Danas je održano novo ročište na Službeničkom sudu Ministarstva uprave u slučaju Ministarstva vanjskih i europskih poslova protiv diplomatkinje Elizabete Mađarević radi verbalnog delikta kojega je pokrenuo glavni inspektor MVEP-a Damir Božić.
Ovo je prvo ročište u ponovljenom suđenju s obzirom da je Viši službenički sud priznao žalbu službenice Mađarević za osnovanu i naložio prvostupanjskom tijelu da bolje obrazloži odluku te ponovi postupak s obzirom na nepostojanje elemenata za krivnju niti zakonske odredbe koju je službenica prekršila jer izražavanje vrijednosnih stavova u Hrvatskoj kao demokratskoj zemlji nije zabranjeno, ističu članovi odvjetničkiog ureda Vukić i partneri
Obrana službenice Mađarević je navela da se tijekom novog postupka moraju ispitati svjedoci poput bivšeg šefa i mentora, a sadašnjeg ministra Gordana Grlića Radmana, te ostalih stručnjaka i kolega, a ponajviše onih koji prate migrantsku situaciju.
Naime, službenica Mađarević u nekoliko je navodno spornih objava na zatvorenom i privatnom računu na društvenoj mreži branila autentičnu Europu od ilegalnih i nasilnih migracija, njezin kršćanski i nacionalni/etnički identitet, te ostale vrijednosti koje se mogu pripisati konzervativnoj struji mišljenja koju je, primjerice, javno zagovarao tijekom izbjegličke krize sadašnji ministar unutarnjih poslova u njemačkoj vladi Horst Seehofer. Istog je mišljenja bio i Manfred Weber, kandidat za predsjednika Europske komisije, koji je branio „europski način života“ i identitet europskih naroda. Mišljenja službenice Mađarević nimalo se ne razlikuju od tih mišljenja i posve je apsurdno da se službenicu Mađarević proganja i uništava joj se život i karijera na temelju medijskog linča pokrenutog od strane jednog portala na temelju proizvoljne i zlonamjerne interpretacije tri rečenice koje joj se stavljaju na teret. Time joj se oduzimaju sva građanska prava, uključujući pravo na privatnost i pravo na mišljenje.
U svojim objavama službenica Mađarević nije pozivala na nasilje ili linč protiv nikoga, niti je bila vulgarna ili nepristojna, već je argumentirano iznosila stavove i osjećaje pred prijateljima koji se nužno ne moraju sviđati nekome zbog svog stila ili korištene pjesničke slobode. Ipak, kao vrijednosni stavovi zaštićeni su pozitivnim propisima i Ustavom RH te Europskom konvencijom o temeljnim ljudskim pravima. Primjerice, u jednoj navodno spornoj objavi službenica Mađarević je podržala prosvjede njemačkog naroda u slučaju grupnog silovanja mlade Njemice u Freiburgu od strane 12 muslimanskih „izbjeglica“ od kojih su neki naposljetku i osuđeni na zatvorsku kaznu u Njemačkoj. Ili, službenica Mađarević je branila život francuskog državljana Vincenta Lamberta kojemu su u pariškoj bolnici uskraćivali hranu, gotovo citirajući riječi peticije udruge CitizenGo koju je potpisalo 140 tisuća ljudi u Europi uspoređujući takvu praksu eutanazije s eugenikom. Ipak, takve su objave proglašene navodno neprimjerenima pa se obrana službenice pita podržava li Ministarstvo vanjskih i europskih poslova nezakonite migracije i otvorene nezaštićene granice, te nasilje i nesigurnost za vlastite i europske građane koje se vežu uz takve migracije? Također, zalaže li se Ministarstvo za eutanaziju ljudi i invalida, kao i za neautentičnu Europu u kojoj ne žive europski narodi te smatra li MVEP da ne postoje razlike među pojedinim narodima koje se trebaju vrednovati i štititi?
Sutkinja Kantolić nije prihvatila utvrđivanje konteksta i predložene dokaze da su ovakve objave rezultat stručnog rada i istraživanja o migracijama, koje su poznate u znanstvenoj literaturi i korištene od strane mnogih autora, kao ni to da je iste stavove i znanstvene teorije službenica iznosila u radu pod mentorstvom ministra Grlića Radmana. Naprotiv, službenica je progonjena zbog analitičkog razmišljanja utemeljenog na činjenicama i citiranim autorima od kojih mnogi pripadaju i mainstreamu znanstvene literature te nije jasno kako netko može biti zakonski gonjen zbog određenih osobnih stavova ili pogleda na javne politike koji su legitimni i oko kojih se u demokracijama vode rasprave i koje je službenica jednako tako iznosila pred Povjerenstvom Diplomatske akademije, poput pristupa migracijama ili uloge države u globalizacijskim procesima.
