Odvjetnik Gredelj: Zašto Mladen Bajić ne bi bio dobar sudac Ustavnog suda?

Kad sam čuo da se Mladen Bajić odlučio kandidirati za suca ustavnog suda, prvo sam pomislio, Bajić je premudar da bi se upuštao u bitku koja je unaprijed izgubljena. Međutim kada se počelo pisati kako je on jedan on najozbiljnijih kandidata s velikim šansama da prođe jer je to želja SDP-a, uzeo sam s police Komentar Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Poznavajući njegov javni rad poprilično dobro, zanimalo me naime, ispunjava li osoba poput Bajića kriterije za suca Ustavnog suda RH.

Neki važni kriteriji se ne traže

Nakon što sam se upoznao sa sadržajem čl.5.st.1. i 2. Ustavnog zakona, shvatio sam odmah da Bajiću ništa ne nedostaje da bude izabran i tako vrati dignitet Ustavnog suda RH na razinu i u vrijeme «kad novac nije bio imovina»(S.Sokol). Odmah sam shvatio, da Mladen Bajić, hrvatski državljanin, diplomirani pravnik, s više od 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, koji se istaknuo znanstvenim ili stručnim radom ili javnim djelovanjem vjerojatno udovoljava svim uvjetima po hrvatskim kriterijima. Ostavljajući spomenute kriterije po strani, više me je iznenadilo da neke kriterije zakonodavac ne traži za tako časnu i visoku dužnost kao primjerice lojalnost Republici Hrvatskoj, sigurnosnu provjeru, moralnost osobnu i profesionalnu. Osobno držim da na najvišim funkcijama u državi mogu sjediti samo lojalni građani RH. Čak bih rekao oni koji je neosporno vole i privrženi su joj. Što se tiče sigurnosne provjere upravo se ovih dana vode rasprave o potrebi sigurnosnih provjera sudaca redovnih sudova prilikom njihova imenovanja i napredovanja.

Sigurnosna provjera za vozače, ali ne i za ustavne suce

Nije jasno zašto se propušta to pitanje onda sustavno riješiti. Pri tome mislim ponajprije da je to jedna od rijetkih dobrih ideja koja dolazi iz Ministarstva pravosuđa, ali koliko sam imao prilike upoznati se s njom, opet će njeni dosezi biti polovični jer se mjera predviđa pro futuro, za suce koji će tek biti imenovani ili koji će tek napredovati, pa se postavlja pitanje nejednakosti među sucima. Jedni će biti «provjereni», a «drugi ne». To implicira pitanje povjerenja građana u «ne neprovjerene». Pored toga nije jasno zašto bi bili izostavljeni suci Ustavnog suda i kandidati za tu visoku dužnost. Baš me zanima kojim se to razlozima zakonodavac rukovodio, ako se ičim rukovodio? Osobno držim da je ideja o sigurnosnoj provjeri sudaca dobro došla prije svega zbog utega koje pravosuđe već duže nosi, a to je percepcija u javnosti o njihovoj korumpiranosti. Eliminacijom korumpiranih, ako ništa drugo podigla bi se razina povjerenja građana u pravosuđe. Volio bih u tom kontekstu da se i čovjeka koji je prekapao sve ove godine po našim životima temeljito istraži, jer ako tražiš nikad ne znaš što ćeš naći. Zaista je najblaže rečeno neobično, da se sigurnosna provjera traži za vozače ustavnog suda, a za suce ne! I na koncu izostanak imperativa osobne i profesionalne moralnosti kandidata za suca Ustavnog suda je za ne vjerovati.

Bajić je svoj ugled prokockao žalbom na izručenje Perkovića

No, izostanak upravo tih kriterija omogućuje (ne slučajno) da stranka koja nije htjela ovu državu za suca Ustavnog suda te iste države gura čovjeka koji je kao Glavni državni odvjetnik «zlorabeći» svoju dužnost ulagao zakonski apsolutno neutemeljen zahtjev za zaštitu zakonitosti u korist čovjeka (P. Matvejević) koji je javno izjavio da ne priznaje institucije te države.

Svoj profesionalni dignitet Mladen Bajić je prokockao po mom skromnom mišljenju i onda kad je uložio žalbu na odluku VSRH o izručenju Josipa Perkovića i pridonio rušenju ugleda hrvatskog pravosuđa i hrvatske države u očima članica EU, a poglavito Njemačke. Ako Mladenu Bajiću odgovorni dopuste da postane sudac Ustavnog suda RH, to će biti poput američkog sna – dokaz da svi možemo uspjeti u svemu!

Izvor: Narod.hr
Photo: fah