Saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić u četvrtak je u Saboru upozorio na slučaj malene Martine Štefančić, koju su četnici ubili 1992. u Borovu Selu.
Pokopana na istom groblju gdje stoji mauzolej Šoškočaninu
”Obdukcijski nalaz je napravila ‘krajinska milicija’ i naravno da nije privela svoje kolege četnike. Ali je žalosno da smo malu Martinu Štefančić ubili 1. veljače 2022.godine. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacilo je nalaz ‘krajinske milicije’ i iskaze svjedoka te proglasilo ovaj slučaj ‘ad acta’. Niti Hrvatska traži izručenje počinitelja, niti je podignuta optužnica”, podsjetio je Mlinarić.
”Žalosno je da je Martina sahranjena na istom onom groblju gdje stoji mauzolej Šoškočaninu. Mali anđeo i jedan krvolok leže zajedno na istome groblju! S tim da on ima mauzolej, a ona grobić”, naglasio je Mlinarić.
”Treba li ovo izdajom zvati? Naravno da treba! Ne kazniti taj zločin, to je ravno izdaji. A izdaju mogu počiniti samo oni koji su na vlasti”, zaključno je poručio Mlinarić.
Odbačena prijava protiv sedmorice srpskih “teritorijalaca” za teški ratni zločin
Podsjetimo, na adresu Udruge zagrebačkih dragovoljaca i branitelja Vukovara, 3. veljače ove godine, stigla je obavijest Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku o odbacivanju kaznene prijave protiv sedmorice srpskih “teritorijalaca” za teški ratni zločin, koji su u Borovu Selu, u noći s 20. na 21. ožujka 1992. godine, počinili nad hrvatskom obitelji Štefančić.
“Vrlo mi je teško biti na Martininu grobu u Borovu Selu. Ni 30 godina nakon svega nisam dovoljno spreman ni za ovo selo ni za njen grob. Vjerojatno ni sad ne bih došao da me u tome nisu moralno ohrabrili suborci, moji ratni zapovjednici obrane Vukovara, koji su danas došli sa mnom. Zahvalan sam im na tome”, kazao je lani Zdenko Štefančić otac malene Martine za 24sata.
Srpski “teritorijalaci” u tri su se sata noću prikrali dvorištu obiteljske kuće Štefančić te bez ikakvog razloga i povoda otvorili rafalnu paljbu prema prozorima soba u kojima su tad spavali članovi obitelji – Martina, Zdenkova majka Bernardica i Zdenkov brat Željko Štefančić. Martinu je pogodilo sedam metaka.
Rafali su ukućane prenuli iz sna. Njena baka, nesvjesna smrti malene Martine, samo je u jednom trenutku očajno viknula: “Nemojte, dijete je tu”, ali već je u sljedećem i ona pala mrtva.
Četvorica krvnika privedena su u policijsku postaju u Beli Manastir, gdje je nad njima provedena istraga, ali već idućeg dana pušteni su na slobodu.
U kući Štefančićevih obavljen je očevid i tad su nastale crno-bijele fotografije ubijene Martine i njene bake, koje i dalje postoje u policijskim arhivima Ministarstva unutarnjih poslova. Krvnici su ostali iznenađeni time što je Željko ipak preživio teško ranjavanje, i to tako što je ispuzao iz kuće i zavapio u pomoć. Susjeda ga je odvezla u vukovarsku bolnicu, gdje su ga nekoliko mjeseci liječili, a onda je poslan preko Srbije za Mađarsku i potom u Hrvatsku. Tad je Zdenko Štefančić, otac malene Martine, branitelj Vukovara i logoraš, saznao sve o tragičnom ubojstvu svoje kćeri.
