Marcel Holjevac: “Čemu histerija? Obiteljskim zakonom će ionako svi osim ‘ognjištaraca’ i ‘katolibana’ dobiti sve što žele!”

U javnosti se digla velika frka oko definicije obitelji u prvom članku nacrta obiteljskog zakona, koji spominje “majku i oca”, iz čega pravno proizlazi da bračni par bez djece nije obitelj prema tom nacrtu. Mogu shvatiti zašto to brojne ljude vrijeđa, i to svakako jest glup propust autora nacrta zakona, iako osobno nikad ne bih rekao da smo supruga i ja bili “obitelj” dok nismo dobili dijete, već striktno “bračni par”. Obitelj ste, smatram, u punom smislu te riječi zasnovali kad dođu djeca. No dobro, možda sam ja tu specifičan u stavu, a i zakon tu treba biti širi u definiciji, od svega se ogradio i Plenković, rekavši da je to rana skica zakona i da sve skupa nije usuglašeno na vladinim tijelima, te nacrt povukao s interneta, piše Marcel Holjevac na portalu Dnevno.hr.

No tome valjda stavljanje zakonskih prijedloga na javnu raspravu i služi: da bi se o njima raspravljalo! I da bi se u javnoj raspravi vidjelo ima li zakon podršku u javnosti, kakvi su prijedlozi, koje su nelogičnosti u zakonu, temeljem naših iskustava. Niti jedan zakonodavac ne može predvidjeti sve životne situacije, one se obično iskristaliziraju tek u javnoj raspravi. No svi su se, naročito mainstream mediji, uhvatili samo jednog, uvodnog članka u kojem je definirana obitelj, a koji će se svakako mijenjati, i krenuli nas silovati i zaglupljivati nečim što je u osnovi marginalno, te od svega po običaju napravili svjetonazorski problem i reality show uz uobičajene priče o “psihopatskom zakonu”, “katolibanima”, srednjem vijeku i tako dalje. I tako opet imamo umjetno proizveden slučaj jer se ljude dira tamo gdje su najosjetljiviji, jer je stvoren dojam da će novim zakonom ljudima biti oduzeto pravo na obiteljsku mirovinu ili naslijeđivanje imovine. Da su oštećeni ili diskriminirani u nečem esencijalnom za njihov život, i ta percepcija o novom zakonu se nikad više neće promijeniti: Ostatak teksta nitko ionako nije pročitao, a niti neće kad nova i izmijenjena verzija dođe na javnu raspravu.

Takve reakcije na skicu novog zakona su, budimo realni, izrazito huškačke i maliciozne i u cilju stvaranja masovne histerije kako bi se s izrade obiteljskog zakona uklonilo sve koji imaju imalo tradicionalan pogled na obitelj i zamijenilo ih Jokić-ekipom. Teško je oteti se dojmu da je to politička pozadina pomalo histerične reakcije medija koji kažu da je skandalozno da se spominju otac i majka. Da se spominju roditelj 1 i roditelj 2, kladim se da nitko ne bi zapazio detalj da nisu svi bračni parovi roditelji, i da su izostavljeni! A ako i bi, sjetili bi se da su prava supružnika ionako definirana drugim zakonima poput zakona o naslijeđivanju ili zakonom o mirovinskom osiguranju. A ti zakoni, kao lex specialis, ionako na sudu imaju prednost pred onim što piše u obiteljskom zakonu kad se radi o pitanjima naslijeđivanja ili mirovina. Zakon je ekstremistički? Nekom bi se moglo učiniti ekstremističkim spominjanje istospolnih brakova u obiteljskom zakonu, zapravo, do pred tridesetak godina gotovo svima. Do ne tako davno su i Obama i Hillary bili protivnici istospolnih brakova! Nevjerojatno je kako medijski pritisak djeluje na javnu percepciju.

