‘Kad se male ruke slože: održiva dječja knjižnica’ naziv je stručnog skupa koji se protekle srijede održao u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
Ovaj stručni skup organiziralo je Hrvatsko knjižničarsko društvo – Komisija za knjižnične usluge za djecu i mladež. Podatak je to sa stranice HKD-a.
Suorganizatori ovog događaja Knjižnice grada Zagreba – Gradska knjižnica i Knjižnica Medveščak, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Sekcija knjižnica za djecu i mladež Međunarodnog saveza knjižničarskih društava i ustanova – IFLA.
>LGBT aktivizam usmjeren na nacionalnu strukovnu udrugu – Hrvatsko knjižničarsko društvo
‘Održiva dječja knjižnica’
Primijetio je to i čitatelj koji je javio redakciji našeg portala.
“Ovakve nakarade u današnje vrijeme nas više uopće ne čude, ali tema stručnog skupa je bila ni manje ni više nego ‘Kad se male ruke slože: održiva dječja knjižnica’ “, ističe naš čitatelj.
Naime, Hrvatsko knjižničarsko društvo na svojoj Facebook stranici objavilo je informacije drugog dana stručnog skupa.
Program tog dana nazvali su “inozemnim primjerima dobre prakse”.
Drag Queen primjer dobre prakse za djecu i mlade?
“Primjer dobre prakse” fraza je koja se danas često koristi.
No, pravo je pitanje je li fraza ‘kad se male ruke slože’ koja sasvim benigno podsjeća na djecu, u očima organizatora stvarni primjer dobre prakse po pitanju transvestizma. Ili je riječ o tek perfidno složenom naslovu koji u svom sadržaju krije nešto nimalo benigno za dječju populaciju.
“Ovako nešto je apsolutno nedopustivo”, ističe naš čitatelj.
No, zbunjeni su i komentatori koji su se oglasili ispod objave.
Među njima se našla i, kako se sama predstavila, buduća knjižničarka. Ona se pita koja je poveznica između glavne teme skupa i teme kanadskih javnih i školskih knjižnica.
>HKD: ‘Novi prijedlog Zakona o knjižnicama Ministarstva kulture štetan za razvoj društva’
Upit Hrvatskom knjižničarskom društvu
Na tom tragu, uputili smo upit Hrvatskom knjižničarskom društvu.
Njihova predsjednica, Jasenka Pleško, odgovorila je kako “na žalost, živimo u vremenu i društvu sve veće netolerancije, polarizacije i ekstremizacije, isključivosti te sve češće odsutnosti empatije”.
Dječji se knjižničari u Hrvatskoj, kaže Pleško, susreću sa svim tim izazovima u radu sa svojim korisnicima (vršnjačko nasilje, siromaštvo, nacionalna segregacija, navijačko nasilje, netrpeljivost prema migrantima…).
Pojasnila je da predavačica Nathalie Soini, obrazovna knjižničarka na Queen’s Sveučilištu u Kingstonu u Ontariju u Kanadi, “ima veliko iskustvo u provođenju niza programa kroz koje potiče multikulturalnost i inkluziju”.
“Na primjeru Drag pričanje priča u kanadskim narodnim i osnovnoškolskim knjižnicama pokazala je koliko je važno studiozno i odgovorno uključivanje knjižničara u pružanje potpore zajednici u kojoj djeluju”, pojašnjava Pleško.
Knjižnica i ‘uključivost’
“Poseban naglasak je bio na alatima koje knjižničar treba usvojiti kako bi mogao osigurati tolerantno i sigurno okruženju za svoje korisnike te kako postupati u slučaju kriznih situacija”, dodala je Pleško.
Istaknula je da su “na kanadskom primjeru Drag storytelling aktivnosti koje imaju za cilj promoviranje čitanja, različitosti i uključivosti posebno istaknute vrijednosti razvoja miroljubivog i uključivog društva te važnosti učinkovitih, odgovornih i uključivih institucije na svim razinama za njegovo ostvarenje”.
Nakon svega, ostaje pitanje: ima li uključivost granice? Jer, ako ima, one zasigurno više nisu – u knjižnici.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
