Penavina zamjenica: ‘Sva školska djeca u Hrvatskoj dolaze na Ovčaru, osim srpske djece u Vukovaru’

Foto: snimka zaslona

Ivana Mujkić, zamjenica gradonačelnika Vukovara gostovala je u Bujici na Z1 televiziji i poručila: “Ne znam što se to u Vukovaru dogodilo 17. studenog 1991. pa da Pupovac posebno mora bacati vijenac u Dunav, ali znam da smo toga dana ispred obiteljske kuće na Mitnici, pokopali strinu Maricu, koja je ubijena pred mojim očima i očima njezine djece…”

“Nije prvi puta da se 17. studenoga vijenac baca u Dunav, niti se zna za koga ga točno bacaju,” konstatirala je Ivana Mujkić i nastavila komentirati postupak Milorada Pupovca i Borisa Miloševića: “Je li to za srpske žrtve, građane i građanke Vukovara srpske nacionalnosti koji su poginuli u ratu ili je to za žrtve koje su poginule prije rata, ta se priča konstantno mijenja… Meni na kraj pameti nije bilo da bi se moglo dogoditi da bilo koji predstavnik Vlade RH dođe tamo i sudjeluju u tom igrokazu!”

Problem obrazovanja

Mujkić je objasnila kako pripadnici srpske manjine koji žive u Vukovaru imaju pravo na obrazovanje na srpskom jeziku i pismu i mogu birati između tri modela – u jednom se nastava izvodi kompletno na srpskom jeziku, ali postoji i model u kojem djeca idu zajedno, a pripadnici srpske nacionalne manjine u nekim dodatnim satima uče svoju povijest, kulturu…

“U Operativnom planu zajedničkog vijeća općina imaju projekt gdje plaćaju besplatne radne bilježnice za pripadnike nacionalne manjine koji upisuju program na srpskom jeziku. Dakle, ne za sve pripadnike nacionalne manjine, ne za one koji upisuju po hrvatskom programu. Što je to nego poticanje djece na segregaciju?”, pojasnila je Mujkić i objasnila da su u Vukovaru tome doskočili i svima platili radne bilježnice.

“Moj je najveći cilj da u Vukovaru djeca počnu živjeti zajedno. Došlo je vrijeme da se pripadnici srpske nacionalne manjine nekako se približe većinskom narodu na način da djeca počnu pohađati nastavu na hrvatskom jeziku”, istaknula je.

“Mlade treba učiti što se događalo u Vukovaru jer ako shvate na kolikoj krvi, boli, patnji je građena ova zemlja, onda će je više poštovati”, ističe Mujkić.

“Cijela Hrvatska u 7. i 8. razredu dolazi u Vukovar, odlazi na Ovčaru, osim učenika koji nastavu pohađaju na srpskom jeziku. Znate koje je obrazloženje? Kažu da njihovi roditelji ne žele potpisati suglasnost da njihova djeca za vrijeme nastave izlaze iz škole”, objasnila je.

“Plenković ne razumije kontekst Vukovara”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u emisiji je objasnila pozadinu protokolarnog skandala sa Zvonkom Milasom, kojeg je SNV nazvao ‘državnim sekretarom’, a dobio je i velike pohvale Milorada Pupovca: “Radio Dunav, blizak SDSS-u, objavio je da će 17. studenoga vijenac u Dunav baciti i državni tajnik Milas, koji je Vukovarac i hrvatski branitelj. Na kraju se on ipak nije pojavio, no, teško je povjerovati da je došlo do nesporazuma, kako kaže Pupovac. Nepojmljivo je da prvo dogovorite kako ćete napraviti jedan povijesni presedan i da će po prvi puta netko iz redova hrvatskih branitelja i Vlade baciti vijenac u Dunav, a onda, odjednom, govorite o nekakvom nesporazumu… Vlada je isto poslijepodne sve skupa demantirala na smiješan način, a u sjeni skandala ostala je činjenica da je tamo bio potpredsjednik Vlade RH Boris Milošević i da nitko javnosti nije objasnio što jedan član Vlade radi na bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga?! Plenković je već i samom idejom da članovi njegove Vlade sudjeluju u bacanju vijenca u Dunav 17. studenoga, pokazao koliko ne razumije kontekst Vukovara, koliko ne razumije što se sve tu događalo i koliko je lakomislen u donošenju važnih odluka.”

“To je čisti politički igrokaz i pokušaj izvrtanja jasnih povijesnih činjenica,” nastavila je Mujkić: “Mi koji živimo u Vukovaru, nad time što rade 17. studenoga, već se godinama zgražavamo. Ne možete tako nešto raditi na dan koji prethodi najvećem pokolju u Vukovaru. Od 18. do 20. studenoga 1991. godine Vukovar je pretrpio toliku žrtvu da ako imate barem malo poštovanja – ili ćete šutjeti – ili ćete se pokloniti… Ne znam, zaista, koja bi to trebala biti poruka i događa li se 17. studenoga neko opravdavanje svega onoga što je uslijedilo kasnije?! Ukoliko dopustimo da se takav igrokaz i ubuduće ponavlja, to bi nakon tri godine, nekome moglo postati normalno, a četvrte bi djeca u školama već učila da je potrebno ići 17. na bacanje vijenaca u Dunav, a 18. u Kolonu sjećanja. To ne smijemo dopustiti!”

