Hrvatska je već mjesecima pod masivnim destabilizacijskim udarom provođenim asimetričnim obavještajnim operacijama. Cilj je izazivanje raskola i unutarnjih sukoba po svim razdjelnicama hrvatskoga društva, jednom rječju – stvaranje kaosa. Tobožnji napadi i širenje histerije o ugroženosti srpske manjine u Republici Hrvatskoj, samo su posljednji u nizu događanja usmjerenih na kompromitaciju RH iz više razloga, od kojih je jedan od važnijih – njeno skoro preuzimanje predsjedanja Vijećem Europske unije, piše Mario Stefanov u kolumni za geopolitika.news koju djelomice prenosimo.
Pritisak na hrvatsku politiku, institucije i cijelo društvo stupnjevan je i pažljivo doziran, tako da se zbivanja posljednjih mjeseci kontinuirano izmjenjuju – od bezazlenijih i primitivnih prema sve složenijim i opasnijim…
Udarci na uspješni turizam – generiranje umjetnih skandala
Postupno, od početka ljeta, ili preciznije od otvaranja turističke predsezone, udarci postaju sve žešći s očito ukalkuliranom mogućnošću ugrožavanja uspješnosti životno važne turističke sezone. Obavještajni udar na hrvatsku politiku i njene interese od tada postaje sve intenzivniji i kombinira se sa produkcijom političkih skandala i sve učestalijom primjenom nasilja.
Već početkom turističke sezone, nekakvom čudnom koincidencijom, na medijskoj sceni izranjaju događaji koji bi u nekim drugim uvjetima bili na marginama crne kronike, a sada su postali udarne političke vijesti, često i prve teme informativnih emisija. Nastala je serija nasilnih događaja, koji naizgled nemaju nikakve veze jedan s drugim – od teško objašnjivih, nelogičnih i zastrašujućih prometnih nesreća od kojih bi neke zacijelo, primjerice, u SAD-u bile proglašene terorističkim aktima.
(…)
Svi događaji u sklopu tog kaotičnog perioda promatrali su se odvojeno, svaki za sebe, ali oni su u svom zbroju postigli učinak stvaranja nesigurnosti kod građana. Sasvim je jasno da bi ih trebalo operativno zahvatiti u cjelini i barem pokušati utvrditi imaju li, ipak, međusobne veze, što u principu prelazi okvire policijskih mogućnosti i zahtijeva duboki kontraobavještajni zahvat.
Potrebno je imati pred očima činjenicu da na teritoriju RH djeluje mnoštvo stranih obavještajnih službi čijim državama nije u interesu napredak Republike Hrvatske…
Srbijanske obavještajne službe na svim pozicijama unutar hrvatskog društva
U središtu interesa su, dakako, srpske obavještajne službe, tradicionalno instalirane na svim pozicijama unutar hrvatskog društva do kojih mogu dospjeti i koje imaju najveći razorni potencijal i motive destabilizirajućeg djelovanja prema Hrvatskoj. Dovoljan pokazatelj onoga što one rade, oslanjajući se na svoju agenturu u RH, izjave su čelnika Republike Srbije, njihovih stvarnih političkih gospodara po čijim naputcima djeluju.
Stoga je sasvim očito da je djelovanje srpskih službi u Hrvatskoj sukladno politici koja ih vodi, te polazi s velikosrpskih pozicija i isključivo je usmjereno na destabilizaciju političkih prilika u Hrvatskoj, manipulaciju srpskom manjinom i pripremanje terena za novi zamah iste one politike koja je tijekom Domovinskog rata i u završnim operacijama Hrvatske vojske i redarstva bila – potisnuta.
Čekaju trenutak nekakvog novog mogućega preslagivanja snaga u Europi, posebice na jugoistoku Europe, kada bi velikosrpska politika, oslanjajući se na nastali metež i na moćnije države od sebe, pokušala vratiti izgubljene pozicije, odnosno do kraja realizirati izvorni memorandum SANU i sve njegove kasnije modifikacije.
Republika Srbija u ovom trenutku nema ni političke, ni vojne snage za bilo kakvo intenzivnije djelovanje na prostoru jugoistoka Europe. Ostaje joj samo povremeno ekscesno političko djelovanje usmjereno na sprječavanje stabilizacije prilika i jaki obavještajni rad na tim prostorima, posebice prema Republici Hrvatskoj kao državi koju srbijanska politika ocijenjuje svojim – najopasnijim protivnikom.
Pritom su srbijanske službe od svoje politike, očito, dobile odriješene ruke i dopuštenje za djelovanje svim raspoloživim sredstvima iz asortimana obavještajnog djelovanja, uključujući, utemeljeno se može sumnjati i na tzv. „false flag“ operacije, u cilju produkcije incidenata i nasilnih događanja pod lažnom zastavom.
