“Na kraju istraživačke balade nazvala sam pročelnicu za kulturu Eminu Višnić i pitala je za problem neisplate novca, kao i to da se neki žale da su im ugovori izgubljeni. Njoj je to bio, pogađate – prvi glas. Zatražila je da pošaljem pitanja na e-mail „našoj službi za javnost.” Moja nevolja s tom službom, i to sam joj rekla, da od te službe u posljednjih godinu dana nisam dobila odgovor niti na jedno pitanje, ni u razumnom ni u nerazumnom roku”, objavila je na svome Facebook profilu Željka Godeč, novinarka Jutarnjeg lista, opisujući ‘jalovu suradnju’ sa zagrebačkom pročelnicom Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Eminom Višnić.
Naime, riječ je o neisplaćivanju novca potpore, kako tvrdi Godeč, samostalnim nezavisnim umjetnicima za programe javnih potreba u kulturi Grada Zagreba koje su ostvarili natječajem. Novinarka tvrdi da se Ured za kulturu, čija je pročelnica Emina Višnić, oglušivao na njezine upite o spomenutoj neisplaćenoj potpori.
Podsjetimo, Emina Višnić na mjesto pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, stupila je 1. lipnja. Višnić smo spominjali po dolasku ekstremno lijeve koalicije Možemo na vlast u Zagrebu u kontekstu kadroviranja u kulturi nakon što je Tomašević, ovu nekadašnju voditeljicu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, postavio u Upravno vijeće Muzeja za suvremenu umjetnosti u Zagrebu.
Facebook objavu novinarke Godeč prenosimo u cijelosti.
“Imam javnu poruku za gradonačelnika Tomislava Tomaševića, u slučaju da mu je ne proslijedi njegov ured za (ne)odnose s javnošću: ne kopirajte HDZ, ne zastrašujte novinare, budite bolji, suvisliji i otvoreniji – transparentniji, kako vi to volite reći, ne tužakajte nas našim redakcijama i urednicima da vam pitanja nismo postavili u dobroj vjeri i s razumnim rokovima. Eto, ima nas koji smo dugo u novinama, oguglali, zgaženi i preživjeli i teško ćete nas ubit u pojam perfidnim pismima našim šefovima.
Uhvatila sam se teme bidnih samostalnih umjetnika kojima gradski Ured za kulturu nije isplatio ni jednu lipu od onih koje su dobili na natječaju za programe javnih potreba u kulturi Grada Zagreba; s nekima od njih su čak zaboravili potpisati ugovore, a nekima su uspjeli čak i izgubiti natječajnu dokumentaciju – na stranu sad to što bi čovjek očekivao da će nova zagrebačka vlast imati poseban senzibilitet za opstanak nezavisne kulturne scene i slobodnjaka koji vise o niti nakon sušnih godina i korone.
Na kraju istraživačke balade nazvala sam pročelnicu za kulturu Eminu Višnić i pitala je za problem neisplate novca, kao i to da se neki žale da su im ugovori izgubljeni. Njoj je to bio, pogađate – prvi glas. Zatražila je da pošaljem pitanja na e-mail „našoj službi za javnost.” Moja nevolja s tom službom, i to sam joj rekla, da od te službe u posljednjih godinu dana nisam dobila odgovor niti na jedno pitanje, ni u razumnom ni u nerazumnom roku.
> Što se zna o udrugama koje su dobile 15 milijuna kuna od Ministarstva kulture?
Višnić ih je obećala. Preko Službe. Jer šefovi gradskih ureda skupa s direktorima poduzeća sami nemaju nikakvo pravo glasa – kao da su samo lutke na koncu, subinteligentne marionete, nekvalificirane za posao koji rade da im odgovore na novinarska pitanja iz njihovog resora treba pisati i blagosloviti služba koja o tome nema pojma. Na to su sami pristali, da se depersonaliziraju i odreknu vlastite odgovornosti, Tomašević ih je postrojio tako da im je oduzeo pravo glasa, poništio im profesionalni integritet, ne smiju ništa.
A medijska strategija Službe za odnose s javnošću može se opisati u par riječi: ne komunicirajte s novinarima, ignorirajte ih, nema veze što tako demonstrirate neviđen prezir prema javnosti, takav da bi vam se divio i HDZ. Zbog takvog iskustva ja od njih odgovore više i ne očekujem. Pitanja sam ipak poslala mailom iako je tema takva da zaslužuje razgovor face to face.
I šok – zovu iz Ureda gradonačelnika. Da je problem što ne rade subotom, kratak im je rok. Iako bi temu koja je supstancijalna za kulturnjake i koja trasira kulturnu politiku vlasti pročelnica za kulturu trebala imati u malom prstu, u bilo koje doba dana ili noći. I iako nas dogradonačelnica Dolenec svojim statusom na Facebooku uvjerava da se ekipa novih vlastodružnih pregalaca ubija od rada i vikendom i dugo u noć – sad je veliki problem odgovoriti po danu. Aha, zato što je subota.
> Sudionici projekta Europska prijestolnica kulture u Rijeci traže nastavak rada unatoč pandemiji koronavirusa
Ubrzo potom u redakciju stiže PR-ovski šlagvort u pljačljivom tonu izvjesne Dinke. Ne meni nego mojim šefovima kojima je proslijedila moja pitanja poslana Službi: „Dobili smo danas, u subotu, ovaj upit. Novinarka nam je rekla da je dugo istraživala, a nama je upit poslala u zadnji čas, i to za vikend, s rokom za odgovor isti dan. Dojam je da je to učinila pro forma, da bi mogla reći da nas je pitala, a zapravo je svjesna da s takvim rokom neće dobiti odgovor. Molim stoga dulji, razuman rok za dogovor, koji uključuje radne dane, u nadi da članak neće biti objavljen prije toga. Molim, i za ubuduće članke koji se tiču grada Zagreba da bude dan razuman rok Gradu da odgovori kako bi naša pozicija bila uključena u članke.“
E, sad što ne valja s tekstom izvjesne Dinke, osim zastrašivanja i tužakanja novinara novinara višim instancama. Možda gubitak energije na nešto što joj nije posao – posao joj je da se pobrine da novinar dobije odgovor na pitanje koje je postavio, ne da zove šefove po Jutarnjem listu i zaustavlja tekst jer se pročelnici ne da odgovoriti subotom. A očito im je i mrska tema. Ne valja još nešto: Služba za odnose s javnošću žali se da su nam pitanja pro forma. U posljednjih godinu dana nije im bilo stalo ni do pro forme.
> Nakon otkrića niza nepravilnosti i sumnje za pogodovanje tvrtki iz Srbije, Emina Višnić više nije direktorica tvrtke Rijeka 2020.
Ignorirali su apsolutna sva pitanja, njihovi čelni ljudi ureda i javnih poduzeća, kad god bi ih nazvali otvoreno su se žalili da im je strogo zabranjeno da komuniciraju s novinarima i da sve mora ići direktno preko Tomaševićeva ureda. Da nisu, možda bih stvarno vodila računa o tajmingu. Sad su evoluirali, odgovarat će, ne subotom, ne novinarima nego urednicima. S novinarima imaju drugu taktiku: njih će zastrašivati – pa to nije radio ni Bandić! OK, možda nije ni imao potrebe, sve je bilo po njegovoj mjeri. Teško da će ovakav bljutav pritisak Tomaševićeve službe uroditi plodom i za njega”, zaključila je.
