Prema SDP-ovom prijedlogu zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće bi pobačaj u Hrvatskoj bio legalan, besplatan i dostupan.
SDP-ovim zakonskim prijedlogom uređuje se “pravo žene na samoodređenje i slobodno odlučivanje o rađanju djece”, kako je eufemistički nazvan zakon kojim će se regulirati pobačaju na zahtjev, “pravo maloljetnica i osoba s invaliditetom na pobačaj, rok u kojemu je dopušteno obaviti pobačaj i druga pitanja”.
> SDP-ov Matić želi državama EU nametati pobačaj i spolni odgoj
> Papa Franjo: ‘Žene se tjera da ubijaju život koji nose u utrobi, a majčinstvo je poniženo’
> Zoran Milanović: “Pobačaj je pravo na izbor. Uređeno je 1977. godine u socijalističkom mraku”
SDP: Maloljetnice ne trebaju suglasnost – dovoljno su zrele
Među rješenjima koja SDP predlaže jest i da se razdoblje u kojem bi se rok za pobačaj na zahtjev povećao s 10 na 12 tjedana od začeća te da maloljetnice od 16 do 18 godina mogu podnijeti zahtjev za prekid trudnoće bez suglasnosti roditelja, jer smatraju da su dovoljno zrele da mogu dati informirani pristanak.
SDP-ov prijedlog: Pobačaj na trošak HZZO-a i zabrana priziva savjesti
SDP-ov prijedlog je da troškove pobačaja, sterilizacije i kontracepcije u cijelosti snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) te uvođenje obveze rada liječnika bez priziva savjesti u bolnicama i klinikama kako bi “usluga bila dostupna i pravodobna u svim ustanovama”.
Bernardić: SDP će biti brana protiv nazadnjačkih snaga u društvu
Tijekom predstavljanja nacrta prijedloga zakona o medicinskom postupku prekida trudnoće, šef SDP-a Davor Bernardić prošle godine rekao je:
“Svjedoci smo da u Hrvatskoj postoje pojedinci i političke stranke koje zagovaraju zabranu pobačaja i žele nas vratiti u 18. stoljeće, a SDP će biti brana protiv diskriminacije i nazadnjačkih snaga u društvu”, poručio je čelnik SDP-a.
Predsjednica Foruma žena Maja Sporiš istaknula je da SDP-ov zakonski prijedlog “u fokus stavlja ženu i njezino pravo da slobodno odluči o prekidu trudnoće”. Među rješenjima koja je predložila navela je da se podiže period prava žene na pobačaj s 10 na 12 tjedana od začeća, kako je riješeno u polovici zemalja članica Europske unije.
Također, SDP predlaže da maloljetnice od 16 do 18 godina mogu podnijeti zahtjev za prekid trudnoće, bez suglasnosti roditelja, jer se smatra da su dovoljno zrele da mogu dati informirani pristanak.
O prizivu savjesti
Pravo na priziv savjesti je zajamčeno člankom 18. Opće deklaracije o pravima čovjeka i kaže da “pravo na priziv savjesti proizlazi iz slobode savjesti”.
Priziv savjesti odluka je pojedinca da odbije izvršiti neku obvezu koju mu nameće sustav, jer se izvršavanje protivi etičkim, moralnim ili vjerskim uvjerenjima – tj. savjesti te osobe.
Hrvatski Zakon o liječništvu iz 2003. godine, u čl. 20. priznaje prigovor savjesti liječnicima.
“Radi svojih etičkih, vjerskih ili moralnih nazora, odnosno uvjerenja liječnik se ima pravo pozvati na priziv savjesti te odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta, ako se to ne kosi s pravilima struke te ako time ne uzrokuje trajne posljedice za zdravlje ili ne ugrozi život pacijenta. O svojoj odluci mora pravodobno izvijestiti pacijenta te ga uputiti drugom liječniku iste struke”
Jednako tako i Zakon o sestrinstvu iz 2003. godine, u čl. 3 dopušta pravo na priziv savjesti medicinskim sestrama u medicinskim zahvatima (poput pobačaja). Pravo na priziv savjesti dozvoljen je svim zdravstvenim i nezdravstvenim radnicima i u postupcima medicinski pomognute oplodnje prema Zakonu o medicinski pomognutoj oplodnji iz 2014. godine, čl. 44.
Činjenice o pobačaju
Doktorica Lucija Murgić u jednom je gostovanju u emisiji na Z1 televiziji spomenula kako se o posljedicama pobačaja premalo govori u društvu.
“U praksi susrećem osobe koje imaju i psihičke i razne psihofizičke probleme, osjećaj grižnje savjesti i nekakvu ne riješenu neugodu, strah, paniku zbog toga što su u mladosti ili prije mnogo godina učinile pobačaj”, rekla je doktorica Murgić.
Osim psihičkih, koje smo već gore naveli, za tijelo žene pobačaj ostavlja i druge posljedice. Od fizičkih posljedica možemo navesti: rak dojke, rak grlića maternice, jajnika i jetre, smrt, upalna bolest zdjelice, perforacije maternice, razderotine grlića maternice, komplikacije pri porodu i budućim trudnoćama, izvanmaternična trudnoća.
Legalizacija ne smanjuje broj abortusa, već utječe na društvenu svijest da on nije štetan i neispravan. Čak 90% žena koje su prošle najtraumatičnije oblike začeća i abortusa izjasnile su se da bi savjetovale druge žene da ne abortiraju. Udrugama koje se bore za pobačaj jedan od većih argumenata jest da se zbog silovanih žena i onih kojima je ugoženo zdravlje mora legalizirati abortus. Takvih slučajeva je manje od 2%.
“Meni je najvažnije što kaže znanost jer može dokazati da dijete od 10 tjedana osjeća bol, miče se, može sisati majčinu tekućinu i zbilja je živo biće.”, rekla je doktorica Murgić. Pomoću ultrazvuka žena može na zaslonu vidjeti da se ne radi o fetusu kao ‘nečemu’ već se radi o ‘nekome’. Srce djeteta počinje kucati već 21. dan od začeća.
> Dr. Lucija Murgić: U društvu se premalo govori o posljedicama pobačaja za ženu
Tvrdnja da žena ima pravo odlučivati o svome tijelu kod pitanja pobačaja pobija se s činjenicom da je DNK majke različit od DNK fetusa.
Tvrdnja da bi došlo do napučenosti ukoliko bi sva začeta djeca bila rođena, jest mit. U zemljama kao što je Kina i Indija, abortusom politika manipulira društvo i spolno diskriminira. Prema procjenama Kineske akademije za društvene znanosti, u Kini će do 2020. godine biti oko 30 milijuna muškaraca sposobnih za ženidbu više nego žena, zato sada ukidaju ‘politiku jednog djeteta’.
Poznato je i da se ljudska embrionalna i fetalna tkiva koriste u komercijalne svrhe, za potrebe farmaceutske, kozmetičke i prehrambene industrije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
