U intervjuu za Moja Hrvatska u Večernjem listu Milka Žepina, pokretačica peticije protiv izbora HNS-ovog Borisa Blažekovića za konzula u New Yorku govorila je o reakcijama na prijedlog njegovog imenovanja, pokretanju inicijative, ali i o reakciji na odgovor predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.
Kako je došlo do pokretanje ove posljednje peticije protiv imenovanja Borisa Blažekovića generalnim konzulom u New Yorku?
Nju sam pokrenula ja, ali su je mladi Hrvati u Americi usavršili. Kako imaju mnogo više znanja o radu društvenih mreža, pomogli su da je proširimo. Ne mogu reći da sav kredit ide meni, ali moj je prijedlog i njima dao poticaj da nešto moramo učiniti i da ne možemo prekriženih ruku čekati sudbinu.
Američki Hrvati: ‘Pobjeda! Predsjednica Grabar-Kitarović odbila potpisati Blažekovićevo imenovanje!’
Ideja o peticiji protiv imenovanja Blažekovića konzulom nastala je 11. veljače na proslavi Stepinčeva u New Yorku. U razgovoru s prijateljicama komentirali smo objavu na Facebooku o njegovu imenovanju, a prva stvar koja mi je upala u oko jest da je on član HNS-a, stranke koja se ne bori za interese hrvatske dijaspore i da je radio u kampanji bivše ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić. Nadalje u komentarima, ali i njegovim izjavama, vidjela se mržnja koju taj čovjek osjeća prema zemlji u koju je trebao doći obavljati časnu ulogu konzula. To me podsjetilo na sedamdesete i osamdesete kada smo imali slične konzule. Stoga nismo dugo razmišljali i krenuli smo u akciju. Pa ako Blažeković tako razmišlja o zemlji koja je meni dala život, kao i onoj koja me othranila, znam da moramo spriječiti toga čovjeka.
Kako ste se osjećali nakon što ste čuli priopćenje iz Ureda predsjednice o opozivu imenovanja konzula?
Presretno… Osjećala sam se isto kao onaj dan kada je hrvatski narod rekao “ne” komunizmu na prvim slobodnim demokratskim izborima! Ovime smo pokazali Hrvatima u domovini kako je pobjeda moguća i da možemo promijeniti stvari ako smo složni. Svojom odlukom političari u Hrvatskoj podcijenili su nas u dijaspori. Tim imenovanjem pokazali su koliko nisko mišljenje imaju o iseljenoj Hrvatskoj, stvarno misle da smo glupi i zaostali samo zato što se dosad nismo suprotstavili njihovim političkim igrama. Dosad smo manje-više prihvaćali konzule koji su dodijeljeni zajednici u New Yorku. Bilo je divnih ljudi, ali isto tako bilo je teških promašaja. Znam da nismo dobrodošli u Hrvatsku, svi bi najradije da samo šaljemo novac (što činimo godinama, za razne namjene), a da nikad nogom ne stupimo na tlo Lijepe Naše, i to je najbolnije. Osim predsjednice, nitko nas nije posjetio, nije bio čak niti jedan od trojice zastupnika za dijasporu.
Kakvo konzularno predstavništvo priželjkuje zajednica Hrvata New Yorka i okolnih država?
U konzulatima trebali bi raditi ljudi koji imaju znanje i žele pomoći iseljenicima. Trebaju motivirati mlade da postanu državljani Hrvatske i raditi na programima koji im jednom u životu mogu donijeti besplatan put u Hrvatsku, kao što to ima Izrael za svoje mlade u dijaspori, takozvani “heritage trip”, kaže Žepina za Večernji list.
Moraju biti spremni pomoći povratnicima na sređivanju razne papirologije ili barem uputiti ljude na prave ustanove koje im mogu pomoći. Dosad to nitko nije radio u našem konzulatu. Barem jednom mjesečno trebali bi napraviti neku radionicu ili predavanje o promjenama koje se odnose na iseljeništvo. Naši ljudi manje-više privremeno su u Americi i rekla bih da njih 80 posto ima nekretnine u Hrvatskoj.
Konzuli moraju biti pri ruci tim ljudima u vezi s bilo kojim pitanjima. Ljudi koji idu raditi u diplomatske misije diljem svijeta za domovinu ponajprije moraju osjećati lojalnost i ljubav prema svojoj zemlji, a ne biti stranci ljudima koje zastupaju. Neka se ugledaju u strane političare da vide kako se voli i poštuje vlastita zemlja. Djeca iz bivšeg sustava, koja pate za onom državom, nisu naši političari. Zajednička odrednica većine ljudi u New Yorku i okolici jest to da su desno orijentirani. Ovi ljudi pobjegli su iz komunizma. Netko tko ima veze s komunizmom ili bivšom državom nije dobrodošao u našu zajednicu. Netko tko veliča partizane i naziva ih osloboditeljima, ne zna engleski jezik, nema obrazovanje na diplomatskoj razini i nosi u sebi mržnju prema aktualnom predsjedniku ove zemlje, zar nam takav treba? Taj nije ovdje dobrodošao.
Kako sada gledam na stvari i prema ovom sramotnom imenovanju, vidim da se pozicije kupuju i namještaju. Ljudi koji su obrazovani pa i visokoškolovana djeca naših iseljenika nemaju mogućnost doći do izražaja, a upravo bi oni bili izvrsni na ovim pozicijama jer razumiju stanje hrvatskih iseljenika.
Moja Hrvatska doznaje kako je prije desetak dana jedan ugledni političar u republikanskoj stranci poslao pismo državnom tajniku Rexu Tillersonu u kojem mu preporučuje da Amerika ne primi Borisa Blažekovića na službu. Dodajmo tome da je mjesto generalnog konzula u New Yorku ispražnjeno već godinu i pol dana.
Intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
