Teodor Celakoski, zastupnik Možemo u skupštini Grada Zagreba i čovjek kojega se smatra ideologom te političke platforme, imenovan je članom upravnog vijeća Knjižnica grada Zagreba
Nestranački zastupnik u zagrebačkoj gradskoj skupštini Trpimir Goluža na svome je profilu na Facebooku izvijestio o tome napominjući kako je Celakoski time dobio novu funkciju i novi honorar.
Celakoski je, piše Goluža, “u Skupštini svega par puta pokazao da ima dar govora pri čemu je vulgarno izvrijeđao kolegicu gradsku zastupnicu”, a sada je, “zahvaljujući drugaricama i drugovima iz Možemo imenovan je članom Upravnog vijeća Knjižnica grada Zagreba čime mu je podebljan kućni budžet”.
Celakoski razuvjerio ‘naivne’ Zagrepčane
“Tako je demokratski standard neimenovanja gradskih zastupnika u upravna vijeća ustanova čiji je osnivač Grad Zagreb ostao tek puko nadanje naivnih Zagrepčana”, zaključuje Goluža.
Vulgarnost kao okosnica političkog izričaja
Inače, razriješeni član uprave Zagrebačkog holdinga Ante Samodol svojedobno je objavio ispovijest o okolnostima raskola uprave holdinga, a njegovu optužbe na račun ekstremno lijevo stranke Možemo potvrdio je i bivši član uprave Holdinga Nikola Vuković. Spominjao se tu i Celakoski.
>Goluža: Tko više poštuje žene? Dolenec koja ih naziva osobama koje menstruiraju ili Celakoski koji ih šalje u 3 p.m.
Samodol je između ostaloga napisao kako su se pregovori oko Holdinga između njega, Vukovića i nove gradske vlasti odvijali i središnjici stranke Možemo, na kojemu su sudjelovali ljudi iz stranke Možemo.
“Prisutni: gradonačelnik Tomislav Tomašević (TT), zamjenica gradonačelnika Danijela Dolenec (DD), Teodor Celakoski, Ante Samodol, Nikola Vuković. To je bio moj prvi susret s njima, dok se Vuković s njima nalazio mjesecima prije. Celakoski, u funkciji političkog ideologa, napustio je sastanak oko 19h, a na moje pitanje – zašto baš ja – odgovara izravno i bez zadrške: zato što se ne daš j….!”, napisao je Samodol.
Teodor Celakoski je izabran u skupštinu Grada Zagreba te je postao potpredsjednik Skupštine. Kao zastupnik je član član Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova i član Odbora za kulturu. U svojim biografijama predstavlja se kao “kulturni radnik i aktivist za zaštitu javnih i zajedničkih dobara”, pa nije jasno koja je bila njegova uloga na sastancima o Zagrebačkom holdingu.
>Samodol o sastancima oko Zagrebačkog holdinga na kojima su bili Dolenec, Celakoski, Bajakićeva sestra..
Pavle Kalinić nazvao je Celakoskog prikrivenim upraviteljem Grada Zagreba i prikrivenim vođom Možemo.
Tko je Teodor Celakoski?
Teodor Celakoski rođen je 1971. u Ohridu u Makedoniji, a nakon osnovne škole pohađao je Centar za kulturu. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu na kojem je studirao filozofiju i komparativnu književnost. Javnosti je postao poznat 2010. godine kada je sudjelovao u prosvjedima “Ne damo Varšavsku” na Cvjetnom trgu.
On je tada bio predsjednik i jedan od inicijatora udruge “Pravo na grad”, dok je današnji gradonačelnik Tomislav Tomašević bio na čelu udruge Zelena akcija. Celakoski, Tomašević te Vilim Matula i Urša Raukar smatrali su se predvodnicima tadašnjih prosvjeda, a danas su svi u vrhu stranke Možemo.
>Tko je Teodor Celakoski (Možemo), suosnivač udruge nastale iz Sorosevog Otvorenog društva?
Celakoski je bio član HAVC-a kada se sporno dodjeljivao novac, te je bio član inicijative “Ne damo naše autoceste!” za raspisivanje referenduma protiv davanja autocesta u koncesiju. Inicijator je udruge Klubture, mreže za razmjenu programa nezavisne kulture, Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON kao ustanove temeljene na civilno-javnom partnerstvu te Zaklade Kultura nova kao javne zaklade za financiranje suvremene kulture i umjetnosti. Također je započeo inicijativu za razvoj izvaninstitucionalne kulture (Policy_Forum).
Celakoski je posvuda
Celakoski je također od 2003. do 2008. godine bio član 1. saziva Upravnog odbora Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a s njim su tada članice Marija Pejčinović-Burić i Martina Dalić, buduće ministrice u Vladi HDZ-ovog Andreja Plenkovića. On je bio i član Kulturnog vijeća za nove medijske kulture pri Ministarstvu kulture.
Celakoski – projektni direktor Multimedijalnog instituta nastalog iz Sorosevog Otvorenog društva
No, Celakoski je među svim aktivistima u Možemo, jedan od najdugovječnijih u nevladinim organizacijama te je još kasnih 90-tih godina vodio projekte povezne s multimilijarderom i ljevičarskim aktivistom Georgeom Sorosem. Celakoski je tako dugogodišnji projektni direktor nevladine organizacije Multimedijalni institut (Mi2) koja je proizašla iz Instituta Otvorenog društva – Hrvatska (IOD-H).
