Preleti pilota iz JNA na hrvatsku stranu u vrijeme rata bili su pravo junaštvo jer je u opasnosti bio ne samo pilot, nego i cijela njegova obitelj.
Hrvatski piloti su bili pod prismotrom KOS-a, a akcije preleta koordinirale su hrvatske tajne službe sa samim pilotima i to u najvećoj tajnosti. Ovakvi preleti bili su veliki udarac borbenom moralu agresora.
Četvorica hrvatskih junaka i pilota koji su prebjegli sa zrakoplovima JNA zovu se redom: Rudolf Perešin, Danijel Borović, Ivan Selak i Ivica Ivandić.
Na današnji dan 4. veljače 1992. tek priznata Republika Hrvatska dobila je svoj prvi nadzvučni lovački zrakoplov MIG-21 zaslugom hrabrog pilota Danijela Borovića. On je tog dana izvršio povijesni prelet iz zrakoplovne baze JNA Željava kraj Bihaća na hrvatski aerodrom u Puli. Istovremeno je njegova supruga sa sinom doputovala iz Bihaća u Zagreb (dvije akcije bile su koordinirane).
Danijel Borović je rođen u Knegincu Gornjem pokraj Varaždina, a iz istog pitoresknog Hrvatskog Zagorja je i drugi junak pilot Domovinskog rata pokojni Rudolf Perešin koji je poginuo u akciji Bljesak. On je bio prvi pilot prebjeg iz JNA uopće, a njegov Mig-21 je ostao u Austriji gdje je Perešin sletio.
Preleti hrvatskih pilota – drame i junaštva za filmove i škole
Preleti hrvatskih pilota početkom Domovinskog rata bila su pravi podvig i junaštvo koje bi valjalo upisati u školske knjige i hrvatske filmove.
Nakon spektakularnog preleta Rudolfa Perešina u Klagenfurt 25. listopada 1991. piloti Hrvati i njihove obitelji bili su pod posebnom prismotrom KOS (Kontra Obavještajna Služba) JNA i SDB (Služba Državne Bezbednosti). U strahu da ne ponove Perešinov pothvat onemogućavano im je letenje administrativnim preprekama, slanjem na izvanredne liječničke preglede i sl., a zapovjednik korpusa general Bajić je prijetio “pritvaranjem svakoga tko pokuša i jednu fotelju iznijeti iz stana”.
Početkom 1992. Danijela Borovića vraćaju na letenje, isključivo na dvosjedu u ulozi nastavnika, a istovremeno iz Zagreba stižu signali da se prelet obavi što prije jer se bližilo međunarodno priznanje Hrvatske koje je i uslijedilo 15. siječnja 1992.
Prilika se ukazala 4. veljače 1992. i tog dana oko 14 sati kolega pilot Miroslav Peris šalje signal Borovićevoj supruzi Snježani da je vrijeme za odlazak. Miroslav Peris kasnije je poginuo kao pilot HRZ-a prilikom borbenog leta u blizini Vrginmosta.
Cijela priča oko bijega poput odabiranja trenutka kada radar na određenoj udaljenosti stapa dva aviona u jedan, nemogućih uvjeta zamračenih hrvatskih gradova i pista, gotovo potpunog nestanka goriva, davanja lažnog identiteta obitelji mogle bi postidjeti najuzbudljivije hollywoodske akcijske izmišljotine. No, ne i hrvatske junake – pilote – koji se nisu ustručavali riskirati i živote obitelji da bi se predali na raspolaganje Hrvatksoj vojsci.
Nakon preleta na pistu u Puli, dva dana kasnije u Zagrebu se sreće sa suprugom i sinom koji su također imali dramatično dvodnevno putovanje iz Bihaća u Zagreb uz česta zaustavljanja i provjere. Supruga Snježana je za izlazak iz okruženja u kojem se Bihać već tada nalazio koristila lažni identitet kćeri srpskog inspektora koju s bolesnim djetetom iz Bihaća voze na liječenje u Sarajevo.
Susret je bio trenutak radosti i olakšanja za hrabru hrvatsku obitelj Borović, a za Hrvatsku vojsku radost – prvi MIG-21 je u našim rukama!
