Umjesto nekadašnje Weberove vizije kapitalizma, nastalog na protestantskoj etici rada, danas imamo korporativno-konzumeristički kapitalizam. Proizvođač ide u drugi plan a potrošač postaje “kralj” (E. Hemingway). Stanje kada umjesto proizvodnje zagospodari potrošnja plastično opisuje konzumeristički slogan Emo, ergo sum (Kupujem, dakle postojim), piše Zlatko Miliša.
Hrvatskom vladaju multinacionalne kompanije
Hrvatskom vladaju multinacionalne kompanije, a građani su njihove kolateralne žrtve. Indikativno je da su preliminarni rezultati Državne inspekcije pokazali da u Slavoniji nije zatrovana hrana niti tlo, kao što njima nije bilo nezdravih gaziranih pića od kojih je bilo zatrovanih građana na više lokaliteta u Hrvatskoj. Državna inspekcija je bila ekspeditivna samo kod otkrivanja, a potom i kod naloga za eutanazijom zaraženih svinja. Svi relevantni stručnjaci su ustvrdili da će godinama u Osijeku biti posljedice od zagaženog tla, ali ne i za inspekciju. Od posljedica zagađenja tla opet će najviše nastradati mali proizvođači, ali ne veliki lanci uvozne hrane
I kod drugih slučaja nalazi inspekcije nije nađeno ništa (suspektno) a što što bi naškodilo vlasnicima tvrtki i/ili moćnih korporacija. U svim tim slučajevima problema kod konzumiranja različitih gaziranih pića zajednička je samo jedna stvar a to je Cola kao isti proizvođač. Tzv. društvenim mrežama poput munje su se širile vijesti o većem broju slučaja trovanja napitcima iz asortimana Coca Cole. Građani su bili u panici, ali su zašutjele mjerodavne institucije. Na kraju su ispali krivi samo oni koji su slali ili nasjeli na lažne vijesti!
Nakon prvog nalaza inspekcije u slučaju trovanja u Rijeci (4. og studenog) Cola je ostala “čista”, (p)a krivnja se prebacila na vlasnika kafića. Nakon teškog trovanja u Rijeci na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu jedan student je, nakon što je popio iz automata Coca Cola dospio u bolnicu zbog oštećenja usne šupljine odnosno jednjaka.
>Zlatko Miliša: Svi smo ovisnici o nekome ili nečemu
Po nalazim inspekcije Coca – Cola proizvodi su se pokazali ispravnima
Tek nakon toga javili su se iz Coline korporacije s priopćenjem kako daju potporu vlastima te da im je žao unesrećenih. Takvo suhoparno priopćenje vrijeđa zdravu pamet, ali i širu javnost. I kod dodatne četiri osobe je utvrđena ozljeda jednjaka, ali po nalazim inspekcije Coca – Cola proizvodi su se pokazali ispravnima. Povodom ovog slučaja dobio sam poruku da “ove godine blagdanskom trpezom neće biti svinjetine i Cole”!
Duga se pokazala puno realnijom: “Zaraženo je nekoliko svinja i nijedan čovjek a brzinski je poklano 50 000 svinja. Sada je bilo nekoliko izoliranih slučajeva zatrovanih Colom, a nikom nije palo na pamet uništiti 50 000 boca Cole!” Nije nevažno napomenuti da glavnim brendiranim napitcima upravlja korporacija Coca Cola, koja u Hrvatskoj ima više od 75 % tržišta bezalkoholnih pića. U svijetu je ona najpoznatije i najprodavanije piće.
U Njemačkoj istraga protiv Coca-Cole
Ovaj mjesec je u Njemačkoj pokrenuta istraga protiv Coca-Cole pod sumnjom da ista korporacija ograničava konkurenciju i ravnopravnu tržišno natjecanje srodnim kompanijama koje se bave plasiranjem bezalkoholnih i odnosno gaziranih pića. Teror profita pretvoren je u kriterij kvalitete. Trebam li napomenuti da šećer u krvi luduje e tim energetskim napitkom za kojim luduju najmlađi. Coca Cola je sveprisutna multinacionalna korporacija koja ima (i) moćnu političku zaštitu. Ova činjenica sve govori.
Većinu proizvoda kontrolira nekoliko najjačih svjetskih kompanija, a sve svjetske mega kompanije su povezane s političkim elitama. Međutim, sve ove činjenice sada postaju nebitnima, jer sada postaje najinteresantnije pitanje kako su se širile lažne vijesti o zaraženima. Tako je prošlog tjedna, 14. studenog emisija Otvoreno bila posvećena samo tom pitanju!