Ukoliko se pojedincima mjeri svaka riječ izgovorena privatno i ukoliko država uzima sebi za pravo da redigira i usmjerava litentiu poeticu pri iznošenju stavova i prakticiranju demokratskih dužnosti i prava građana, a koji nadilaze dužnosti službenika, onda ta država dovodi u pitanje svoj demokratski karakter i uvodi verbalni delikt pri kojemu građani više ne smiju izražavati nikakvu kritiku vlasti ili stav prema društveno-političkim pitanjima. Naposljetku, tko je cenzor za „vaganje“ riječi i njihovog smisla ako se one vade iz konteksta i može im se pripisati značenje i interpretacija ovisno o onome tko tuži i tko sudi? Jesu li to mediji i portal koji je iskonstruirao čitavu priču? Ili se samo nekima određenog svjetonazora sudi i lišava ih se posla u javnim službama? U demokratskoj državi vlast nije vrhovni arbitar savjesti niti to može biti kao u totalitarnim društvima.
Prema Zakonu o državnim službenicima (čl. 11, čl. 13) službenici diplomati se ne smiju diskriminirati zbog svojih političkih ili vjerskih uvjerenja niti ih ministar smije zaustaviti u napredovanju zbog vlastitih stavova, a dapače službenici mogu biti članovi političkih stranaka te se kandidirati na izborima što ipso facto znači da službenici mogu zastupati različite političke opcije te iznositi mišljenja kakva žele, kako u službi, tako i izvan službe. Čl. 11 tako kaže da su „čelnik državnog tijela i nadređeni službenici dužni pravedno i jednako postupati prema svim državnim službenicima, bez obzira na političko uvjerenje“ te da „moraju poštivati dostojanstvo državnog službenika“.
Dostojanstvo službenice Mađarević je tijekom medijskog linča bilo uništeno, a poslodavac ju tijekom medijskog linča nije zaštitio iako je tako doveo u pitanje i vlastiti ugled, kao i načelo jednakosti pred zakonom. Sloboda govora i politička prava temeljna su prava građana pojedinaca prema Ustavu RH (čl. 14, čl. 22, čl. 35. Čl. 38 i čl. 40), a svi bez obzira na pripadnost bilo kojoj političkoj opciji i političkim uvjerenjima moraju imati pristup radu u javnim službama (čl. 44) što se jednako odnosi na diplomate koji su obični državni službenici.
Odvjetnik službenice Mađarević Hrvoje Vukić izjavio je da je ovo eklatantni primjer kršenja službeničkih i ustavnih građanskih prava pojedinaca od strane Ministarstva vanjskih i europskih poslova jer se jednoj državnoj službenici sudi radi verbalnog delikta i njezinih osobnih stavova koji nisu protuzakoniti. Službenica Mađarević je predano radila svoj posao, ali se ne može odreći svog identiteta, niti slobode govora ili misli. U demokratskoj i pravnoj državi ugled neke institucije ne može se braniti uništenjem ustavnih prava pojedinaca i njegovog dostojanstva pod izlikom kontrole savjesti i misli. Dapače, umjesto da ju se nagradi za njezin profesionalni i analitični rad, nju se progoni jer „očito se više drži do medijskih naklapanja nego do obrane i zaštite prava hrvatskih građana i javnog interesa što je sasvim suprotno europskoj praksi i vrijednostima gdje pravdu ne kroje ni mediji niti neke interesne skupine.“
Mnogi diplomati i službenici javno pišu i objavljuju radove, kolumne, i imaju vlastite javne/privatne profile na društvenim mrežama, ali je samo službenica Mađarević optužena za verbalni delikt zbog svojih konzervativnih stajališta čime se čini opasni presedan i direktno ju se diskriminira, čega je postao svjestan i Hrvatski helsinški odbor koji je čitav proces monitorirao. Nastavak je najavljen 18. siječnja kada se očekuje novo davanje iskaza službenice, a suđenje je otvoreno za javnost.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