Stil operacija ‘Labrador’ i ‘Opera’ iz ’91.
Pojednostavljeno rečeno, u stilu operacija pod lažnom zastavom srpskih službi „Labrador„ i „Opera“ tijekom 1991. godine, kada su u cilju kompromitacije Republike Hrvatske minirane prostorije Židovske općine u Palmotićevoj ulici u Zagrebu i židovski grobovi na Mirogoju.
Neutemeljeno je, dakako, prije dovršetka policijske obrade, događanja u Uzdolju podvesti pod „false flag“ operaciju, ali je svakako potrebno policijskom operativnom radu koji ima svoja ograničenja, posebice nakon sramotnih izmjena odrebi procesnog kaznenog prava koje u praksi vode urušavanju cijelog pravnog sustava, pridružiti i aktivno djelovanje svih sastavnica sigurnosnog sustava, uključujući, dakako, i obavještajnu zajednicu. Zbroj događanja jednostavno nadmašuje policijske obavještajne kapacitete, koliko god njene procesne sposobnosti bile na visini…
Potrebno je, jednostavno rečeno, sagledati širu sliku i utvrditi – postoji li povezanost zbivanja, je li na dijelu uistinu agresivni obavještajni rat protiv RH i u konačnici – identificirati izvore. Pritom ne treba vjerovati doslovno nitkome, niti ga isključivati iz kontraobavještajnog zahvata – od deklariranih neprijatelja i dokazanih grabežljivaca velikosrpske provenijencije, do lažnih europskih prijatelja. Ne treba zaboraviti da se interesi srpske politike savršeno poklapaju s interesima nekih nama nominalno savezničkih i prijateljskih država.
(…)
Stvaranje slike kaosa – tučnjave, prometne nesreće, pretučeni imigranti od policije…
U medijima izgrađena slika, da Hrvatska među svojim nominalnim saveznicima nema neprijatelja, nego samo prijatelje je čista deluzija. Ne postoje nikakva prijateljstva, ni nepromijenjiva strateška savezništva, nego samo interesi… Pa stoga prema RH aktivno djeluju sve najznačajnije obavještajne službe i Zapada i Istoka. Veliko je pitanje u kojoj mjeri su se srpske službe uklopile u taj obavještajni milje u „bezbroj nijansi sivoga“, koji djeluje na području Hrvatske i s kim sve na operativnoj razini ili čisto na razini tehničke razmjene usluga surađuju.
Pritom treba pred očima imati neospornu činjenicu da preslagivanje snaga, utjecaja i moći, pa i granica na području jugoistične Europe, još uvijek nije gotovo i da tek slijedi nova faza u kojoj će biti potrebno definirati granice Albanije, Kosova, Srbije, što će se posljedično odraziti i na stanje u neposrednom susjedstvu – u BiH. Sve se to odvija pod neposrednim utjecajem najmoćnijih svjetskih sila koje su dokazano kroz povijest uvijek bile spremne stvarati pogodbe na račun malih naroda i slabijih od sebe.
Fazu kaosa fizičkih obračuna koji su na različite načine politički iskorištavani i suludih prometnih nesreća s ukupnim učinkom stvaranja atmosfere nesigurnosti, uskoro je zamijenilo širenje histerije kako hrvatska policija fizički maltretira imigrante, sa skrivenom porukom da iza svega stoji – sam državni vrh.
(…)
Prioritet – suzbiti djelovanje srbijanske obavještajne službe u Hrvatskoj
Cilj kampanje je destabilizacija hrvatske unutarnje i kompromitacija njene vanjske politike, te pokušaj slabljenja utjecaja unutar Europske unije – to je u pozadini svega što se sada događa! Potrebno je pokazati da Hrvatska, na ovaj ili onaj način, zbog svoje političke nestabilnosti ili, pak, zbog tobožnjih kršenja ljudskih prava i prava manjina, nije podobna za predsjedanje Vijećem Europske unije. To se, dakako, više ne može promijeniti, ali se može unaprijed oslabiti njena pozicija na tom položaju.
Naveli smo samo nekoliko očitih primjera iz kojih se nedvojbeno može zaključiti da je Hrvatska pod teškim obavještajnim udarom na koji je potrebno odgovoriti, ne putem medija, nego onako kako se to inače radi – rezanjem pipaka „Labradora“ i sličnih operacija od koga god one dolazile…
Riječ je o kontraobavještajnom odgovoru za koji policija nije dovoljna kako bi se identificirali i onemogućili vanjski izvori neprijateljskog djelovanja protiv Hrvatske i njenog pravnoga poretka, a uključujući i unutarnju, očito postojeću i aktivnu agenturu.
Nije vrijeme za medijske obračune, nego za učinkovit rad cijelog sustava domovinske sigurnosti…
Cijeli tekst možete pročitati ovdje,
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