Intelektualci koji su ukazivali na opasnosti potrošačkog društva
Dehumanizaciju koju nosi potrošačko društvo Erich Fromm sažima već u naslovu svoje knjige Imati ili biti. Fromm kaže da su ljudi ovisnici o stvarima, kada im „imati“ postaje važnije od „biti“. “Društveni razvoj je slobodu potrošnje pretvorio u bit ljudske slobode” (E. Fromm). Poljski sociolog Zygmunt Bauman u knjizi Consuming life tvrdi da su se zapadna društva, od industrijske revolucije i masovne proizvodnje, transformirala u društva masovne potrošnje.
Korporativno-konzumeristička društva nude iluzije da kupovinom proizvoda potrošač “kupuje nerealnu predodžbu o samome sebi kako bi stekao željeni ugled koji se veže uz posjedovanu stvar” (Đ. Šušnić u knjizi Ribari ljudskih duša). Posjedovanje stvari postaje statusni simbol. Britanski sociolog Colin Campbell u djelu Elusive Consumption analizira posljedice kada potrošnja postaje svrha ljudskog postojanja.
I Herbert Marcuse u djelu Čovjek jedne dimenzije analizira posljedice kada se suvišno pretvara u potrebno, a “ljudi poznaju sebe u svojim robama, nalaze svoju dušu u automobilima…”
Konzumerizam je postao opijum za mase lakovjernih potrošača. Američki predsjednik Georg W. Bush u trenutcima najveće drame koja je potresla SAD – terorističkog napada na New York i Washington 11. rujna 2001. izjavio: „Ne smijemo dopustiti teroristima da nas zaustave u kupovanju“. Bush je u najdramatičnijem trenutku (nesmotrenom) izjavom razobličio malignu dušu američkog društava, ali i pokazao za su kritičari takvog društava opravdano upozoravali na sve opasnosti sveopće dehumanizacije.
Markentiški trikovi
Konzumerizam je proizvod korporativnog kapitalizma, a markentičkim trikovima kreiraju potrošačke navike i to od najranije e dobi. Zlatno pravilo marketinških stručnjaka glasi: “Svoju robnu marku utisni djetetu u glavu do desete godine života”. U dokumentarnom filmu “Djeca potrošači: komercijalizacija djetinjstva”, gdje se život svodi na kupovanje i dobivanje stvari.
Propagandna industrija i oglašivači smislili su formulu “utapanja” konzumenata stalnim medijskim bombardiranjem djece, koja potom utječu na odluke roditelja kod kupovine nepotrebnih stvari. Reklame nude proizvode kao statusne simbole, primjerice, “veliki ljudi” imaju velika vozila. U njemačkom časopisu Bravo za tinejdžere u rubrici “Testovi” daje se bizarni savjet: “Kojemu tipu mobitela pripadaš?” Odvratni primjer kada stvari dobivaju smisao, a mladi depersonaliziraju.
U reklamnoj industriji sreća se vezuje za potrošnju. Onaj tko je upao u mrežu “ribara ljudskih duša” sve je manje kadar pobjeći od “lude trke za stvarima i sa stvarima, gdje čovjek nije mjerilo stvari, već su stvari mjerilo čovjeka” (Šušnjić).
>Zlatko Miliša: Mentalni sklop iz bivšeg sustava ostao je isti
AIDA
Reklame sugeriraju ugodu kod svake kupovine. Da bi se jeftino prodavalo, proizvodi se u velikim serijama, da bi se proizvodilo u velikim serijama, treba imati masu kupaca, a da bi se, pak, njima raspolagalo, valja potrošače zasititi proizvodima koje posjeduju. U osnovi svega jest upakirana podvala. Uvjeravaju konzumente da kupiti robnu marku znači pronaći (dio) sebe. Njemačka poslovica kaže: “Što je gljiva otrovnija, to ima ljepši klobuk.” Netko je dobro komentirao da bi političari imali “štošta naučiti o lažima iz svijeta marketinga”. Markentiški inženjering zadužen je za identifikaciju i zadovoljavanje želja, a ne potreba potrošača. To je poligon manipuliranja masama.
