Je li odzvonilo ‘filmskim’ vjenčanjima i običajima koji nemaju veze s Crkvom? U nedavno objavljenom članku “Zašto su ‘umrli’ svadbeni crkveni običaji” opisan je slučaj mlade Splićanke, piše HKM.
Riječ je o djevojci koja se sa zaručničkog tečaja vratila u suzama.
“Zamišljala sam taj veliki dan od malena, a sada sam razočarana…”, kazala je. U članku se ističe da se “buduća mladenka požalila na zbunjujuću situaciju”.
Naime, njoj i budućem suprugu na zaručničkom tečaju rečeno je da “mladenku otac ne predaje budućem mužu, već zajedno, jednaki pred Bogom, hodaju do oltara”.
U tekstu se navodi i citat buduće mladenke.
Poganski običaji
“Kako sam nedavno bila na vjenčanjima gdje je otac vodio mladu do oltara, nisam niti pomislila da će u mom slučaju to biti zabranjeno. Moj župnik mi je također rekao da on ne dozvoljava da mlada dođe u pratnji oca. Jer, kako mi je objasnio, to su poganski običaji. Supružnici trebaju u crkvu ući zajedno kao ravnopravni”.
Što kažu primjeri dobre crkvene prakse i dokumenti Katoličke Crkve, pojasnio je liturgičar vlč. Tomislav Hačko.
>Poticaji za brak: Salvinijeva Liga predlaže porezne olakšice od 20.000 eura za crkvena vjenčanja
Sakramenti
Hačko je podsjetio na Katekizam Katoličke Crkve (br. 1210).
“Sakramente Novoga zakona ustanovio je Krist. Ima ih sedam a to su: krst, potvrda, euharistija, pokora, bolesničko pomazanje, sveti red i ženidba. Sedam sakramenata tiču se svih razdoblja i važnih trenutaka u kršćanskom životu: po njima se vjerski život kršćana rađa i raste, ozdravlja i prima poslanje. U tom pogledu postoji izvjesna sličnost između dionica u razvoju naravnoga života i dionica u razvoju duhovnoga života”, istaknuo je.
Nabrojati sakramenti, dodao je, podijeljeni su u tri skupine: sakramenti kršćanske inicijacije (krštenje, potvrda, euharistija), sakramenti ozdravljenja (pokora i bolesničko pomazanje) te sakramenti u službi zajedništva i poslanja vjernika (sveti red i ženidba).
Sakrament ženidbe u Katekizmu Katoličke Crkve
“Što se tiče sakramenta ženidbe Katekizam Katoličke Crkve (br. 1601), pozivajući se na Zakonik kanonskoga prava (kan. 1055, § 1.), uči: Krist Gospodin uzdigao je na dostojanstvo sakramenta ženidbeni savez među krštenima, kojim muška osoba i ženska osoba međusobno uspostavljaju zajednicu svega života po svojoj naravi usmjerenu k dobru bračnih drugova te k rađanju i odgajanju potomstva.” (…)
Članak između ostaloga donosi i naglaske Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije o sakramentu ženidbe.
Među smjernicama ženidbenog slavlja stoji da će se “s posebnom pozornošću paziti da u slavlje ženidbe ne bude pripušteno ništa što bi bilo nepripadno liturgijskomu obredu, kao ni ništa što bi zasjenjivalo narav i svetost sakramentalnoga slavlja”.
“Bogoslužni čini nisu privatni čini, nego slavlja same Crkve”, napominje Hačko.
Proces slavljenja na crkvenim vjenčanjima
Ovaj liturgičar pojasnio je proces slavljenja ženidbe tijekom mise ili mimo nje.
Naveo je i nekoliko mogućnosti ulaska mladenaca u uvodnim obredima.
“Zaručnika ili zaručnicu u ophodu ne prati netko od roditelja, prijatelja ili rodbine (npr. zaručnicu njezin otac ili zaručnika njegova majka). Taj “običaj” svoje izvore nalazi u antičkoj tradiciji te se zadržao i do danas u Protestantskoj crkvi. Za razliku od učenja Crkve, u reformiranoj tradiciji vjenčanje se ne smatra sakramentom već samo obredom”, kazao je među ostalim Hačko.
Kada se ženidba slavi u misi, dodao je, predviđena su dva načina ulaska u crkvu.
Jedan je svečaniji način s ophodom (procesijom) do oltara, a drugi jednostavni ulaz (bez ophoda do oltara).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