>Celakoski (Možemo) žestoko opsovao SDP-ovu zastupnicu u zagrebačkoj Skupštini: ‘Ni jedna feministica nije reagirala’
Naime, iako je Sorosevo Otvoreno društvo napustilo Hrvatsku 2006. godine, prije odlaska je transformiralo neke dijelove svoje zaklade u samostalne udruge koje su od njega naslijedile program djelovanja te izdašnu institucionalnu, financijsku potporu. Multimedijalni institut, koji se većinom bavi kulturom, nastao je 1999., a realiziran je u prostorima Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”. Jedan od programskih ciljeva kojeg je Mi2 naslijedio od IOD-H-a bio je pokretanje Zaklade Kultura nova djeluje u sklopu Ministarstva kulture i medija.
Temelji Možemo postavljeni još 2003. godine?
Multimedijalni Institut pokrenuo je 2003. godine Savez udruga Operacija Grad (bivši Savez za centar za nezavisnu kulturu i mlade – SZC). Aktivnosti tog saveza su vezane za kulturnu politiku i politiku prema mladima u Zagrebu te je aktivna i danas, a sastoji se od 26 udruga, inicijativa i platformi.
Godine 2006., nakon što Bandić nije proveo devet mjera koje je s njima potpisao u Deklaraciji za provedbu Gradskog programa djelovanja za mlade i kulturu, Operacija grad pokreće inicijativu Pravo na grad radi aktivnosti vezane za urbani razvoj i prostornu politiku i tek tada se zajedno s Multimedijalnim Institutom uključuje i Zelena akcija (Tomislav Tomašević).
Pravo na grad postaje samostalna udruga 2009. te sve aktivnosti, sada već otvoreno političke, provodi u partnerstvu sa Zelenom akcijom. Pravo na grad je kao udruga aktivna i danas. Osam godina kasnije, odnosno 2017. osniva se stranka “Zagreb je NAŠ!” na čijem čelu je Tomislav Tomašević, a koja kao političke ciljeve između ostaloga predstavlja sve one aktivističke ciljeve koje su do sada navedene udruge htjele postići u Gradu Zagrebu.
Godine 2019. osniva se stranka “Možemo! – politička platforma” čije je glavno lice Tomislav Tomašević. U toj stranci aktivni su i članovi svih gore navedenih udruga, inicijativa i platformi.
Strpljivo pletenje mreže političkog utjecaja
Primjerice, Teodor Celakoski koji je suosnivač Multimedijalnog instituta te inicijator udruge “Pravo na grad”, bio je vijećnik stanke “Zagreb je naš” i jedan je od osnivača, odnosno članova Inicijativnog odbora Možemo. Tomislav Medak, koji je bio drugi suosnivač Multimedijalnog instituta i član upravnog odbora “Saveza udruga Operacija Grad”, bio je koordinator programa za Zagreb stranke Možemo za lokalne izbore.
Celakoski je također s Tomaševićem, a i današnjom dogradonačelnicom Danijelom Dolenec bio povezan preko udruge Institut za političku ekologiju. Također Tomislav Tomašević i Teodor Celakoski također se nalaze među osnivačima zaklade Solidarna.
>Celakoski (Možemo) tvrdi da je psovao sam sebi u bradu; Zastupnici poručili: ‘Ima ozbiljnih problema sam sa sobom’
Nadalje, Tomislav Domes, također član Multimedijalnog instituta, bio je vijećnik stranke “Zagreb je naš” te je novoizabrani vijećnik stranke Možemo. Konačno, Tomislav Tomašević je bio glavno lice prosvjeda u organizaciji udruge “Pravo na grad”, glavno lice stranke “Zagreb je naš” te je jedan od glavnih predstavnika Možemo i današnji gradonačelnik Zagreba.
Celakoski 2011.: “Moramo naći pukotine da bi smo ušli u javnu arenu i utjecali na samu srž političkog posla”
Celakoski, kojeg se smatra Tomaševićevim čovjekom od povjerenja, a kojeg je Samodol nazvao političkim ideologom Možemo, još je 2011. u sklopu projekta “Otvorene institucije – Nova susretišta kulture i građana” govorio da treba ući na političku i društvenu arenu i da je to moguće ako se pritisak bude radio deset godina, ali da za to treba osigurati utjecajne javne platforme.
“Pitam se koja su to druga polja u kojima možemo iskoristiti naše znanje, našu sposobnost organiziranja, naše razumijevanje širih društvenih interakcija; gdje postoje ta polja intervencije da bismo ušli u javnu arenu i zaista utjecali na samu srž političkog posla (…) Moramo naći te pukotine i mogućnosti unutar tog kontigentnog sustava.
Ne smijemo shvaćati taj sustav kao veliki, nesalomljivi stroj. Borbe bi se trebale temeljiti na diskontinuitetu. Ako deset godina radite pritisak, čak ga i povećavate, to ne znači da ćete uspjeti. No, u jednom trenutku ćete uspjeti ako im priđete s druge strane. Ako im priđete s leđa. (…) “ja sam samo rekao da neće imati utjecaja ako ne bude drugih vrata kroz koja će se ući u političku i društvenu arenu.
Dinamika između političkih snaga je takva da se na nju može utjecati. Moramo osigurati utjecajne platforme tako da nas sve shvate kao odgovorne i relevantne javne aktere”, kazao je Celakoski tijekom rasprave 2011. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
