija na tankeru) u trenutku preuzimanja ne smije biti stariji od 12 mjeseci, a ukoliko se radi o gotovom brodu on u trenutku dostave 30.6.2020. ne smije biti stariji od 11 godina. “Drugi krug za podnošenje obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta budućeg LNG terminala otvara 22.6. a zatvara se 13.7. Projekt neće ići dalje ukoliko ne bude komercijalan. Mislimo da ćemo uspjeti osigurati dovoljan zakup”, kazala je. Dosad je bila samo jedna ponuda i to Ine – od 4 posto.
“To što se kontinuirano oglašavaju veleposlanici, djeluje na mišljenje javnosti i ne daje dobru sliku. Govorilo se o dobitima ili super jeftinom plinu, za što je struka znala da je nerealno od starta. Terminal je osiguranje za sigurnost dobave, i može jačati pregovaračku moć s drugim dobavljačima. Uskoro ćemo biti na 20% domaće proizvodnje – moramo strateški razmišljati o plinu kao što smo odlučivali kod kupnje zrakoplova”, kazao je Marko Biočina.
Barbara Dorić je kazala kako će nas ovaj alternativni (plutajući) dobavni pravac koštati 250 milijuna eura (s manjim brodom). Od toga je 100 milijuna bespovratnih sredstava EU-a, 150 milijuna iz dio iz ‘equityja’, a dio kreditom banaka – kojega će isplaćivati tvrtka LNG Hrvatska od tarife. Kad tržište pokaže potrebu – gradit će se kopneni terminal, dodala je.
