“Ako je zaista došlo do curenja podataka o korisnicima i gradivu koje su koristili ne radi se samo o kršenju propisa o radu arhiva i propisanih internih procedura već se radi i o postupanje protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka ali bi se moglo raditi i o kaznenom djelu odavanja službene tajne”, istaknuo je za Narod.hr odvjetnik Siniša Pavlović s kojim smo razgovarali o slučaju Jutarnjeg lista i Vladimira Šeksa, arhivima, i trenutnoj fazi sudskog procesa u Münchenu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču.
Dok Vlada u saborsku proceduru stavlja svoj prijedlog Zakona o arhivima, koji mnogi ocjenjuju „korakom unazad“ u odnosu na Mostov Zakon kojega je Sabor izglasao u svibnju ove godine, ovih dana pratimo i neobična događanja vezana uz gradivo Hrvatskog državnog arhiva za koje se sumnja da je nelegalnim putem došlo na uvid Vladimiru Šeksu.
Nakon što je Jutarnji list prošloga tjedna objavio dokumente koji donose podatke o nekadašnjoj povezanosti Šeksa i tajne službe SFRJ (članci pod naslovom: „Svi detalji dosad nepoznatog dossiera iz 70-tih godina…“ i „Ekskluzivno doznajemo: nepoznati dossier najdugovječnijeg hrvatskog političara“), Šeks je, tvrdi Jutarnji, mimo zakona i procedure, od HDA dobio na uvid sve dokumente koje je novinar netom prije pregledavao.
Jutarnji se s pitanjem kako je moguće da su nadležni u HDA postupili mimo propisa obratio ravnatelju Hrvatskog državnog arhiva, Dinku Čuturi, a jučer je također naveo kako je s istim pitanjem pokušao doći do ministrice kulture.
Ova je tema bila povod za razgovor sa Sinišom Pavlovićem, odvjetnikom Gizele Đureković na suđenju protiv Perkovića i Mustača u Münchenu, a s njime smo razgovarali i o trenutnoj fazi tog sudskog procesa te o Perkovićevom gubitku spora u kojem je od države tražio da pokrije troškove njegove obrane.
Narod.hr: Jutarnji list u članku pod naslovom “Kako su dosjei iz arhiva došli do Vladimira Šeksa” navodi da je Vladimir Šeks protupravno i mimo procedure, dobio na uvid dokumente iz Hrvatskog državnog arhiva. Povod za uvid u te dokumente bili su podaci iz njih koje je prethodno objavio Jutarnji list, a Vladimir Šeks ih je, kažu, u HDA dobio na uvid na temelju usmene zamolbe. Jutarnji tvrdi kako su pri tome “nadležni u HDA za njegov privatne potrebe krenuli u provjeru podataka svojih korisnika” te su mu na uvid dostavili dokumente koje je prethodno njihov novinar koristio.
Je li riječ o kršenju procedure i možete li nam prokomentirati cijeli taj slučaj?
Odvjetnik Pavlović: Ako je zaista došlo do curenja podataka o korisnicima i gradivu koje su koristili ne radi se samo o kršenju propisa o radu arhiva i propisanih internih procedura već se radi i o postupanje protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka ali bi se moglo raditi i o kaznenom djelu odavanja službene tajne. U svakom slučaju, mislim da je potrebno i interno, od strane ravnatelja Hrvatskog državnog arhiva kao odgovorne osobe, i postupanjem nadležnih tijela, prije svega Ministarstva kulture ali i nadležnog državnog odvjetništva, utvrditi što se dogodilo, postoji li protupravnost, kakvog karaktera i tko ju je eventualno počinio, ali i na čiji poticaj.
Činjenica je da Hrvatski državni arhiv, kao i ostali arhivi, prikupljaju gomilu osobnih podataka o svojim korisnicima i još i dodatno bilježe pristup svakog korisnika svakom dijelu zatraženog arhivskog gradiva.
Osobno mislim i na to sam već upozoravao u nekoliko navrata da se osobni podaci korisnika prikupljaju jednim dijelom posve nepotrebno i bez valjane pravne osnove. Za potrebe arhiva dovoljni su ime i prezime te OIB korisnika i ne vidim ni osnovu ni svrhu prikupljanja dodatnih osobnih podataka.
Što se tiče samih podataka o tome tko je i kada koristio koje gradivo, prikupljanje tih podataka ima podlogu u propisima kao i svoju svrhu jer je to dio mjera sigurnosti da gradivo ne bi bilo oštećeno ili otuđeno. Ali to nikako ne znači da u te podatke smije imati uvida bilo tko osim uskog kruga ovlaštenih osoba arhiva koje to po prirodi svojeg posla moraju znati. U tom smislu, ako je netko iz arhiva bilo kome pa i Vladimiru Šeksu na njegov zahtjev otkrio podatke koje sve osobe su koristile neko gradivo, takvo je otkrivanje protupravno.
Dakle, nije protupravno ni prikupljanje podataka o tome što je netko koristio, pa čak niti davanje kopija dosjea bilo kome jer su dosjei slobodni svakome za pregled, ali jest protupravno dostavljanje podataka neovlaštenim osobama o tome tko je, što i kada pregledavao u arhivu. O kojem razmjeru protupravnosti se radi ostaje za utvrditi po nadležnim tijelima i to nije moguće reći temeljem novinskih izvještaja.
Narod.hr: Nedavno je objavljeno kako je Josip Perković izgubio spor na hrvatskom sudu u kojem je od države potraživao naknadu troškova njegove obrane. Kako komentirate ta Perkovićeva potraživanja, kao i žalbu koju je na tu odluku najavio njegov odvjetnik Nobilo?
Odvjetnik Pavlović: Svatko, pa i Zdravko Mustač i Josip Perković, ima pravo podnijeti tužbu i postaviti neki imovinski zahtjev. Drugo je pitanje ima li osnove za takav zahtjev i hoće li sa zahtjevom uspjeti.
Samu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu ne mogu komentirati jer je nisam vidio niti je gospođa Đureković na bilo koji način umiješana u taj postupak.
Ono što ipak izaziva malu zbunjenost jesu dijelovi medijskih izvještaja koji navode da je Josip Perković odbijen sa svojim zahtjevom jer da bi “to bilo protivno moralu društva s obzirom na to da država nije dala nalog za Đurekovićevo ubojstvo“. Iako ne mogu biti siguran koliko je ta formulacija točno prenesena, a još manje kakav je kontekst takve tvrdnje, treba podsjetiti da je presudom Visokog zemaljskog suda u Münchenu nedvojbeno utvrđeno da je ubojstvo Stjepana Đurekovića bio akt državnog terorizma i da optuženici, koji su nepravomoćno osuđeni za pomaganje u ubojstvu, nisu djelovali kao privatne osobe iz nekih svojih privatnih pobuda već kao ovlašteni dužnosnici službe državne sigurnosti.
Narod.hr: U kojoj fazi se nalazi proces protiv Perkovića i Mustača na sudu u Münchenu i kada se očekuje pravomoćna presuda?
Odvjetnik Pavlović: Trenutno još traje postupak po izjavljenoj žalbi obiju obrana i procjenjujemo da bi odluka Saveznog suda SR Njemačke mogla biti donesena u narednih nekoliko mjeseci. Preciznije od toga vam nažalost ne mogu reći.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