Pa iako se Vladi takve greške ne bi trebale događati, i iako je svakako potrebno zakonski proširiti definiciju obitelji i na bračne i na vanbračne zajednice i s djecom i bez njih, ne smatram da bi oni time u bilo kom pogledu bili faktički diskriminirani, jer cilj je obiteljskog zakona regulirati prije svega prava i obaveze koje proizlaze iz roditeljstva. Naime, nisu svi koji žive pod istim krovom nužno obitelj, mogu biti i cimeri, obitelj prvenstveno podrazumijeva krvno srodstvo. No slažem se s kolegom Hodakom kojeg sam konzultirao oko ovog predmeta, a koji kaže: “Vanbračni parovi pa i istospolni će dobiti sve što žele u ovoj državi, osim tradicionalista, konzervativaca i “ognjištara”. Oni neće dobiti ništa. Obiteljski zakon je drugi put na tapeti upravo zbog istospolih i alternativnih brakova. Zbog EU mi mijenjamo obiteljski zakon, a obiteljski zakon koji je bio prije EU je mogao egzistirati sto godina. Englezi svoj obiteljski zakon nisu mijenjali 400 godina, a mi svoj mijenjamo jer smo mali poltroni. Mi odmah prilagođavamo obiteljski zakon obiteljskom zakonu Nizozemske gdje će uskoro pedofilija biti na dnevnom redu”.

Kad smo kod toga, pedofilija je u Nizozemskoj već jednom bila pred legalizacijom, osamdesetih, kad je nama poznati Theo Sandfort napisao svoj “znanstveni rad”, jedini koji je napisao, u suradnji s tamošnjom mrežom pedofila kojoj je očito i sam pripadao, u kom je ustvrdio kako je za dječake dobro da imaju stričeke i do 50 godina starije od sebe, kako niti u jednom slučaju nije našao da je pedofil zaveo dječaka već upravo obratno, kako roditelji dječaka pozitivno gledaju na njihove veze s 50 i 60 godišnjacima, i kako nema nikakvog razloga da se “međugenaracijski seksualni odnosi” ne legaliziraju. Zaboga, pa 20. stoljeće je, zaključio je!

Što nas dovodi do ključnog pitanja, a to je što je nama zapravo obitelj? Definicije se očito pomodno mijenjaju, pri čemu je jedini argument “pa XY je stoljeće”, što u stvari uopće nije argument. Faktična prava bi trebala proizlaziti, kad se radi o bračnim odnosima, iz toga živite li stvarno s nekim u životnoj zajednici: institucija svjetovnog braka je tu upitna, jer bi valjda oni koji stvarno žive zajedno pod istim krovom svakako trebali imati veća prava nego oni koji su u formalnom braku a žive u drugim državama i nisu se vidjeli godinama! Isto tako roditeljska prava i obaveze bi trebale proizlaziti iz toga imate li djecu ili ne, posvojenu ili biološku, svejedno, ne iz bračnog statusa ili čega drugog. Sve ostalo državi nije bitno i ne treba je se ticati. Državi je bitno da obitelj promovira kao produktivnu i prije svega reproduktivnu zajednicu, to je osnovna svrha obitelji. A ne promoviranje “alternativnih” životnih stilova.

A ako ćemo se baviti definicijama, u kontekstu ljudskog društva obitelj je grupa ljudi povezanih bilo krvnom vezom, bilo afilijacijom preko braka ili seksualne veze, bilo preko obitavanja pod istim krovom uz dijeljenje obiteljskih obaveza. Obitelj je u svim ljudskim, i ne samo ljudskim, zajednicama primarna institucija kroz koju se provodi socijalizacija djece, okvir unutar kojeg se ona podižu, i nesporno je da je primarna funkcija iste osigurati taj okvir za reprodukciju, za inkulturaciju, za socijalizaciju. Obitelj je tu da bi usadila moralne smjernice i prenijela tradiciju, da bi usadila tabue (poput incesta) i da bi ljudima bila čvrsti oslonac u životu. Upravo je to razlog zašto je ona zaštićena i regulirana zakonom u svim državama kao zajednica, a ne da bi služila kao mjesto za provođenje socijalnih eksperimenata s upitnim ciljevima i još upitnijim ishodima.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/cemu-histerija-obiteljskim-zakonom-ce-ionako-svi-osim-ognjistaraca-i-katolibana-dobiti-sve-sto-zele-1069771/