Na današnji dan 4. veljače 1992., prije 27 godina tek priznata Republika Hrvatska dobila je svoj prvi nadzvučni lovački zrakoplov MIG-21 zaslugom hrabrog pilota tadašnje JNA Danijela Borovića. On je tog dana izvršio povijesni prelet iz zrakoplovne baze JNA Željava kraj Bihaća na hrvatski aerodrom u Puli. Istovremeno je njegova supruga sa sinom doputovala iz Bihaća u Zagreb (dvije akcije bile su koordinirane).
Time je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo (HRZ) dobilo prvi nadzvučni borbeni zrakoplov, a taj događaj označio je početak ustroja eskadrile lovaca u HRZ-u.
Preleti pilota iz JNA na hrvatsku stranu u vrijeme rata bili su pravo junaštvo jer je u opasnosti bio ne samo pilot, nego i cijela njegova obitelj.
Borović se MiG-om 21 nakon polijetanja toga zimskoga dana u popodnevnim satima kao pratitelj za vrijeme vježbe presretanja na pravcu Bosanski Petrovac – Drvar na oko 3500 metara visine odvojio od vođe, skrenuo sa zadanog smjera i u sumrak krenuo prema Hrvatskoj.
U uvjetima lošeg vremena, kiše i sumaglice nad Likom, morao je mijenjati plan pa je Velebit preletio u smjeru Zadar-Nin u nepovoljnim uvjetima bez radio veze, mogućnosti navigacije, nalaženja orijentira i u opasnosti otkrivanja radara s Plješivice. Tijekom leta u par navrata razmišljao je i o iskakanju iz zrakoplova ponestane li mu goriva.
4. veljače 1992. Danijel Borović – junak koji je donio Hrvatskoj prvi MIG-21
Vođen vlastitim dugogodišnjem letačkim iskustvom i osnovnim parametrima – smjer, brzina, vrijeme – uspio je pronaći smjer prema pulskoj zračnoj luci na čiju je pistu uspio sletjeti unatoč teškim uvjetima, jer ju je JNA u povlačenju minirala i uništila svjetlosnu signalizaciju, pa je bila osvijetljena samo kamionskim svjetlima.
“Sletio sam na gotovo crnu ploču brzinom od 300 kilometara na sat”, rekao je kasnije Borović dodavši kako su u pitanju bile sekunde, jer mu je već ponestajalo goriva.
Tako je uspješno završila dugo i pomno planirana jedna od najtajnijih, najneizvjesnijijh i najspektakularnijih akcija u Domovinskom ratu. Borovićeva supruga i sin uspješno su također prebačeni iz Bihaća u Hrvatsku.
Nakon preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati u JNA i njihove obitelji bili su pod posebnom pažnjom Kontraobavještajne službe JNA i Službe državne sigurnosti. U nastojanju da spriječe ponovne pokušaje preleta, onemogućavano im je letenje raznim administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i postavljanjem dijagnoza.
Početkom 1992. Boroviću je ponovno omogućeno letenje, ali isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istodobno iz Zagreba su mu preko kontakta poslali poruku da se prelet, ako je moguće, učini što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske, koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.
Borović je 2003. umirovljen, na vlastiti zahtjev, u činu pukovnika.
Nevjerojatna hrabrost naših pilota
Četvorica hrvatskih junaka i pilota koji su prebjegli sa zrakoplovima JNA zovu se redom: Rudolf Perešin, Danijel Borović, Ivan Selak i Ivica Ivandić.
Prilika se Boroviću ukazala 4. veljače 1992. i tog dana oko 14 sati kolega pilot Miroslav Peris šalje signal Borovićevoj supruzi Snježani da je vrijeme za odlazak. Miroslav Peris kasnije je poginuo kao pilot HRZ-a prilikom borbenog leta u blizini Vrginmosta.
Cijela priča oko bijega poput odabiranja trenutka kada radar na određenoj udaljenosti stapa dva aviona u jedan, nemogućih uvjeta zamračenih hrvatskih gradova i pista, gotovo potpunog nestanka goriva, davanja lažnog identiteta obitelji mogle bi postidjeti najuzbudljivije hollywoodske akcijske izmišljotine. No, ne i hrvatske junake – pilote – koji se nisu ustručavali riskirati i živote obitelji da bi se predali na raspolaganje Hrvatksoj vojsci.
Nakon preleta na pistu u Puli, dva dana kasnije u Zagrebu se sreće sa suprugom i sinom koji su također imali dramatično dvodnevno putovanje iz Bihaća u Zagreb uz česta zaustavljanja i provjere. Supruga Snježana je za izlazak iz okruženja u kojem se Bihać već tada nalazio koristila lažni identitet kćeri srpskog inspektora koju s bolesnim djetetom iz Bihaća voze na liječenje u Sarajevo.
Susret je bio trenutak radosti i olakšanja za hrabru hrvatsku obitelj Borović, a za Hrvatsku vojsku radost – prvi MIG-21.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