Potresna ispovijest

Upravo događaji pred okupaciju Vukovara, 17. studenog i dan ranije, 16. studenog 1991. godine, Ivani Mujkić ostali su u strašnom sjećanju: “Tada sam imala nepune četiri godine. Tri mjeseca provela sam na Mitnici, u podrumu susjedne, stričeve kuće, sa svojom majkom i bratom. Otac je bio hrvatski branitelj i prevozio ranjenike u bolnicu… Bila je tu i strina Marica, njezino dvoje djece, moja rodbina… 16. studenoga strina je izašla van iz kuće. Na porvratku u podrum, kada je otvorila vrata, u jednom je trenutku zastala, svi su mislili da joj je pozlilo… Sjedila sam u kutu podruma s njenom kćerkom Suzanom i sinom Deanom i mojim bratom Marijom – nas četvero djece… Pogledala je još jednom prema svojoj djeci, krenula joj je krv na usta i srušila se. Geler ju je pogodio i prošao joj ravno kroz srce. Poginula je na licu mjesta. Otac i stric su se vratili, ne znajući što se dogodilo, dočekali smo ih na vratima i rekli da je strina poginula… Dan kasnije, 17. studenoga, zamotali su je u deku i sahranili smo je u dvorištu njihove obiteljske kuće.”

“Otac i stric više se nisu stigli vratiti u bolnicu, grad je bio presječen pa su ostali s nama. Tko zna što bi se sa ocem dogodilo da se stigao vratiti u bolnicu jer nije bio zaposlenik, vjerojatno bi završio na Ovčari,” nastavila je potresnu ispovijest gošća Bujice: “18. studenoga izašli smo iz podruma na Mitnicu i predali se. Mama je čak razmišljala da skončamo sami život jer se bojala šta će se s nama dogoditi. Čula je za sve što se događa u gradu, u dijelu gdje su oni već ušli i da je to nepodnošljivo, a imala je svega 23 godine i dvoje male djece… Oca su od nas razdvojili na Vučedolu i završio je u logoru, a mi u autobusima, u kojima smo proveli sljedećih tjedan dana…”

“U jednom trenutku, u naš je autobus upao bradati četnik i rekao da sve majke s djecom izađu van”, nastavlja Ivana prepričavati dramu koju je proživjela kao malena djevojčica: “Mi smo u tom trenutku bili jedini u autobusu, brata je mama sakrila u torbu, a baka je sjela na mene… Tko zna što bi se dogodilo da je jedna mlada žena u tom trenutku izašla iz autobusa… U Bogdanovcima su četnici gađali naše autobuse, ja sam dehidrirala, mama je izašla iz autobusa, tražila vode i zamalo je nisu ubili… Jedan mladi vojnik dao joj je čuturicu s vodom, brzo se vratila u autobus…”

Ivana Mujkić, djevojački Zujić, prisjetila se i svoje sestrične Suzane Hovanček, koja je u tužnoj koloni protjeranih iz Vukovara završila sa svega devet godina: “Točno dva dana prije kolone, Suzana je na svoje oči vidjela kako joj je majka poginula… Nakon svega, nju i brata, još su i odvodili iz autobusa na ispitivanje, pregledavali su im torbice, izđeparili ih! Često se priča o djeci iz kolone, a ona rijetko dobije priliku da netko čuje i njezinu priču.”

Prognaničke dane Ivana je provela u Podstrani kod Splita, a u Vukovar se njezina obitelj vratila među prvima: “Došli smo natrag ’97. godine, stric nas je provozao pokraj kuće, a mama je još u vožnji htjela otvoriti vrata i izaći van, počela je plakati… Dida je preminuo u progonstvu u Splitu i nije dočekao povratak, iako se toliko silno htio vratiti u Vukovar… U našoj je kući živio naš prvi susjed, od prije rata. Naša je kuća bila veća od njegove pa mu je valjda kod nas bilo ugodnije… Kada je moja baka, ženica od metar i po’ došla na svoj kućni prag, susjed je otvorio vrata našega doma i pitao je hoće li ući na kavu! Ona je u tom trenutku dobila silnu snagu, gurnula nogom vrata, ušla i rekla: “Ti ćeš mene u moju kuću na kavu pozivati?!”