Razrađujući taktike uspješnoga reklamiranja markentiški stručnjaci su osmislili formule za sve vrste oglašavanja i reklamiranja. Najpoznatija takva formula jest AIDA autora Franka Wobsta, a njezini ciljani mehanizmi jesu novac i zarada, ambicija i karijera, znatiželja, udobnost i ekskluzivnost. Naziv AIDA akronim je koji predstavlja četiri radnje koje dobar markenting mora imati:
A (Attention = pozornost) – privući pozornost, I (Interest = interes) – pokazati potencijalnom kupcu kakve veze ima ponuda s njegovim životom, D (Desire = želja, čežnja) – učiniti proizvod poželjnim, A (Action = akcija) – poziv na akciju mora biti realiziran kupnjom, a kupac mora brzo i lako doći do proizvoda. Oglašivači znaju da potrošači lako “padaju” na povoljne cijene proizvoda pa nude “revolucije” s popustima. Služe se trikovima “kupi dva, treći je gratis”. Potrošač misli kako troši manje, a zapravo postaje ovisnik o nepotrebnim stvarima. Pored toga, oglašivači manipuliraju nestankom zaliha nekog proizvoda kao moćnim mamcem za lakovjerne kupce.
Kompulzivni poremećaj za kupovanjem i u blagdanske dane
Kompulzivni poremećaj nekontroliranog kupovanja posljedica je konzumerističkog društva.
Trgovački centri niču kao gljive poslije kiše. Megapotrošački centri postali su “katedrale konzumerizma”. U njima nema danjeg svjetla, jer nemaju prozora. I po tome (me) podsjećaju na suvremene logore. Mlade obitelji odlaze u te “nove religije”, a djecu ostavljaju u (tamošnjim) igraonicama.
Božićni blagdani počinju rasprodajom u studenome. Crni petak označava ludnicu blagdanske šoping groznice, 27. studenoga. Zbog velikih popusta toga se dana stvaraju nepregledni redovi kupaca, a kada se otvore vrata trgovina nastaje stampedo. Iz godine u godinu gledamo masovne gužve, ljude koji gaze jedni preko drugih. Black Friday još nije postao „crn“ za kupce, ali jest za poslodavce zato što toga dana radnici više nego uobičajeno izostaju s posla. “Crnim” ga nazivaju i prodavači jer je riječ o napornom i produženom radnom danu.
Američki Centar za globalni razvoj izračunao je da Amerikanci samo na svjetleće božićne ukrase potroše više struje nego neke države u cijeloj godini, primjerice Salvador, Tanzanija ili Etiopija.
Junak romana Johna Grishama Skipping Christmas, ironičnog imena Luther Krank, slavodobitnički izjavljuje da za Božić potroši cca šest tisuća dolara. Temeljna poruka toga romana jest da potrošačka groznica nagriza vrijeme blagdana. Darivanje je postalo kurtoazno davanje (nepotrebnih) proizvoda. Papa Franjo je prošle godine prije Božića upozorio da potrošnja predstavlja “virus koji vjeru napada u samim korijenima”.
Poučni primjeri
Ima ljudi koji imaju toliko (nepotrebnih) stvari u svojim domovima da se pri odlasku na počinak doslovno probijaju do kreveta. Navezali su se na stvari, pa dolaze na rub očaja jer više nemaju mjesta za nove. Svojevremeno sam gledao američki dokumentarac u kojemu psiholog takvim ljudima (u raznim dijelovima SAD-a) zadaje isti zadatak: za slučaj izvanrednih uvjeta, kada bi mogli sve stvari izgubiti, u roku od nekoliko dana trebaju odlučiti koju bi stvar ponijeli sa sobom, a mogu ponijeti samo jednu.
Zanimljivo je da je ogromna većina dala gotovo isti odgovor: fotografije njima drage osobe. To je ohrabrujući podatak kao i činjenica da diljem svijeta rastu antikonzumeristički pokreti, koji naglašavaju skromnost i jednostavni način življenja. Sve te pokrete povezuje nastojanje za defetišizacijom potrošačkih društava. Pored toga istog dana kada je Crni petak (27. studenog) već godinama prati pokret Buy Nothing Day, koji potiče ljude da toga dana apstiniraju od kupovanja.
Komercijalizaciju ovih blagdana netko je preuranjeno komentirao: “Nema prasetine, nema Coca- Cole”! Naknadno je uslijedila realističnija poruka. “Zbog nekoliko zaraženih svinja, a niti jednog čovjeka, brzinski je poklano 50 000 svinja, a za nekoliko izoliranih slučajeva zatrovanih Colom, nikome nije palo na pamet uništiti 50 000 boca Cole!”
Zaključno: Kao završne misli navodim citat nepoznatoga autora: “Ljudi su stvoreni da se vole. Stvari su stvorene da se koriste. Svijet je u neredu zato što se stvari vole, a ljudi koriste.”
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
