Sa stajališta što duljeg preživljavanja mita o uspješnoj Vladi Andreja Plenkovića zaista lijepo zvuče relativizacije poput one da je za poraz Kolinde Grabar-Kitarović kriva najviše ona sama i možda još nešto malo njezina slaba kampanja, prepuna gafova i krivudanja, piše u kolumni Nino Đula, zamjenik glavnog urednika Jutarnjeg lista.
“Ona je jednostavno bila loš kandidat”, ponavljaju oni koji bi svakako htjeli pomoći Plenkoviću čiji državnički genij evo nikako da dobije potvrdu kod građana.
Istine radi, stranka kojom rukovodi Andrej Plenković za neuspjeh dosadašnje predsjednice kriva je najmanje koliko i ona sama, ako ne i malo više.
Prvo ipak nešto o predsjednici. Kolinda Grabar-Kitarović u pet godina mandata nije uspjela, što se sad lijepo pokazalo, steći praktično nijednog vlastitog glasača, nego je ostala u potpunosti ovisna o trenutačnim odnosima snaga u HDZ-u i okolnoj desnici. Nije ni mogla kad joj je mandat, suprotno njenom osobnom pogrešnom doživljaju, bio krajnje neautentičan i nevjerodostojan.
Od Sanadera, preko Bujanca, do Plenkovića predsjednica je preplivala političke oceane, da bi na kraju ostala nasukana i sama, predodređena da ritualno strada na žrtveniku Plenkovićeva HDZ-a, što je naravno samo jedan od HDZ-ova koji se guraju i gnjave hrvatsko višestranačje, zagušujući politiku i ostavljajući bez kisika sav javni prostor.
U takvom vakuumu nije onda ni neobično ni neočekivano da netko poput Davora Bernardića iznese pobjedu čovjeka za kojega je još prije dvije godine tvrdio da je sa svojim pristašama uništio SDP.
Kolinda Grabar-Kitarović ostavljena je da strši kao neuzemljen gromobran u ratu Plenkovića, Brkića, Stiera, Kovača, Grmoje, Radeljića, Škore, Penave i drugih, ratu koji predsjednik HDZ-a i Vlade već tri i pol godine niječe emitirajući uvijek, pa i u ovoj prilici, neobjašnjivu samozavaravajuću mantru – mi radimo spektakularno, zato gubimo izbore.
Kolinda Grabar-Kitarović, treba i to reći, bila je identična kandidatkinja kad je dobila izbore prije pet godina, kao i sada kad ih je izgubila. Naravno, minus umor i minus svi tragovi petogodišnjeg stresa. Ali nema tu bitne razlike. No tada je stranka i te kako pazila kakva će Kolinda ulaziti u glave glasača, a sad su očito imali drugog posla i drukčije planove.
Kolinda je prva veća žrtva Plenkovićeva slabog razumijevanja odnosa u hrvatskoj politici, nepoznavanja biračkog tijela, njegove odlijepljenosti od građana i nepriznavanja problema.
Porazom dosadašnje predsjednice HDZ-u je više nego njoj osobno izbijena jedna od važnijih poluga u politici i to je samo nastavak gubitničkog niza kojemu se ne nazire kraj. Prije toga Plenković je morao priznati neuspjeh na europskim izborima, zbog čega mu je dvaput narušen autoritet: prvi put kad ih je izgubio, a drugi put kad je prekinuo potragu za krivcima (“crnim labudovima”) za koje je prije toga demonstrativno naredio da ih se nađe.
Njegov je utjecaj doveden u pitanje i onda kad se, kao nijedan premijer dosad, morao pod pritiskom javnosti odreći niza svojih ministara. Spotaknuo se i na svom zamjeniku Brkiću kojega je također naciljao kao metu, ali ga do danas nije uspio pogoditi. Ukratko, Plenković je, a ne Kolinda, oživio i uzbudio desnicu, stvorio Škoru, ekshumirao Milanovića, podigao SDP i oslabio vlastitu stranku.
Netko to mora platiti. Prva je platila Kolinda Grabar-Kitarović.
Taj kaos u HDZ-u fenomenalno su iskoristili organizatori Milanovićeve utrke za Pantovčak. S Milanovićem kao predsjednikom, uz Plenkovića kao premijera, Hrvatska je dakle na čelu države dobila dvojicu ljudi koji su ozbiljno devastirali vlastite stranke, svaki u svoje vrijeme. Milanović, naravno, ne dolazi ni na kakvom valu ushićenja; njega je u prvom krugu zaokružilo nikad manje lijevih birača, a pobjedu je na kraju iznio s najmanjim brojem glasova u povijesti predsjedničkih izbora.
Odaziv na ove izbore, s ovim kandidatima u drugom krugu, bio je za osam posto slabiji nego prije pet godina, a broj nevažećih listića popeo se na rekordnih 90 tisuća. Teško je reći jesu li novom predsjedniku presudno pomogli “birači začepljenog nosa”, koji su svu svoju frustraciju lošom vlašću fiksirali na Kolindu Grabar-Kitarović, ili mu je odlučujući forte opet dao Plenkovićev HDZ koji se jednostavno rasuo od samouništavanja.
Zoran Milanović tako i treći put zaredom profitira najviše od kaosa i raspada: stranku je preuzeo u šoku nakon naglog Račanova odlaska, Vladu tek kad je Jadranka Kosor dotaknula izborno dno s HDZ-om, a državu evo u trenucima kad HDZ ima direktan prijenos raspadanja.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
