Najveći aplauz na Izvještajnom saboru HDZ-a pretprošle subote u Ciboni dobio je, po ocjeni medija i prisutnih, Davor Ivo Stier za svoj nadahnuti govor. Veći od onog kojeg je dobio Andrej Plenković, koji je istina dočekan pljeskom i ovacijama, ali ni približno onakvima kao drugi predsjednici HDZ-a ranijih godina. Možda Andrej Plenković i nema problema s tim, ali ulizice kojima se okružio očito imaju.
Pa je tako donedavni načelnik općine Nerežišće koji je, ni kriv ni dužan, postao prvo ministar Uprave a onda i politički tajnik HDZ-a, pokušao dodvoriti se svom političkom meceni Plenkoviću i istovremeno umanjiti značaj čovjeka u čiju je fotelju proteklog tjedna zasjeo, Stiera. Kad su novinari primijetili da je Stier na Saboru HDZ-a dočekan najvećim aplauzom, Kuščević je ispalio:
“Imali smo jučer na Predsjedništvu analizu svih govora, aplauza i negodovanja na Saboru HDZ-a i jasno je bilo da su svi govori članova Predsjedništva, naročito predsjednika Plenkovića, naišli na sveopće odobravanje svih članova”.
Da stvar bude gora, na pitanje tko je analizirao aplauze rekao je: “Tu su analizu radile službe unutar stranke”. Valjda stranačka tajna policija koja mjeri, kao u vrijeme socijalizma, tko koliko plješće?
Ta izjava je kod većine izazvala posprdni podsmjeh, no mene je podsjetila na Solženjicinov “Arhipelag gulag”, gdje on opisuje situaciju kad su na kraju konferencije u jednoj tvornici prisutni pozvani da odaju priznanje drugu Staljinu. Naravno, svi su ustali i počeli frenetično pljeskati, olujni pljesak je trajao nekoliko minuta, dizao se do ovacija. No nakon pet minuta ruke su počele boljeti, stariji su počeli padati na pod od iznemoglosti, a sve je postalo glupo i onima koji su stvarno obožavali Staljina. Oči su bile uprte u komesara koji je jedini mogao nekažnjeno sjesti i prekinuti pljesak, no to se nije događalo. A u hodnicima uokolo sale bili su razmješteni agenti KGB-a koji su gledali da nitko ne izađe, da bi nakon gotovo 12 minuta direktor prekinuo agoniju, prestao pljeskati i sjeo na svoje mjesto. I svi su istog trena prestali pljeskati i popadali na svoje stolice.
Naravno, direktor je uhićen iste noći, odveden, i osuđen na deset godina u gulagu. Službeno, ne zbog toga što je prestao pljeskati, nego zbog nečeg posve drugog, no stvarni razlog mu je isljednik jasno dao do znanja na kraju ispitivanja, kad je potpisao svoju krivicu: “Nikad ne budite prvi koji će prestati pljeskati!“
Nakon izvještajnog sabora HDZ-a u Ciboni nitko nije uhićen, ali se očito i te kako gledalo kome se koliko plješće! Čuješ li, Kim Jong Une! Maduro, crkni od zavisti! Možda se i Fidel Castro okreće u grobu ako čuje što Kuščević govori!
Da je Kuščević imalo inteligentan, ne bi nikad rekao to što je rekao, ali ovdje je želja za ulizivanjem vođi očito bila jača od opreza, a Jandroković je dobio dostojnog nasljednika.
Kad su u HDZ-u shvatili da je Kuščević ponovo rekao nešto neizrecivo glupo, nakon što se prošlog tjedna izblamirao izjavama tipa “HDZ je stvorio demokraciju”, glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković i predsjednik kluba zastupnika Branko Bačić su intervenirali rekavši kako je podatke o aplauzima iznio Mario Kapulica, Jandrokovićev pomoćnik, i da je to bila sporedna tema, no šteta je napravljena.
Vrijedni Kapulica je naime pedantno izbrojio da je Plenković na Saboru stranke 57 puta prekidan ili nagrađen pljeskom, a da je jedan aplauz posvećen njemu trajao čak 2 minute i 47 sekundi! Daleko od Staljinovih 12 minuta, ali – HDZ svakog dana u svakom pogledu sve više napreduje, prema vlasitoj udbaškoj prošlosti! Možda na idući izvještajni sabor dođu u dugim kožnim mantilima, i vrate Jožu Manolića u stranku. Od ovakvog HDZ-a ni to ne bi čudilo.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
