“Želite se dopasti svakome, Pavelićevim potomcima u Argentini, imigrantima, astronautima, klokanima…”, izjavio je Zoran Milanović na sučeljavanju RTL televizije u predsjedničkoj kampanji za drugi krug izbora.
Dakle, ako bi budući predsjednik države postao SDP-ov kandidat Milanović, tada bi veliko hrvatsko iseljeništvo, a osobito oni koji su pobjegli pred komunističkim terorom i masovnim ubojstvima 1945. godine imali status i bili – Pavelićevi potomci.
>Što stoji u Rezoluciji o osudi komunističkih zločina?
Taj rječnik nije uopće novi, već je svima dobro poznat iz nekih olovnih vremena. Naslušali smo ga se u Jugoslaviji desetinama godina iz usta Titovih komunista, velikosrba, jugoslavena i onih koji su hrvatsko iseljeništvo promatrali kao neprijatelje.
I nisu neprijatelji samo ljudi koji su pobjegli, već i njihova djeca, unuci, baš kako govori Milanović svi „potomci“.
Bijeg Hrvata pred komunističkim terorom bio je najveći egzodus u povijesti hrvatskog naroda. Radilo se o stotinama tisuća ljudi, od kojih su većina bili civili, žene i djeca. Oni koji nisu uspjeli pobjeći pred Titovom vojskom bili su ubijeni, često i na najbrutalnije načine poput onih u Hudoj Jami.
Bleiburška tragedija sintagma je koja se najčešće koristi za ovaj pokolj Hrvata, ali se može govoriti i o Hrvatskoj golgoti, Hrvatskom holokaustu, Genocidu hrvatskog naroda ili Bleiburškom pokolju i Križnim putevima..
To je najveća tragedija u povijesti hrvatskog naroda, a za Milanovića su ti ljudi koji su pobjegli pred tim komunističkim pokoljem, nisu se smjeli vratiti u Jugoslaviju i danas žive u Argentini i diljem svijet i dan danas samo – Pavelićevi potomci.
Time ih navodno moderni političar, socijaldemokrat, proglašava opet nepoželjnim dijelom hrvatskog naroda, kao što su oduvijek i bili za komuniste.
U Argentini živi velika zajednica Hrvata koji su otišli i prije II. svjetskog rata, kao ekonomski emigranti, većinom iz Dalmacije. Najveći broj tih ljudi, iz jednog i drugog egzodusa, postali su vrlo ugledni članovi društva, a neki su zauzimali i najveće pozicije u području nogometa, sporta, politike i gospodarstva. Milanoviću to nije važno, za njega su Hrvati u Argentini tek “Pavelićevi potomci”.
Dijeli li Zoran Milanović u 21. stoljeću hrvatski narod kao da je 1945. godina? Što je mislio kada je ranije rekao „Mi ili oni”?
