Nešto manje od dva mjeseca nakon presude Haškog suda hrvatskoj šestorici i tragične smrti generala Praljka, razgovaramo s odvjetnicom osuđenog Milivoja Petkovića, gospođom Vesnom Alaburić.
Milivoj Petković bio je hrvatski vojni zapovjednik i načelnik Glavnog stožera HVO-a tijekom bošnjačko-hrvatskog sukoba. Diplomirao je na Vojnoj akademiji JNA te stekao čin potpukovnika. U ljeto 1991. napušta JNA kako bi se pridružio Hrvatskoj vojsci. U proljeće 1992. Janko Bobetko je rasporedio Petkovića u zapovjedništvo Izmještenog zapovjednog mjesta Hrvatske vojske u Grude, u Bosni i Hercegovini, koja je postala glavni glavni stožer oružanih snaga Herceg-Bosne (HRHB)/HVO-a. Od tada do ljeta 1993. Petković je bio na položaju vojnog zapovjednika oružanih snaga Herceg-Bosne/HVO-a kao načelnik Glavnog stožera HVO-a. Kada je 24. srpnja 1993. Slobodan Praljak imenovan za najvišeg vojnog zapovjednika HVO-a, Petković je postao i praktično nastavio obavljati dužnost zamjenika iste pozicije. 26. travnja 1994. Petković je ponovno postavljen za vrhovnog zapovjednika HVO-a i na tom je položaju ostao do približno 5. kolovoza 1994.
Haškom presudom 29. studenog 2017. osuđen je na 20 godina zatvora.
Narod.hr: Prošla su gotovo dva mjeseca od presude Haškog suda g. Milivoju Petkoviću i ostaloj petorici Hrvata te tragične smrti generala Praljka. Kakav je Vaš komentar na presudu, na čin generala Praljka i na djelovanje Haškog suda u ovom predmetu?
Odvjetnica Vesna Alaburić: O tome bismo mogle razgovarati satima. Pokušat ću odgovoriti na najkraći mogući način. Presudu smatram nepravičnom zbog brojnih razloga. Moj klijent Milivoj Petković i suokrivljenici nisu izravni počinitelji ni jednog zločina, niti su osuđeni kao zapovjednici koji bi propustili spriječiti počinjenje zločina ili kazniti počinitelje. Oni su kažnjeni primjenom pravne doktrine udruženog zločinačkog pothvata, koja dopušta da pojedinac bude proglašen krivim i za zločine o kojima nije imao pojma da su uopće počinjeni.
Nepravičnim smatram i utvrđenje Tribunala da je postojao zločinački plan etničkog čišćenja Muslimana, da je u stvaranju takvog plana sudjelovala i vlast Republike Hrvatske, te da su pojedine vojne i civilne aktivnosti u Herceg-Bosni bile vođene sa ciljem ostvarenja tog zločinačkog plana. Politiku predsjednika Tuđmana i tadašnje hrvatske vlasti prema Bosni i Hercegovini možemo cijeniti dobrom ili lošom, ali ona svakako nije bila zločinačka u kaznenopravnom smislu. Ne postoji ni jedan dokaz da je vlast u Zagrebu željela ostvariti neki politički cilj ubojstvima, silovanjima ili bilo kakvim drugim zločinima. I to je nesporno. Haški tribunal je potpuno zanemario kontekst, povode i razloge pojedinih ratnih događanja, pa je posljedično potpuno pogrešno zaključivao o motivima i ciljevima, a upravo to je suština doktrine udruženog zločinačkog pothvata.
General Praljak je uložio izniman trud da sucima objasni pojedina ratna događanja, pomoć Hrvatske u naoružavanju, opremanju i osposobljavanju Armije BiH, zbrinjavanju muslimanskih izbjeglica, liječenju pripadnika Armije BiH i sve okolnosti koje su dokazivale da nije postojao zločinački plan u odnosu na muslimansko stanovništvo Bosne i Hercegovine. Razumijem njegovo razočaranje nemogućnošću da sucima, koji su stranci i koji stoga ne poznaju društveni i povijesni kontekst, objasni događanja i svoja nastojanja da se smanji količina zla koja neminovno postoji u svakom ratu.
Narod.hr: Preostala je pravna mogućnost osporavanja presude u slučaju pronalaska nekog novog dokaza. Vidite li Vi mogućnost pronalaska novog dokaza za osporavanje presude i koliko bi u tom procesu mogla značiti pomoć države?
Odvjetnica Vesna Alaburić: Da smo u bilo kojeg trenutku nakon donošenja prvostupanjske presude saznali za neki novi dokaz, iskoristili bismo ga tijekom žalbenog postupka. Meni nije poznato da bi takav dokaz postojao, a koliko znam to zasad nitko nije ni rekao. Sve što postoji u hrvatskim arhivima predano je Tribunalu i dio je sudske dokumentacije. Moglo bi se stoga raditi samo o dokazima iz privatnih arhiva.
Narod.hr: Razmatranje mogućnosti osporavanja presude najavio je i premijer Plenković neposredno nakon njezina izricanja. Je li Vas itko od predstavnika Vlade kontaktirao po tom pitanju?
Odvjetnica Vesna Alaburić: Koliko znam, radna skupina koju je formiralo Ministarstvo pravosuđa još uvijek analizira presudu, tako da zasad nitko iz vlasti nije komunicirao s odvjetnicima radi zajedničke evaluacije presude i eventualnog dogovora o mogućim daljnjim pravnim koracima.
Narod.hr: Kako je gospodin Petković doživio presudu i čin suoptuženog generala Praljka? Ukoliko ne dođe do osporavanja presude koliko je još vrijeme potrebno do izvršenja kazne i u kojem roku bi mogao biti pušten na slobodu?
Odvjetnica Vesna Alaburić: Ono što sam uvodno rekla o presudi mišljenje je i mog klijenta Petkovića. Nije lako pomiriti se s činjenicom da si osuđen za ratne zločine, koje nisi sam počinio, za koje nije utvrđena tvoja zapovjedna odgovornost, nego je tvoja krivnja temeljena na činjenici da si bio na visokoj vojnoj funkciji u vlasti za koju je Tribunal zaključio da je postupala sa zločinačkim ciljem etničkog čišćenja.
Postoji mogućnost puštanja na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne, što za Petkovića znači još oko tri godine zatvora.
Žao mi je što hrvatska vlast dosad nije iskoristila mogućnost da se osigura izdržavanje kazne u nekom od hrvatskih zatvora. Ne postoji razlog da se zatvorska kazna izdržava u nekoj drugoj zemlji, posebno ne nakon što je Hrvatska postala članicom Europske unije.
Hrvatska mjesec dana nakon haške presude šestorici – gdje smo sada?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
