Na današnji dan prije 36 godina ubijen Stjepan Đureković: Zašto Perkoviću i Mustaču nije sudila Hrvatska?

Foto: Snimka zaslona

Dana 28. srpnja 1983. u Wolfratshausenu u Njemačkoj ubijen je hrvatski emigrant Stjepan Đureković. Bivši direktor u naftnoj kompaniji INA i prebjeg iz socijalističke Jugoslavije Stjepan Đureković brutalno je smaknut hitcima iz pištolja te udarcima sjekirom 1983. u Wolfratshausenu, tridesetak kilometara od Münchena. Jugoslavenske tajne službe bojale su se da će emigrant koji je prije toga zauzimao visoko mjestu u Ini otkriti način na koji je UDBA iz Ine izvlačila novac.

Njegovo ubojstvo organizirale su i provele jugoslavenske tajne službe, a odgovornost, među ostalima, snose Josip Perković i Zdravko Mustač. Zbog ubojstva Stjepana Đurekovića Perković i Mustač su 28. svibnja 2018. u Münchenu pravomoćno osuđeni na doživotne kazne zatvora.

“Završilo je onako kako je jedino moglo završiti. Nažalost, trajalo je 35 godina i suđenje se nije odvijalo u Hrvatskoj” – rekao je za Narod.hr Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković, komentirajući pravomoćnu odluku njemačkog Vrhovnog suda, koji je bivšim agentima jugoslavenske tajne službe UDBA-e Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču potvrdio kaznu doživotnog zatvora.

Podsjetimo, i samom izručenju Perkovića i Mustača Njemačkoj hrvatska se politika žestoko odupirala, a još je manje bilo ikakve volje da se Perkoviću i Mustaču za političko ubojstvo – sudi u Hrvatskoj.

Tko je bio Stjepan Đureković?

Stjepan Đureković rođen je 1926. u Bukovcu kod Petrovaradina. Za vrijeme Drugog svjetskog rata mobiliziran je u partizane. Diplomirao je ekonomske znanosti na Sveučilištu u Beogradu. Nekoliko godina nakon studija postao je komercijalni direktor tvornice žigica u Osijeku. Godine 1956. prelazi u Rafineriju nafte u Osijeku koja se 1964. udružuje u INA-u. Đureković je najprije bio komercijalni direktor, a kasnije pomoćnik glavnog direktora u centralnoj upravi INA-e u Zagrebu. Zadnje dvije godine radio je na položaju direktora za tržište. U travnju 1982. on je napustio taj visoki položaj i pridružio se sinu u Münchenu gdje je zatražio politički azil.

U Njemačkoj se Đureković bavio publicističkim i izdavačkim radom, a u svojim je djelima opisivao društvene prilike u komunističkoj Jugoslaviji, što je pobudilo velik interes Hrvata u emigraciji. U svojoj knjizi „Jugoslavija u krizi“ tvrdio je kako u Jugoslaviji vlada velika stopa inflacije i nezaposlenosti i da Jugoslavija iskorištava resurse Hrvatske.

Ubijen je po nalogu zloglasne UDB-e u gradiću Wolfratshausenu 1983. u improviziranoj tiskari smještenoj u garaži drugog hrvatskog emigranta, Krunoslava Pratesa, koji je istovremeno uređivao iseljenički tisak i informirao UDB-u. Četvrt stoljeća nakon atentata Prates je osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog pomaganja u ubojstvu, a tijekom suđenja isplivala su i imena djelatnika UDB-e Perkovića i njegova šefa Mustača.

Osuda Krunoslava Pratesa, borba za izručenje Perkovića i Mustača Njemačkoj

Šesti kazneni odjel Višeg zemaljskog suda u Münchenu osudio je 16. srpnja 2008. godine Krunoslava Pratesa, bivšeg suradnika SDS-a pod kodnim imenima “Boem“ i “Stiv“, na doživotnu kaznu zatvora zbog supočiniteljstva u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Nekoliko godina kasnije na red je došlo i suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.

Za Josipom Perkovićem i njegovim ondašnjim nadređenim, Zdravkom Mustačem, te za još nekoliko bivših suradnika UDB-e raspisana je od lipnja 2009. međunarodna tjeralica/ međunarodni uhidbeni nalog.

No, bez obzira na tjeralicu, hrvatske vlasti nisu pristupile izručenju Perkovića. Podsjetimo, u to je vrijeme sin Josipa Perkovića, Saša Perković, odnašao dužnost najprije savjetnika predsjednika Stjepana Mesića, a zatim i Iva Josipovića. Ivo Josipović bio je pozivan da smjeni Sašu Perkovića, no to je izričito odbio.

Godine 2011. Njemačka je zatražila od Hrvatske da provjeri putne isprave Josipa Perkovića, budući da su njemačke pravosudne vlasti sumnjale da Josip Perković planira bijeg iz Hrvatske, jer su pretpostavljale da možda ima više putovnica kojima bi uz pomoć svoje mreže mogao otići iz Hrvatske prije nego RH uđe u EU.

Izručenje se i dalje nije provodilo, a o toj se temi gotovo uopće nije raspravljalo u široj javnosti.

“Lex Perković”

U lipnju 2013. najavljena je mogućnost da će Njemačka dostaviti europski uhidbeni nalog za Josipa Perkovića te još drugih 5 osoba. Ulazak u Europsku uniju, koji je Hrvatsku očekivao 30. lipnja, značio bi i njezinu obavezu da, temeljem Eurospkog uhidbenog naloga, izruči Perkovića Njemačkoj.

