Mesić se prisjetio kako je 2000. umirovio generale: ‘Šef države ne smije dopustiti da mu se iz vojske diktira kako voditi politiku’

Zadarski list objavio je intervju s bivšim predsjednikom RH, Stjepanom Mesićem. U intervjuu je, između ostalog, govorio o potezu koji je ostao zapamćen kao jedan od njegovih najnegativnijih koraka, kojeg je učinio odmah po dolasku na vlast – umirovljenje jedne skupine hrvatskih generala, među kojima je bio i Ante Gotovina.

– Tada mi je premijer Ivica Račan govorio: Stipe, nemoj tako radikalno, pa ajmo razgovarati s tim ljudima. Ja sam bio uvjeren da je to jedini pravi potez jer šef države, kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga, ne smije dopustiti da mu se iz vojske diktira kako će voditi politiku. Uostalom, vrhovni zapovjednik nema što pregovarati s generalima, nego im on zapovijeda – kaže Mesić, zaključujući da je to jedini zdravi odnos.

Rekao je i kako se slaže s ispravnošću odluke Haaškog suda o oslobađanju Gotovine te je otkrio:

– Kada je Ivo Pukanić, poznati novinar kojega su ubili, došao k meni i rekao da se ide naći s generalom Gotovinom, ja sam tada znao da se on nalazi u jednoj europskoj državi. Rekao sam Pukaniću: Pozdravi mi generala i poruči mu da mu ja kao predsjednik države jamčim sigurnost u mome uredu gdje će ga haaški istražitelji intervjuirati, da iskoristi ono pravo koje je imao i Stipetić i neki drugi. A tko je njemu i zašto suflirao da pobjegne, ja to ne znam, ali znamo kako je sve to nažalost završilo – kaže Mesić.

Zbog čega je umirovljen Gotovina?

Podsjetimo, Mesićevo umirovljenje generala Gotovine i cijele skupine hrvatskih generala, nastupilo je nakon što je 2000. objavljeno njihovo otvoreno pismo u kojem poručuju da je neprihvatljivo da vlasti kriminaliziraju Domovinski rat.

Otvoreno pismo potpisali su stožerni general u mirovini Janko Bobetko, admiral Davor Domazet-Lošo, general pukovnik u pričuvi Ivan Čermak, general pukovnik u mirovini Ivan Basarac, general pukovnik Krešimir Čosić, general pukovnik Ante Gotovina, general bojnik Damir Krstičević, general bojnik Ivan Kapular, general bojnik Mirko Norac, general bojnik Miljenko Filipović, general bojnik u mirovini Ivan Korade i general bojnik u mirovini Nojko Marinović.

Mesić je nakon toga donio odluku o umirovljenju general-pukovnika Ante Gotovine, general pukovnika Krešimira Ćosića, general-bojnika Damira Krstičevića, general-bojnika Ivana Kapulara, general-bojnika Miljenka Filipovića, admirala Davora Domazeta-Loše i general-bojnika Mirka Norca-Keve.

Otvoreno pismo kojim su se 2000. generali obratili javnosti, u nastavku prenosimo u cijelosti.

“Budući da se naša imena već mjesecima povlače po medijima u sklopu sve raširenije kampanje kriminalizacije Domovinskog rata, kao i vrijeđanja i omalovažavanja Hrvatske vojske, te s obzirom na činjenicu da mnogi od onih, od kojih bi to bilo očekivati, nisu protiv toga odlučno podignuli glas, mi, hrvatski generali i ratni zapovjednici, smatramo svojom moralnom obvezom upoznati hrvatsku javnost s našim stavovima i gledištima. Na to nas obvezuje i povjerenje, a i zadaća koju nam je hrvatski narod ukazao u najtežim trenucima obrane zemlje i koju smo izvršili ne samo uspješno nego i časno.

1. S ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom, premda je Domovinski rat temelj na kojem su izrasle hrvatska sloboda, suverenost i neovisnost. Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?!

2. Posebno ističemo, i ovom prigodom naglašavamo da nismo protiv sankcioniranja pojedinačnih zločina ili kriminalnih djela. Svatko tko se zaista ogriješio o čistoću Domovinskog rata, ili je počinio kakvo nečasno i kriminalno djelo treba odgovarati, ali na način koji priliči pravnoj i demokratskoj državi. Policijske akcije, kojih smo nedavno bili svjedoci, međutim, više nalikuju na obračun s terorističkim grupacijama ili mafijaškim skupinama negoli odgovoru pravne i demokratske države, sukladnom našim stvarnim prilikama te dostojanstvu hrvatskih branitelja i časnika Hrvatske vojske.

3. Nepotrebno demonstriranje sile, proglašavanje krivaca prije sudske presude, pa čak i prije provedene istrage, uključujući tu i licitiranje haaškim optužnicama, a u čemu, na žalost, ne sudjeluju samo mediji, svakako ne pridonosi klimi tolerancije i izgradnji demokratske Hrvatske, za koju smo se i mi, generali i ratni zapovjednici, borili. Štoviše, takvi postupci vode u nepotrebne i opasne rascjepe našeg društva.

4. Zbog toga želimo posebno naglasiti da nikakvi sukobi, a najmanje terorizma ili bilo kakvo nasilje, o kojima se tako olako u posljednje vrijeme u nas govori, nisu i ne mogu biti u interesu nikoga razumnog i odgovornog, a pogotovo ne onih koji su svojom krvlju stvarali ovu državu! Onaj koji je gradio kuću ima najmanje razloga da ju dovodi u pitanje ili da se igra njezinom sudbinom!

To kažemo ne samo u svoje ime, nego, nadamo se s pravom, i u ime Hrvatske vojske i svih hrvatskih branitelja, te svih hrvatskih građana koji su u najtežim danima bili na braniku Domovine.

5. U tom sklopu – a zbog spekulacija, pa i ciljanih dezinformacija u vezi s preustrojem Hrvatske vojske – želimo iznijeti naš načelan stav: podupiremo sve one nakane da se na zapovjedna mjesta postave školovani i najsposobniji ljudi, a to znači oni koji su se dokazali u Domovinskom ratu. Jer Hrvatska vojska je upravo u Domovinskom ratu izrasla u pobjedničku vojsku, s kadrovima i doktrinom koji su to omogućili, a što je kapital koji nitko kome je stalo do sigurnosti zemlje i hrvatske slobode ne bi smio olako zenemariti.

6. Na kraju pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.”