Marijan Jović: Virus koji je ogolio istinu o hrvatskoj ekonomiji

Foto: Fah

Iako smo krajem ljeta gajili nade kako je koronakriza pri svome završetku, novi polulockdown pokazuje kako bi izvanredno stanje, uz različite intenzitete, moglo potrajati dulje vrijeme. Uvođenjem novih ograničenja i Vlada RH je nakon odrađenih izbora u vladajućoj stranci i obilježavanja vukovarskoga stradanja bila spremna potvrditi odavno poznatu činjenicu kako se epidemija širi nekontrolirano. Usprkos navodno kvalitetno spravljenim cjepivima, uspješnost procjepljivanja stanovništva nije zajamčena, a posljedično tomu niti odbacivanje mogućnosti novih problema u komunikaciji ljudi, roba i usluga, piše Marijan Jović za Hrvatski tjednik.

Na europskome dnu

Jednako kako koronavirus traži i pokazuje slabu točku ljudskoga organizma, tako i lockdown pokazuje i ogoljuje strukturu i slabosti nacionalnih ekonomija. Među zemljama Europske unije, Hrvatska je ekonomija u najlošijem stanju. U trećemu smo tromjesečju ove godine, usprkos činjenici o najboljim turističkim pokazateljima, imali najveći tromjesečni pad BDP-a – i to 10 posto. Države koje ne temelje svoju ekonomiju na turizmu i osobnim uslugama najmanje su stradale, poput Slovenije čiji je pad iznosio zanemarivih 2,2 posto. Korona je uzrokovala značajna odricanja od potrošnje neesencijalnih stvari, u što ulaze i putovanja, ali su ljudi nastavili jesti i trošiti materijalna dobra nužna za obavljanje svakodnevnih poslova, tako da je u dugome roku udar na realnu ekonomiju u stvari zanemariv. Hrvatska gotovo da i nema opipljivu realnu ekonomiju, ne stvara niti polovicu vrijednosti koju troši, već preživljava na tuđem novcu, tuđim viškovima koji su sad presušili, tako da je država u sličnoj poziciji kao i domaća estrada – nema publike koja plaća zabavu.

Brojne su uslužne djelatnosti tako danas ugrožene (ne samo kafići i restorani) te su legitimna njihova traženja da im država pomogne prebroditi ovo razdoblje otežanoga poslovanja. Ako se kriza nastavi, nismo daleko niti od krize bankarskoga sustava, s obzirom na to da je povrat kredita za mnoga poduzeća i fizičke osobe nemoguć. U problemu smo svi, tako da je jedino pravedno da javni i privatni sektor zajednički podnesu žrtvu, bilo uštedom na strani rashoda ili putem pomoći privatnome sektoru, svejedno je.

Privremena pomoć

Najispravniji bi pristup bio beskamatno kreditiranje poduzeća s počekom za vrijeme pandemije, specijalnim kreditnim linijama uz angažman Hrvatske narodne banke i jamstvima države. Vlada se ipak odlučila na dotacije u svrhu očuvanja radnih mjesta što je aspirin koji je privremeno odgodio val otkaza, ali ga ne će otkloniti u dugome roku. Kriza traži dugoročna rješenja. Privremena pomoć nije dovoljna za brojna poduzeća koja će morati proglasiti stečajeve. Da je omogućeno kreditiranje, uz osobno jamstvo vlasnika poduzeća, znatno bi se kvalitetnije profilirali oni čije spašavanje ima smisla, tj. koji su spremni uzeti jeftini kredit i čekati bolja vremena. Udruga Glas poduzetnika osim pomoći traži i cjelovitu reformu ekonomije, snižavanje PDV-a ugostiteljstvu, digitalizaciju, reformu javne uprave i slično. Ta su traženja prihvatljiva, ali ona ne rješavaju glavnu boljku hrvatske ekonomije, a to je pogrješan ekonomski model temeljen gotovo isključivo na uslugama i potrošnji.

Hrvatska se žurno mora preorijentirati k industriji i poljoprivredi, a razne porezne olakšice, pravilnici, i poticaji trebaju ići u njihovu korist. Usluge i potrošnja prihvatljivi su samo do visine stvorene vrijednosti jer ako nacionalna ekonomija ne stvara vrijednost, onda su i trgovina i građevina i ugostiteljstvo dugoročno osuđeni na propast.

Hrvatska upravo i ubrzava u smjeru propasti, što je vidljivo iz proračuna za 2021. godinu u kojemu je veliki dio prihoda zamišljen kao izravna pomoć iz proračuna Europske unije kao supstitucija PDV-a na potrošnju stranaca u Hrvatskoj. Koliko će i do kada Hrvatska dobivati dotacija, to nitko ne može znati niti jamčiti, ali jasno je kako proračun nije razvojan, već samo privremeno krpa brojne rupe kojih je sve više. Vlada nema nikakvu strategiju ekonomskoga razvoja, usprkos nedavno donesenome dokumentu Nacionalne razvojne strategije, s kojim planiranje proračuna nema dodirnih točaka. Jedini konkretan cilj prema kojemu Vlada i HNB ustrajno teže uvođenje je eura kao nacionalne valute. Zbog toga će se cilja državni proračun održavati s minimalnim deficitom, a to se u krizi ne radi – proračun mora biti deficitaran kada se ekonomija smanjuje. Nadalje, HNB održava i ima namjeru i dalje održavati snažan fiksni tečaj kune prema euru, čime rade izravnu štetu domaćim izvoznicima i poljoprivrednicima. Uvođenje eura pogoduje projektu Europske unije te u tom svjetlu treba gledati i pomoć koju će Hrvatska dobivati, pomoć čiji je cilj održavanje statusa quo i socijalnoga mira. Jednom kada uvedemo euro, tada će doći na stol činjenica da je Hrvatska de facto u bankrotu i započeti rasprodaja nacionalne imovine.

Prepuštanje sudbini

I prije korona krize Hrvatska je ekonomski nazadovala, sada su se stvari samo ubrzale. Zadnji je trenutak za početak reforme nacionalne ekonomije koja bi trebala sadržavati aktivnu politiku financiranja proizvodnje uz angažman HNB-a. Nužna je reforma porezne politike, ali ne u smjeru smanjivanja PDV-a na usluge, već u smjeru brojnih olakšica za investicije i rad. Primjerice, to bi moglo biti smanjenje trošarina na naftne proizvode, smanjenje PDV-a na potrošnju električne energije, ukidanje brojnih parafiskalnih nameta, itd.

Administrativne procese treba pojednostavniti i digitalizirati, a samu administraciju i upravu smanjiti. Uštede u proračunu, koji se nužno mora smanjiti, treba pronaći u raznim izdatcima koji potiču nerad, život na lažnoj socijali, u kvaziudrugama i slično. Potrebno je organizirati tržište poljoprivrednih proizvoda na nacionalnoj razini i striktnim propisima zaustaviti uvoz nekvalitetne hrane te one koju nam iz inozemstva šalju po dampinškim cijenama.

Druga je opcija nastaviti kao do sada te, kao i kovid pacijente koji su na terapiji kisikom, državu ostaviti na infuziji novčane crkavice iz EU-a pa će rezultat biti kako sudbina odluči. Uspješni, pak, svoju sudbinu sami kroje.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/hrvatski tjednik