Tadašnji predsjednik Vlade, SDP-ov Zoran Milanović, dostavio je Hrvatskom saboru prijedlog izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (ZoPSEU) kojim bi se onemogućilo primjenjivanje Europskog uhidbenog naloga za kaznena djela počinjena prije 7. kolovoza 2002. Zakon je prozvan “Lex Perković” te je u Saboru nakon nekoliko dana usvojen.

Reakcije s njemačke strane uslijedile su vrlo brzo. Njemačka kancelarka Angela Merkel otkazala je svoj dolazak na proslavu ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Iako su tadašnji SDP-ov ministar pravosuđa Orsat Miljenić, premijer Zoran Milanović i predsjednik Ivo Josipović opetovano bili upozoravani na moguće sankcije te iako je Europska komisija (EK) tražila brz i bezuvjetan ispravak hrvatskoga zakona o Europskom uhidbenom nalogu, nije ga dobila.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Premijer Milanović je, braneći usvajanje Zakona, kazao, između ostalog, da se time štiti hrvatske branitelje.

“Štitimo, ako se ja moram tu razmetati, hrvatske branitelje! Od neugodnih, teških situacija da im se po principu univerzalne jurisdikcije dogodi da neka prijava s Balkana dođe tu na sud, recimo u Bruxelles. Što ćemo onda? Automatski izručiti? Neću! Ako treba, sudit ćemo im u Hrvatskoj” – prenio je Večernji list Milanovićeve riječi.

Uvođenje sankcija Hrvatskoj

U rujnu 2013. Europska je unija, nakon niza žestokih prozivki, na koje Milanovićeva vlada nije popuštala, uvodi Hrvatskoj sankcije, koje su uključivale uskratu novčanih sredstava iz europskih fondova. Tek nakon uvođenja sankcija, Vlada popušta i mijenja nekoliko mjeseci raniije donese „lex Perković.“

Njemački Vrhovni sud potvrdio doživotni zatvor Perkoviću i Mustaču – hoće li konačno biti lustracije?

Siniša Pavlović: Presuda u Münchenu – pobjeda nad moćnim udbaškim strojem

Hoće li Mladen Bajić i Dinko Cvitan odgovarati jer je DORH štitio Perkovića?

Tko su Josip Perković i Zdravko Mustač, osuđeni pripadnici UDB-e?

Početkom rujna 2013. Zoran Milanović kazao je da se slučaj Đurekovićeva ubojstva neće moći riješiti ako se ne promijeni Ustav i ne ukine zastara za teška ubojstva, a najavio je i da će SDP u Hrvatskome saboru predložiti osnivanje saborskog istražnog povjerenstva o tom slučaju.

Međutim, prijetnje iz Bruxellesa su se ostvarile i EK pokrenula je proceduru iz članka 39 protiv Hrvatske.

Sankcije protiv Hrvatske, zbog nepoštivanja propisa o Europskom uhidbenom nalogu, službeno su pokrenute i ostvarile su se smrzavanjem novca iz proračuna Europske unije koji je bio predviđen za pripremanje ulaska Hrvatske u Schengensku zonu.
Krajem rujna 2013. Hrvatska je postigla dogovor s Europskom komisijom, prema kojem bi promijenjeni zakon o primjeni europskog uhidbenog naloga stupio na snagu najkasnije 1. siječnja 2014., što je omogućilo prekid postupka za uvođenje sankcija Hrvatskoj zbog kršenja europske pravne stečevine, a Hrvatski je sabor mjesec dana kasnije s 83 glasa za, 28 protiv i 8 suzdržanih, na prijedlog Vlade izmijenio Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, tzv. “Lex Perković”.

Tim je izmjenama izbrisano ograničenje primjene europskog uhidbenog naloga na kaznena djela počinjena nakon 7. kolovoza 2002.

Promjene su počele vrijediti od 1. siječnja 2014. te su istoga dana Perković i Mustač uhićeni.

Suđenje u Münchenu

Nakon što je Josip Perković zajedno sa bivšim šefom federalne UDB-e Zdravkom Mustačem izručen SR Njemačkoj, u rujnu 2014. god. počinje njegovo suđenje, uz visoku pažnju njemačke i hrvatske javnosti. Josip Perković i Zdravko Mustač 3. kolovoza 2016. su na sudu u Münchenu proglašeni krivima za pomaganje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića u Njemačkoj 1983. godine i osuđeni su na doživotne zatvorske kazne. Dana 28. svibnja 2018. Njemački Vrhovni sud odbio je Perkovićevu žalbu na presudu od 3. kolovoza 2016. i pravomoćno njega i Mustača osudio na doživotni zatvor zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

Nedavno su Perković i Mustač ponovno vraćeni u Hrvatsku gdje će služiti kazne. Budući da u Hrvatskoj ne postoji doživotna zatvorska kazna, trebala im je biti određena najviša kazna koja postoji u hrvatskom pravosuđu. Pri tome je Josipu Perkoviću određena kazna od 30 godina zatvora, dok je Mustaču određen 40-godišnji zatvor.
Komentirajući te kazne, za Narod.hr odvjetnik Zvonimir Hodak je kazao:

„Vrhovni sud Hrvatske potvrdio je presudu Županijskog suda u Zagrebu Perkoviću od 30 godina zatvora, a isti taj Vrhovni sud je potvrdio Mustaču kaznu od 40 godina koju je donio Županijski sud u Velikoj Gorici. A kažnjeni su za isto kazneno djelo, obojica doživotnim zatvorom. Dakle, Perkoviću je odmah mu je smanjio kaznu za 10 godina. Riječ je o jednoj, najblaže rečeno, čudnoj primjerni zakonskih odredbi.“

Izvor: narod.hr