Saborski zastupnici u srijedu su raspravu o konačnom prijedlogu Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji iskoristili kako bi upozorili na trend rasta obiteljskog nasilja u Hrvatskoj, ističući kao nužnost ratifikaciju Istanbulske konvencije o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji.
> Plenković nastavio gdje je Milanović stao s nametanjem rodne ideologije
Problem obiteljskog nasilja sve je izraženiji u hrvatskom društvu, kazala je Ines Strenja-Linić u ime Mostova kluba zastupnika, koji podupire zakonski prijedlog.
“Trenutno u Hrvatskoj partnersko nasilje u obitelji pogađa jednu od tri žena i svakodnevno se prijavljuje oko 45 slučajeva nasilja u obitelji, a tijekom praznika taj broj ide i na 60 dnevno. U zadnjih 10 godina u Hrvatskoj je ubijeno gotovo 300 žena, dok se godišnje prijavljuje između 11 i 17 tisuća slučajeva nasilja u obitelji”, poručila je.
Te zabrinjavajuće brojke, ustvrdila je, ukazuju na potrebu adekvatnog odgovora u praksi, a ne samo na papiru, pri čemu je ukazala i na problem zbog lošeg tretmana žrtava u policiji, u centrima za socijalnu skrb, ali i nedostatnu edukaciju kadrova koji se bave žrtvama.
Istanbulska konvencija – Podvala pod krinkom zaštite žena usmjerena protiv svake tradicije
Marta Luc Polanc rekla je kako i SDP podupire predloženi zakon, ali i upozorila da društvo još ne čini dovoljno u sprječavanju obiteljskog nasilja i zaštiti žrtava, posebno kada je riječ o ženama.
“Poražavajući su podaci od 22 do 45 ubijene žene godišnje”, upozorila je i naglasila kako je diskriminacija i zlostavljanje žena problem cijelog društva. U tom kontekstu je istaknula potrebu ratificiranja Istanbulske konvencije, koja će društvo, vjeruje, prisiliti da sveubuhvatno uredi zakonodavni okvir te pokrene sve institucije u borbi protiv obiteljskog nasilja i zaštiti žrtava od nasilja, diskriminacije i zlostavljanja.
Irena Petrijevčanin Vuksanović (HDZ) kazala je da su određene odredbe Istanbulske konvencije već unesene u predloženi i druge zakone, a da je Vlada najavila njezinu ratifikaciju za zadnji kvartal ove godine.
Među novinama koje donosi predloženi zakon je i uvođenje novog oblika nasilja u obitelji u zakon u vidu zanemarivanja potreba osoba sa invaliditetom i osoba starije životne dobi. Novost je i uvođenje obveze prijave obiteljskog nasilja djelatnika zdravstvenih i ustanova socijalne skrbi, te propisivanje načela hitnosti u postupanju u slučajevima svih nasilja u obitelji za sva nadležna tijela od policije, centara za socijalnu skrb, državnog odvjetništva i sudova.
Što je Istanbulska konvencija?
Istanbulska konvencija međunarodni je ugovor donesen u okviru Vijeća Europe kao “sveobuhvatni pravni okvir” za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, s ciljem da se žrtvama nasilja omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Konvencija sadrži mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja, kao što su odredbe o skloništima, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama nasilja te o nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi. Međutim, imajući na umu da je većina odredbi već unesena u nacionalna zakonodavstva velikog broja europskih država, uključujući i Republiku Hrvatsku, te da se dodatne poželjne odredbe mogu ugraditi u nacionalna zakonodavstva bez ratifikacije, argument da se Konvenciju nužno treba ratificirati je relativno slab.
Istanbulska konvencija nameće rodnu ideologiju
Osim obveze pravnog usklađivanja, za države koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju postoji obveza da potpuno promjene društvenu svijest o problemima koji čine predmet Konvencije (čl. 12. 1.) – o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju, čime se zadire u sustav formalnog i neformalnog obrazovanja, sredstva javnog priopćavanja i javnog djelovanja pojedine države. Ta je obveza problematična s obzirom da Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“, koja bi nakon ratifikacije postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, i tumači nasilje kao “rodno utemeljeno”. Prema Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takva definicija unosi dihotomiju između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.
Kada bi navedena odredba definicije “roda” postala obvezujuća, ona bi dovela do sljedećih posljedica:
1. Unošenje znanstveno nepotvrđenih teza (rodne ideologije) u obrazovni sustav izmjenom kurikula,
2. Ograničavanje primarne uloge roditelja u odgoju i odlučivanju o obrazovanju vlastite djece, u skladu s vlastitim vjerskim i drugim uvjerenjima,
3. Ugroženost slobode savjesti i izražavanja mišljenja i vjeroispovijedi onih koji se na temelju svojeg vjerskog ili filozofskog uvjerenja protive postavkama rodne teorije,
4. Pojava kampanja i programa koji za cilj imaju podizanje svijesti o “rodu”, odnosno promicanje rodne ideologije u neformalnim obrazovnim okruženjima, sportskim i kulturnim okruženjima, okruženjima za slobodno vrijeme te u medijima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