Zidovi našeg doma bili su posve išarani stihovima Lepe Brene i Cece – s gnušanjem se prisjeća Ivana Mujkić: “Na zidu je stajao jedan goblen i to je bilo sve što nam je ostalo… U međuvremenu su opljačkali sve do cigle i odnijeli sa sobom u Srbiju…”

“Plenković i Pupovac mogu se u Zagrebu miriti koliko žele”

Zamjenica gradonačelnika Vukovara u potpunosti je prokazala politiku tzv. pomirbe Andreja Plenkovića i Milorada Pupovca: “Apsolutno je riječ o politici izjednačavanja žrtve i agresora! Pupovac i Plenković mnogo vremena, naročito u zadnjih godinu dana, troše oko komemoracija i polaganja vijenaca, na način – mi ćemo tu, a vi ćete, zauzvrat, tamo… Na taj način pokušavaju izjednačavati nešto, što se izjednačiti ne može. Kako to da Pupovca nije bilo u Sotinu, Lovasu i na mnogim drugim mjestima hrvatskog stradanja?! U teoriji, Milorad Pupovac i Andrej Plenković mogu se miriti u Zagrebu koliko god to oni žele! U praksi, mi u Vukovaru to ne osjećamo. I ne samo u Vukovaru… Plenković smatra da je pomirenje gurnuti sve pod tepih i pristati na apsolutno sve što od njega traži Europa. Pri tome, u obzir treba uzeti ponajpirje činjenicu da većinu u Saboru drže tri SDSS-ove ruke.”

“Ja sam i danas bila na Ovčari i svaki puta, kad dođem tamo, pogledam u ta polja i pomislim; Bože, koliko je tu bilo boli i patnje, krvi i straha,” govori Ivana i pita se: “Što su sve ti ljudi prošli da bi danas netko s njima trgovao, zbog osobne koristi ili koristi neke stranke?!”

“Nisam čula da je Boris Milošević spomenuo velikosrpsku agresiju”

Komentirala je i Facebook objavu potpredsjednika Plenkovićeve Vlade Borisa Miloševića, povodom sudjelovanja u Koloni sjećanja 18. studenoga: “Milošević i Pupovac su dio istog sustava, jedne stranke – SDSS-a. Sve što oni rade je da vuk bude sit, a ovce na broju. Formalno odrađuju stvari i pritom paze da ne povrijede osjećaje srpske nacionalne manjine. Miloševićeva objava na Facebooku je glasila: “Ne mogu pronaći dovoljno snažne riječi da izrazim žaljenje zbog onoga što se dogodilo Vukovaru…” A što se to dogodilo u Vukovaru?! Ja ni u jednom trenutku, u svim njihovim izjavama, nisam čula niti od jednog člana SDSS-a, bilo kakvo spominjanje velikosrpske agresije na Vukovar i na Hrvatsku. Oni o tome ne pričaju.”

“Dokle god mogu pričati, inzistirat ću na tome da se govori kako je na Vukovar izvršena velikosrpska agresija”, rezolutna je Ivana Mujkić: “Nema druge istine, nema druge povijesti i to je ono što Andrej Plenković ne razumije!”

Otvoreno je optužila premijera da je zloupotrijebio ovogodišnju Kolonu sjećanja u predizborne svrhe, s ciljem rušenja Ivana Penave: ” Plenković je bio prilično eksponiran… Ja sam u toj koloni hodala pored jednog Filipa Karaule, koji je bio zapovjednik obrane Mitnice i bila mi je čast hodati pored njega. Hodala sam pored moga Zlatka, koji je izgubio brata i invalid je bez noge. To su ljudi koji su u koloni bitni, koje cijenim i poštujem i čija mi je potpora najvažnija. To su pravi heroji i naglasak 18. studenog treba biti na njima, a ne na političarima.”

“HDZ i SDSS na nacionalnoj razini vrlo dobro surađuju i ta trgovačka priča je razrađena do najsitnijih detalja,” kaže Penavina zamjenica i upozorava: “Mislim da je najveći interes SDSS-a Vukovar i zato im je bitno dobiti za njih prihvatljivog gradonačelnika, a Ivan Penava to sigurno nije. Na lokalnim izborima u svibnju, u Vukovaru će se dogoditi koalicija HDZ-a i SDSS-a ispod tepiha, gdje će zajednički gurati njima poželjnog kandidata. Poželjan znači da nema previše svoga stava i da će pognuti glavu, šutjeti i odraditi sve što mu se kaže iz Zagreba. Uostoalom, kada je Pupovac s Miloševićem bacio vijenac u Dunav 17. studenoga, nisam čula da se netko iz Gradskog odbora HDZ-a u Vukovaru oglasio, a kamo li prosvjedovao! I to je pokazatelj kakva će se politika u Gradu Vukovaru voditi, ako uspiju srušiti gradonačelnika Penavu.”

Kao veliki problem Ivana Mujkić u Bujici je navela popis stanovništva koji planira provesti državna vlast, a koji bi pripadnicima srpske nacionalne manjine omogućio da sami sebe popisuju, što može dovesti do velikih manipulacija i potpune promjene biračke strukture u Vukovaru. Na konkretno pitanje, što će napraviti ukoliko Plenković SDSS-u dopusti falsificiranje popisa, gošća je jasno odgovorila: “Onda je Plenković prodao sve nas! Nadam se da će to imati na umu, prije nego donese takvu odluku. Prodaju Vukovara nećemo dopustiti i sigurna sam da će Penava dobiti izbore”.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr