Iako je ministarstvo financija poništilo predstečajnu nagodbu EPH čiji dio je i Jutarnji list, kojim je ista vraćena na početak, utvrđene tražbine vjerovnika spram EPH iznosile su 448 milijuna kuna. Država im je tom prigodom spremno oprostila 700 000 kuna duga. Članci kojima se putem različitih insinuacija blate neistomišljenici, u Jutarnjem listu je uobičajena stvar.
Očiti primjer koji ćemo analizirati obračun je sa Željkom Markić, i udrugom „U ime obitelji“, u članku koji je slika i prilika neprofesionalizma, konstrukcija i podmetanja po kojima su te novine postale poznate. Zbog takvog su pristupa uslijed pada naknade i ogromnih dugova trebale završiti u stečaju kao i cijeli EPH što bi značilo trenutnu naplatu duga po kreditima od 429 milijuna kuna, i bankrot, da ih se institutom predstečajne nagodbe nije političkom odlukom, odlučilo spasiti, kako bi i dalje obavljali prljave poslove za vladajuće.
A kako se Jutarnji list doveo u takvu situaciju? Denis Latin objavio je podatke o visini honorara novinara Jutarnjeg lista iz predstečajne nagodbe. Autor sramotnog članka u kojem se obrušio na dr. Željku Markić i udrugu „U ime obitelji“, Boris Vlašić s mjesečnim honorarom od 47.275,00 kn, nalazio se među lošije plaćenima u Jutarnjem listu. Glavni urednik zarađivao je 107,802,50 kn, slijedio je već spomenuti Davor Butković s 138.802,50 kn. Igor Alborghetti i Ana Plišić mjesečno su zarađivali 80.832,50, Sandra Kukić i Ivica Buljan 71.842,50. Miljenko Jergović 71.684,50 ipak ispred Jelene Lovrić s 62.310,00 kn.
Što i kako podmeću Vlašić i urednici Jutarnjeg lista?
U članku pod naslovom „Sirijci, dobro došli u Hrvatsku kakvu želi Željka Markić! Ne zaboravite pasoš i po mogućnosti budite kršćani“, Vlašić tvrdi; „Postoje ozbiljni razlozi zašto ne možemo s izbjeglicama kao s nama jednakim ljudima, smatra predsjednica udruge U ime obitelji.“ Činjenica da to dr. Markić nikada nije izgovorila Vlašića se ne tiče. Zato nastavlja u istom stilu: „U obzir za smještaj u Hrvatskoj kakav bi im ponudila udruga U ime obitelji, idealni bi bili samo muškarci s dokumentima, po mogućnosti kršćani čije su kuće stvarno sravljene sa zemljom. Zgodno bi bilo kada bi imali neki selfie na vrhu ruševine te nikakvo obrazovanje kako se nikad ne bi dogodilo da izbjeglica u novoj sredini počne samostalan život. To bi značilo da nije pravi izbjeglica nego migrant koji želi ekonomski iskoristiti bogatstvo druge zemlje.“
Ovakva vrsta ismijavanja i vrijeđanja tipična je za kolumniste Jutarnjeg lista, kao i podmetanja daljnjih intencija koje prozvani nikada nisu imali.
Završnica koja otkriva pozadinu „brige“ za izbjeglice
Boris Vlašić je na koncu iznio i ono zbog čega je cijeli pamflet i napisan. U priču o migrantima nekako je dospio i referendum o braku. Vlašić stoga piše „Naravno da mu (migrantu) nije pametno biti gay. Želja Markić je, neka znaju izbjeglice, uspjela promijeniti Ustav na referendumu. Brakom se može smatrati samo veza između žene i muškarca. Tvrdila je da time samo štiti brak, iako je time Hrvatska pretvorila u zemlju s dvije vrste ljudi. Ovi koji ispunjavaju uvjete za brak i drukčiji.“
Dakle, uspjeh referenduma je stvar koju Željki Markić Jutarni list nikada neće oprostiti, što je za takvu vrstu novina dovoljno za nastavak napada. Piše dalje Vlašić: „Posjetila je Branimira Glavaša u zatvoru. Sjedio je pod optužbom da je odgovoran za mučenja i ubojstva ratnih zarobljenika, civila koji su bili druge nacionalnosti. Mučeni su tako da im je lijevana kiselina iz akumulatora u usta. S njim je Željka Markić razgovarala o političkoj suradnji.“
To što je svatko dok mu se ne presudi i to pravomoćno nevin, Vlašića ne brine. Za činjenicu da je Ustavni sud u siječnju ukinuo pravomoćnu presudu Vrhovnog suda u slučajevima ‘garaža’ i selotejp’, Vlašić valjda nije čuo. Štoviše, brižljivim odabirom opisa, iz optužnice, koja je u međuvremenu vraćena na početak, Vlašić pokušava kod čitatelja proizvesti osjećaj kao je Željka Markić zapravo prešutno podržala djelo koje ponavljam, nije pravomoćno presuđeno.
Za kraj Vlašić manirom agitpropovskog novinara izvlači zaključak o tome kakvu bi Hrvatsku dr. Markić željela, što je notorno podmetanje i manipulacija.
„Bila bi to Hrvatska u kojoj Željki Markić ne nedostaju Srbi koji se nikad nisu mogli vratiti jer nisu imali odgovarajuće dokumente, u kojoj je najbolje ako sva djeca pohađaju vjeronauk, ako se živi po kršćanskim pravilima i ako izbjeglice, prije nego dođu, prođu mučan put odobravanja dolaska. Radi zaštite Hrvatske. Stvarno, dobro došli!“
Napokon Vlašić poentira, ali sam protiv sebe. Što se tiče dijela u kome kaže;“ izbjeglice, prije nego dođu, prođu mučan put odobravanja dolaska.“, posve nesvjestan zbilje u EU. Činjenice za Jutarnji list ionako nikada nisu imale nikakvu važnost.
Upravo ono što je zatražila dr. Markić u pismu premjeru Milanoviću kojeg režimski Jutarnji list brani, učinile su već tri države EU. Njemačka, Austrija i Slovačka objavile su da uvode kontrolu granica zbog priljeva tisuća migranata koji stižu pješice iz smjera Mađarske. Austrija je najavila slanje oružanih snaga na svoju istočnu granicu, a Slovačka je uvela privremenu kontrolu na svojoj granici s Mađarskom i Austrijom. Austrijski dužnosnici kazali su da nisu imali izbora nakon njemačke odluke, koja je privremeno suspendirala Schengenski sporazum otvorenih granica unutar EU-a.
Ovim potezima prvenstveno Njemačke, autor članka Jutarnjeg lista doživio je da ga demantiraju zbivanja u EU svega nekoliko dana nakon što je taj pamflet objavljen.
Izvor: Narod.hr
Photo: Narod.hr
