Od sljedeće godine i u Hrvatskoj je odzvonilo tajnom vlasništvu nad tvrtkama. Javnost će, naime, moći saznati tko su stvarni vlasnici hrvatskih i podružnica stranih tvrtki, kao i udruga, zaklada i fundacija.
Posljedica je to izmjena Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranju terorizma, kao i Pravilnika o Registru stvarnih vlasnika. Izmjene je Hrvatska u svoj pravni sustav unijela na temelju direktiva Europskog parlamenta i Europskog vijeća iz 2015. i 2018. godine, čiji su cilj transparentniji podaci o vlasničkoj strukturi tvrtki, piše Novac.hr.
Naravno, glavni razlog ovih izmjena je sprečavanje pranja novca, utaje poreza i ostalih prijevara u poslovanju ne samo u Hrvatskoj, nego u cijeloj Europskoj uniji. No, u našem slučaju radi se i o skidanju vela tajne s jednog od ključnih pitanja koje se pojavljuje u javnim raspravama, a to je tko su stvarni vlasnici tvrtki i drugih organizacija. Kako i u samom Uredu za sprječavanje pranja novca ističu, pojam stvarnog vlasnika nije isti kao i pojam pravnog vlasnika.
Skrbnički računi ostaju
Iako to na prvi pogled može značiti i da će iz vlasničke strukture hrvatskih tvrtki nestati skrbnički računi, koji su dosad bili jedan od glavnih instrumenata neotkrivanja identiteta vlasnika u brojnim hrvatskim tvrtkama, to se, kako doznaje Novac.hr u Uredu za sprječavanje pranja novca, ipak neće dogoditi. U tom nam tijelu, naime, kažu kako su skrbnički računi regulirani Zakonom o tržištu kapitala, kao i odlukama SKDD-a. Dodaju kako ni direktive EU ne ukidaju skrbničke račune.
Ipak, sada bi se trebalo znati tko stoji iza skrbničkih računa, budući da će se u Registar stvarnih vlasnika trebati upisati fizičke osobe koje se nalaze u vlasničkoj strukturi neke tvrtke. To se, međutim, ponajprije odnosi na stvarne vlasnike dioničkih društava koji ne kotiraju na burzi, dok su za dionička društva čijim se dionicama trguje na burzi pravila igre ipak malo drukčija. Naime, ocjena je da je vlasništvo nad tvrtkama čije dionice kotiraju na burzi transparentno, pa one, objašnjavaju u Uredu za sprječavanje pranja novca, nisu dužne u Registar stvarnih vlasnika upisati podatke o stvarnim vlasnicima vlasničkih udjela, nego samo podatke o tome na kojoj burzi kotiraju i od kada te imaju li izdane dionice na donositelja.
Pitanje vlasništva nad hrvatskim tvrtkama već je desetljećima među najkontroverznijim pitanjima hrvatske tranzicije. Nitko u ovom trenutku ne može sa sigurnošću reći u kojoj je mjeri tajno vlasništvo nad tvrtkama rašireno u Hrvatskoj. Prema nekim procjenama, tajni bi vlasnici u svojim rukama mogli držati i trećinu vlasničkog udjela u hrvatskim tvrtkama. Modeli prikrivanja stvarnih vlasnika u nas su u protekla tri desetljeća prilično razrađeni i kreću se od ortačkih ugovora pa do već spomenutih skrbničkih računa.
U Uredu za sprječavanje pranja novca ističu da će Registar stvarnih vlasnika zaživjeti početkom sljedeće godine. Taj će se registar, dodaju, povezati sa sličnim registrima iz drugih članica EU putem središnje europske platforme do 10. ožujka 2021. godine. Registar stvarnih vlasnika bit će javno dostupan od 1. siječnja sljedeće godine, što je u skladu s europskim direktivama, koje članicama EU nalažu da registre stvarnih vlasnika uspostave i javnosti otvore do 10. siječnja 2020. godine. Do kraja ove godine riješit će se pitanje naknade za pristup registru, koja, ističu u Uredu, neće smjeti biti veća od administrativnih troškova stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući i troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra. Podaci iz registra ponajprije su namijenjeni bankama, zatim službenicima Ureda za sprječavanje pranja novca, ministarstava, HNB-a, Hanfe, Državnog odvjetništva i SOA-e.
Kazne u slučaju izbjegavanja upisa
Upis u registar nije dragovoljan, nego obvezan za najveći dio tvrtki i organizacija. Sukladno propisima, od obveze upisa podataka u registar izuzete su jedino ustanove kojima je država ili jedinice lokalne samouprave jedini osnivač, kao i ministarstva, tijela državne uprave, komore, sindikati, udruge poslodavaca, političke stranke i zadruge. Razlog je to što se nad njima ne može ostvariti vlasništvo preko dionica ili poslovnih udjela, kao i to što su podaci o njima javno dostupni. Obvezu upisa nemaju ni obrti i slobodna zanimanja.
Eventualno izbjegavanje obveze upisa, tvrtke i njihove čelne ljude skupo će stajati. Za one tvrtke i organizacije koje do kraja godine ne upišu točne i ažurirane podatke u Registar stvarnih vlasnika propisana je novčana kazna od 5000 pa do 350.000 kuna, a za člana uprave ili drugu odgovornu osobu predviđena se kazna kreće u rasponu od 5000 do 75.000 kuna. Za najteže prekršaje – one na temelju kojih je ostvarena imovinska korist ili je nastala šteta – tvrtki ili organizaciji može se izreći i dvostruko veća novčana kazna, u iznosu do čak 750.000 kuna, dok bi član uprave ili druga odgovorna osoba u takvom scenariju mogla biti kažnjena i do 100.000 kuna, upozoravaju iz Ureda za sprječavanje pranja novca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
