Hipnotizirana zombi generacija su umreženi usamljenici koji su izgubili empatičnost, a najnovije snimanje ubojstva u BiH govori o najmorbidnijim primjeru korištenja tzv. društvenih mreža.
Dokazi o patološkim slučajevima korištenja tzv. društvenih mreža
Nermin Sulejmanović, ubojica iz Gradačca javljao se “pratiteljima” na Instagramu nakon (novih) stravičnih ubojstava. Ranije sam pisao kako se i u komentarima prilikom snimanja suicida nalaze najmorbidniji komentari.
Godinama ne istražujem pozitivne strane interneta, jer o tome ima “brdo” literature, pa radije biram biti među malobrojne (autore) kada upozoravam(o) na antidruštvenost tzv. “društvenih mreža”. Internet je ljude odmaknuo iz stvarnog života u tzv. virtualnu zajednicu. Danas imamo hipnotiziranu zombi generaciju koju prepoznajem s umreženim usamljenicima. Internet je ne smo udaljio ljude, stvorivši nove vidove otuđenja nego i patološke slučajeve. Adolescenti traže lajkove i publiku, a mi ih u nasilju i potičemo jer im kao uzore ne nudimo najempatičnije osobe nego nasilne “heroje”.
Miliša: Mališani iz Cerne su (novi) ponos Hrvatske
S obzirnom da je o zadnjem slučaju u BiH ubojstva riječ o odrasloj osobi koji je koristio instagram da dodatno nahrani svoj već nabildani ego.
Pisao sam da nasilje, suicid i ubojstva postaju (online) zabava. Apelirao sam i o slučaju kada su pučkoškolci na facebooku otvorili profil pod nazivom: “Tko je da ubijemo učiteljicu?”
Ograničena inteligencija i neograničeni internet su moćna i ponekad najodvratnija kombinacija.
Zlatko Miliša: Nema uspjeha bez neuspjeha kao što nema uspona bez padova
Umjetna inteligencija i robotizacija
Nije slučajno da su se mnogi zovu ovo doba vrijeme glupih ljudi i pametnih telefona.
Stručnjaci predviđaju da će umjetna inteligencija s robotizcijom sve više mijenjati one koji rade u vojnoj industriji, prodaji, knjigovodstvu, novinarstvu, medicini, osobito kod dijagnostike i kirurgije… Brojne profesije i ljudi će biti zamijenjeni robotima i/ili računalnim algoritmima. Budućnost školovanja je u kibernetskom prostoru i digitalizaciji, poručuju sve brojniji zagovornici korištenja informatičke tehnologije u obrazovanju.
Oni koji jedinu alternativu vide u kibernetičkom prostoru zagovaraju izbacivanje predavaonica, knjižnica, biblioteka, otkaze profesorima… David Albouy, sa Sveučilišta Illinois, protivnik potpune digitalizacije poručuje da je samo digitalno učenje “pornografija za um”. I svjetski priznati fizičar, Stephen Hawking upozorava da ako n želimo potisnuti ljudski rod onda moramo što prije stavit pod kontrolu sofisticiranu tehnologiju i umjetnu inteligenciju.
Online usamljenici, poremećaj privrženosti i ovisnici o internetu
Suvremene komunikacijske tehnologije ljude izoliraju. Internet je udaljio ljude, dajući samo privid bolje komunikacije. Od pojave tzv. društvenih mreža dobili smo najnovije oblike otuđenja:1. poremećaj privrženosti, 2. online usamljenike i 3. internetske ovisnike. Znatno ranije i danas sam zapisao a sada ponavljam da s internetom umire brige za druge.
Psihijatrica Judith Orloff poremećaj privrženosti vidi kod osoba su se otuđile od ljudi i okrenuli novim tehnologijama, a drugi psihijatar Manferd Spitzer konstatira da neselektivno korištenje digitalne tehnologije stvara usamljenost, nezainteresiranost za neposredne kontakte te smanjenu empatičnost.
Zlatko Miliša: Suočimo se sa strahovima, životnim problemima i krenimo drugim putem
Internetski ovisnici izbjegavaju neposrednu komunikaciju “oči u oči”, a preferiraju mrežnu komunikaciju. Ovo potvrđuje i istraživanje u SAD-a u časopisu American Journal of Preventive Medicine na uzorku od 1787 ispitanika, a koje je ukazalo na značajnu povezanost između percepcije usamljenosti s količinom korištenja “društvenih mreža.”
Istraživanje u organizaciji Sveučilišta u Berlinu (autori Andre Hanh i Matthias Jerusalem) na uzorku od više od osam tisuća mladih, od petnaest do dvadeset devet godina, pokazalo je da 34% ispitanika provede više od 48 sati tjedno uz internet, a najugroženije je 6,6 % onih koji na internetu provedu od devet do deset sati dnevno. (www.onlinesucht.de/internetsucht_preprint.pdf).
Uspoređujući podatke istraživanja u Njemačkoj, Nizozemskoj, Kini, Austriji, Švicarskoj i SAD-u, G. Farke zaključuje da oko 6% mladih možemo nazvati “internetskim ovisnicima i da im treba pomoć stručnjaka jer uz zaslon računala provode dnevno od osam do deset sati. Patološka ovisnost nije samo razmjerna vremenu provedenom uz internet nego je i povezana s činjenicom da se slobodno vrijeme opsesivno troši online, dok se ostale aktivnosti odbijaju” (G. Farke, OnlineSucht − Wenn Mailen und Chatten zum Zwang werde).
