Povodom izglasavanja Zakona o životnom partnerstvu Udruga U ime obitelji uputila je pismo saborskim zastupnicima u kojem traži da kao predstvnici hrvatskih građana odbace još jedan pokušaj Vlade Zorana Milanovića i ministra Arsena Bauka da nametnu zakon suprotan jasno izrečenoj volji birača u nastojanju da redefniraju brak i obitelj i nastavljaju sa ideološkim podjelama u Hrvatskoj”.
“Držimo da je Vaša, osobna odgovornost za izglasavanje ovog zakona tim veća što su upravo o braku, posvajanju djece i obitelji građani koje predstavljate po prvi puta u povijesti hrvatske države izrekli svoje nesumljivo mišljenje putem referenduma koji su sami pokrenuli. Očekujemo da prednost u glasovanju o ovom prijedlogu koji pred vas donosi ministar Bauk date biračima, građanima Hrvatske i zaštiti demokracije u Hrvatskoj onemogučujući vladi da uz Vašu, osobnu pomoć, promiče zakone kojima nameće ideologiju pozivajući se na slobodu. Ovaj poziv na osobit način upućujemo saborskim zastupnicima iz vladajućih stranaka – Vaša je dužnost zastupati zakonite interese i poštivati vrijednosti većine birača u Hrvatskoj, a ne predsjednika/predsjednice svoje stranke”, stoji u pismu.
Navode da čak i ako se zastupnik osobno ne slažete s mišljenjem ili vrijednostima većine Hrvata vezanim za posvajanje djece, braka i obitelji – njihova je dužnost zastupati njihove zakonite interese. Udruga U ime obitelji ističe kako prvenstveno žele ukazati kako smatraju iznimno važnim da se “usprotivite izglasavanju istoga, jer donošenje ovog zakona, u obliku kakav je sada predložen, apsolutno predstavlja izigravanje volje birača iskazane na prvom ustavotvornom narodnom referendumu u prosincu 2013., te stvara veliko nepovjerenje građana u pravnu državu i vladavinu prava.
Ne manje bitno, Prijedlog zakona neusklađen je s ostatkom pravne stečevine RH, unosi ozbiljne prijetnje slobodi misli, govora, odgoja i vjeroispovijesti te na kraju uspijeva biti čak i diskriminatoran, a sve u cilju očitog pokušaja stvaranja paralelnog zakonodavstva odnosno “istospolnog braka“ pod drugim imenom. Evidentno je da se navedenim Prijedlogom uvode instituti iz obiteljskog prava i postupaka koji se faktično odnose na brak i bračne odnose te se uređuju na identičan način, samo pod drugim nazivom. smatramo u potpunosti životno i pravno neprihvatljivim, budući da su birači na nedavno provedenom referendumu poslali širu vrijednosnu poruku o zaštititi sadržaja braka, a ne samo njegovog naziva te se na ovaj način pokušava izmanipulirati volja građana izražena na referendumu, a što svakako dovodi do demokratske i pravne nesigurnosti, navode predstavnici Udruge U ime obitelji.
Smatraju kako bi ovakav Zakon o životnom partnerstvu onemogućio hrvatskim malim i velikim poduzetnicima te zaposlenicima u državnoj upravi da djeluju u slobodi po svojoj savjesti. Predložena odredba članka 71. prisilit će ne samo državne službenike, već i privatnike: glazbenike, cvjećare, pekare, slastičare, organizatore vjenčanja, vlasnike prenoćišta itd. – na obvezu sudjelovanja u „ceremoniji“ životnih partnera ili npr. izdavanju sobe s bračnim krevetom, bez obzira na vlastita filozofska ili vjerska uvjerenja. Time se poriču ustavne kategorije prepoznate kao poduzetnička i tržišna sloboda (čl. 49. Ustava) te sloboda savjesti i očitovanje vjere ili drugog uvjerenja (čl. 40. Ustava).
U pismu ističu kako je ministar Bauk izjavio da matičari nemaju pravo na prigovor savjesti prilikom sklapanja životnog partnerstva osoba istog spola, iako se polovica matičara u Hrvatskoj protivi sudjelovati u sklapanju takvog partnerstva. Iskustva u državama koje su na ovaj način regulirali pitanje istospolnih zajednica pokazuje da će isto pravo, u vidu slobodnog i samostalnog vođenja svojeg posla i poduzeća, izgubiti fotografi, cvjećari, pekari, ugostitelji te ostali mali i veliki poduzetnici, kao i učitelji koji će trebati poučavati o životnom partnerstvu kao o braku.
Najvažnije, najveća prava i sigurnosti izgubit će najnezaštićeniji među nama – djeca, koju će moći odgajati „dvije mame“ ili „dva tate“, bez obzira što to nije u najboljem interesu djece, kako pokazuju brojna znanstvena istraživanja, i čemu se većina građana u Hrvatskoj protivi bez obzira na stav o definiciji braka. Moramo upozoriti da bi donošenje Zakona o životnom partnerstvu na temelju ovakvog Prijedloga stvorilo veliku pravnu nesigurnost i otvorilo mnogo nejasnoća budući da materija samog zakona zadire u dvadesetak drugih zakona (primjerice, Obiteljski zakon, Zakon o suzbijanju diskriminacije, Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakon o hrvatskom državljanstvu itd.), a za koje ovaj zakon nije lex specialis. Upravo zbog navedenog, možemo slobodno reći da bi ovakav zakon, u obliku u kakvom je sada, u stvarnosti bio samo ideološki dokument bez utemeljenja u većinskom uvjerenju hrvatskih građana. Kod uvodnog opisa – tzv. Ocjene stanja i osnovnih pitanja koja se trebaju urediti zakonom te posljedice koje će donošenjem zakona proisteći – navedeno je niz paušalnih i neistinitih konstatacija. Tako se npr. navodi kako: „… iz sveg navedenog proizlazi da postojeći pravni okvir ne pruža minimum prava koja su nužna za uspješno funkcioniranje zajednice osoba istospolne orijentacije…“
Navedena tvrdnja je netočna, jer u Republici Hrvatskoj ta su prava već osigurana zakonom, jedino je uvijet da par zajedno živi 3 godine ili ima zajedničko dijete. Isto tako, što predstavlja pojam „minimum prava“? Ističemo kako taj pojam nije niti određen niti odrediv te je slijedom toga navedena tvrdnja u potpunosti besmislena. Općenito se kroz prijedlog provlači miješanje pojmova prava i povlastica. Ne postoji pravo na „istospolni brak“, ne postoji pravo na dijete, ali postoji pravo na slobodu misli, savjesti, vjeroispovijesti, izražavanja, udruživanja i definiranja vlastite sreće.
“Dodatno, indirektno se kroz ista prava i obveze „životnih partnera“ i bračne zajednice daju prava i povlastice za koja ne postoji društveno opravdanje niti znanstveni konsenzus, te, još k tome, u izravnoj suprotnosti sa sadašnjim zakonskim rješenjima. Tako se u čl. 68. Prijedloga zakona daju ista prava i povlastice vezano za zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu, što znači da se, primjerice, daje pravo na medicinski potpomognutu oplodnju i to subvencioniranu od strane poreznih obveznika kroz zdravstveno osiguranje?! Ujedno, u potpunosti je neistinit navod kako postojeći pravni okvir nije u skladu s nadređenim pravom Europske unije jer ne postoji niti jedan međunarodni dokument koji opisano određuje ili potvrđuje”, zaključili su predstavnici Udruge U ime obitelji u svom pismu saborskim zastupnicima.