U psihijatrijskom časopisu American Journal of Psychiatry navode se podatci opsežnog južnokorejskog istraživanja, gdje se za čak 20% djece – internetskih ovisnika preporučuje hospitalizacija.
S. Young je u članku “Internet addiction: The emergence of a new clinical disorder” navodi osam pitanja kao kriterije procjene ovisnosti o internetu: 1. Jeste li pretjerano zaokupljeni internetom? 2. Osjećate li potrebu da sve više vremena provodite na internetu kako biste postigli zadovoljstvo? 3. Osjećate li da ne možete prekinuti, smanjiti ni kontrolirati vrijeme provedeno na internetu? 4. Osjećate li nemir, nervozu ili razdražljivost ako pokušate smanjiti ili prekinuti korištenje interneta? 5. Ostajete li na internetu duže nego što ste planirali? 6. Jeste li zbog interneta riskirali gubitak važnih veza, poslova, školovanja i sl.? 7. Jeste li lagali članovima obitelji, ili bliskim osobama o svojoj vezanosti za internet? 8. Koristite li se internet kao bijeg od problema ili zbog osjećaja bespomoćnosti ili tjeskobe? Youngova upozorava da pet pozitivnih odgovora na navedena pitanja pouzdano indicira postojanje ovisnosti o internetu.
Hoćemo li slijediti primjer Kine koje je prva na svijetu počela otvarati klinike za odvikavanje od interneta, otvarati kampove za internetske ovisnike (kao u SAD-u), terapijske zajednice…, ili ćemo započeti s preventivnim programima, za djecu i roditelje, u cilju stjecanja medijskih kompetencija?!
Internetski zlostavljači
Od pojave interneta tehnološka revolucija postaje moćnija kako za zlostavljanje tako i zlostavljače. S internetskom revolucijom došli smo do verbalnog terorizma.
U komentarima internetskih portala objavljuju se uvrede i klevete, širi govor mržnje, rasistički i seksistički komentari nebrojenih anonimusa.
Popularnost na internetu stječe se provokacijama i internetskim zlostavljanjem. U omalovažavanju drugoga internet postaje javni WC. Internet ima antidruštvenu aplikaciju s izolacijom onoga koji korisniku nije po volji. Sve brojniji i intenzivniji su oblici elektroničkog zlostavljanja; od blokiranja, prijetnji, ponižavanja do lažnog predstavljanja. Istraživačka skupina Statistical Cybermetrics je došla do zaključka da korisnike interneta u privlači najviše ono što je negativno. Otkrivaju da oni koji obožavaju dugo chatanje i kako je dovoljan jedan provokativan komentar i onda će dobiti mnoštvo reakcija.
Miliša: Bijeg od slobodnog vremena
Od ekspanzije interneta sve popularniji je pojam hejteri – od engleske riječi hate (mržnja). Glagol “unfriend” označava radnju kada se nekoga eliminira s liste poželjnih osoba na internetu. Izoliranjem vršnjaka iz skupine djece smatraju tek običnom igrom. Takva vrsta internetskog nasilja postala je opasna zabava i prava epidemija!
Jeste li potpisali ugovor s digitalnim vragom?
Web-kritičar Andrew Keen u knjizi Kult amaterizma tvrdi da kada smo otvorili facebook-profil, potpisali smo faustovski ugovor s “digitalnim vragom”.
Javnosti je malo poznata činjenica da se predsjednik SAD-a 2009. godine obratio apelom roditeljima da pripaze kakve podatke i slike djeca ostavljaju na Facebooku, jer je tada 42% poslodavaca prilikom primanja uposlenika priznalo da koriste te podatke, često kompromitirajućeg sadržaja. Naravno da iz toga proizlaze različite mogućnosti diskreditiranja pa i ucjena.
Posljednja istraživanja u SAD-u pokazuju da danas više od 70 posto poslodavaca provjerava profile svojih potencijalnih zaposlenika na tzv. društvenim mrežama prije no što ih pozovu na razgovor za posao. Nije rješenje u brisanju facebook profila, jer veći dio poslodavaca ne uzima kandidate koji nemaju svoj profil.
Većina djece u različitim istraživanjima otkrivaju da imaju između 300 i 500 „prijatelja“ na svome facebook profilu, ali i priznaju da su druženja in vivo zamijenila online komunikacijom. Na pitanje dječaka: “Djeda, kako ste vi ranije živjeli bez mobitela, kompjutera i interneta?” on mu dogovori” Lijepo, kao što vi danas živite bez druženja, povjerenja i ljubavi”. Ograničena inteligencija i neograničeni internet su moćna kombinacija.
Zaključno: Internet ne bi smjeli zvati “društvena mreža”. S internetom umiru potreba za drugima, a s njim smo dobili nove oblike otuđenja, zlostavljanja, snimanje (samo)ubojstava i verbalnog terorizma.
Poštovani čitatelji Portala Narod. hr, podsjećam da sam otvorio svoj podcast koji je vidljiv na YouTube kanalu pod nazivom Slavonski svjetionik te da se emitira dva puta tjedno, ponedjeljkom i četvrtkom u 19 h te ne će biti dulji od deset minuta! Pogledajte i moj zadnji deseti (kratki) videozapis. Sve su teme slične onima koje sam pisao na ovom portalu, ali su znatno kraće pa glavne teze i/ili misli izravno govorim u kameru. Preplatite se (besplatno) na moj YouTube kanal Slavonski svjetionik. Hvala!
O autoru:
* Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar. Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu.
Prof. Miliša autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
, terapijske zajednice…){kind=link}