Ustavni sud odbacio je prijedlog udruge koja je prije 26 godina tražila da se postojeći zakon što regulira pobačaj proglasi neustavnim, zatraživši istovremeno od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon koji regulira ovo pitanje.
Udruga U ime obitelji, kao jedan od supredlagatelja ocjene ustavnosti tzv. Zakona o pobačaju iz 1978.godine (Zakon o zdravstvenim mjerama za slobodno odlučivanje o rađanju djece), izrazila je svoje zadovoljstvo potvrdom Ustavnog suda da život svakog čovjeka započinje začećem (spajanjem jajne stanice majke i spermija oca) te da pobačaj nije niti ljudsko niti ustavno pravo žene. U ime obitelji je suglasna s izjavom predsjednika Ustavnog suda, dr.sc. Šeparovićem, da ne postoji ljudsko pravo na pobačaj ni ustavno pravo u RH na pobačaj, jer je u tom dijelu istinito prikazano pravo i pravno stanje stvari.
“Odluka je neživotna, nelogična i nepravna od strane 12 ustavnih sudaca u ovom konkretnom predmetu, te nevaljani pokušaj kompromisa”, rekao je odvjetnik Krešimir Planinić, član Upravnog odbora udruge U ime obitelji.
“Odluka je kontradiktorna jer prvo izrijekom iskazuje da tzv. Zakon o pobačaju iz 1978. (prije 40 g.) jest u skladu s Ustavom RH iz 1990. g. i odbija prijedloge za ocjenu ustavnosti, a zatim daje nalog da se u roku od dvije godine napravi novi zakon koji bi regulirao tu materiju”, istaknuo je Planinić, te pojasnio:
“Nije pojašnjeno, već izbjegnuto od strane Ustavnog suda što znači „svako ljudsko biće“ u hrvatskoj ustavnoj normi čl. 21. „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Dodatno, ako nije bitno kod ovog odlučivanja kada počinje život (Etičko povjerenstvo „Petrove“ bolnice 2009. g. jednoglasno iskazuje da život počinje začećem), zašto je Ustavni sud o toj činjenici života tražio da se izjasni medicinska struka? Sada navodi da pitanje kad počinje život nije u nadležnosti Ustavnog suda. Svakako jest, ako je bitno za razjašnjenje odredbe Ustava i život svakog „ljudskog bića“ u Republici Hrvatskoj. Za pravo na život je dovoljno odrediti kad počinje život i ništa drugo nije potrebno dokazivati“.
“Tzv. Zakon o pobačaju bazira se na Ustavu SRH iz 1974. g. koji je poznavao „pravo na slobodno odlučivanju o rađanju djece“ (čl. 272.), a Ustav RH iz 1990. ne poznaje to pravo, već ima sasvim suprotno – čl. 21 – „Svako ljudsko biće ima pravo na život“. Žao mi je što Ustavni sud nije stekao snage da razriješi to pitanje.”
“U Odluci, isto tako, kao glavna argumentacija od Ustavnog suda RH faktično se koristi „plagijat“ Odluke Ustavnog suda Slovačke iz 2007. Odluka slovačkog Ustavnog suda je, uz ostalo, neusporediva z jednostavnog razloga što odredbe Ustava Slovačke i Republike Hrvatske nisu iste. Samo je trebalo odlučiti je li ovaj četrdesetogodišnji star Zakon, koji je proizašao iz jednopartijskog komunističkog sustava, u skladu s našim novim demokratskim Ustavom Republike Hrvatske ili nije. Upuštati se u reguliranje odnosno kako je regulirano pitanje pobačaja drugdje pa to indirektno pokušati primijeniti u ovom predmetu, nije bila zadaća Ustavnog suda”, poručio je.
“Ono što svakako pozitivnim gleda Udruga U ime obitelji, jest da je dan nalog predstavnicima vlasti u našoj zemlji da izrade novi zakon za koji vjerujemo da će, nakon šire društvene rasprave, iznaći najbolja zakonodavna rješenja za žene, majke, očeve i nerođenu djecu”, zaključio je.
Uslijedila su pitanja novinara.
Koji su vaši daljnji postupci?
Pa stojimo na raspolaganju, ja ne vjerujem da je gospodin predsjednik Ustavnog suda ozbiljno mislio kad je obeshrabrivao građane za referendum na primjer, ili drugi referendumski postupci da ne bi bili omogućeni.
Za kakav novi prijedlog zakona ćete se vi zalagati?
Pa da počinje od ove činjenice, članka 21. svako ljudsko biće ima pravo na život i druga činjenica- ljudski život počinje začećem.
Kakav je to onda zakonski okvir, da li treba zabraniti pobačaj?
U prijedlozima koji god postoje, nigdje nije skroz zabranjen pobačaj, osim Malte i Andore, ali uvijek ima nekih iznimaka i što se štiti, što se stavlja u ravnotežu, u ravnotežu se stavlja uvijek život sa životom, nikakav život sa nečim drugim, već život sa životom majke. Znači to je naš stav.
Treba li žena imati pravo na odlučivanje o svojem tijelu?
Svakako odlučuje o svojem tijelu, sve dok drugi život nije u pitanju.
Možemo li reći da ste zadovoljni ovakvom odlukom Ustavnog suda?
Da , s točkom 2. sam zadovoljan. Moglo je biti da se ukida tzv. Zakon o pobačaju i daje se jedan dugačak rok za društvenu raspravu i da zakonodavac regulira to pitanje novim zakonom koji bi bio u skladu s ustavom, ne s ustavom iz ’74., nego s ustavom iz ’90. demokratskim ustavom Republike Hrvatske.
Predsjednik suda je na konferenciji rekao da pobačaj ne može biti zabranjen,i da može postojati zakonski period u kojem se može učiniti pobačaj?
Pretpostavljam da mislite da zakonski pobačaj ne može biti zabranjen, mislite na medicinske razloge ili neke druge. Ovdje kad govorimo o zahtjevu, ne vidim koje ustavno načelo bi se kosilo sa tim, ako govorimo na pravu na život i pravu na pobačaj na zahtjev.
Ali on je rekao da bi se moglo promijeniti u zakonu samo razdoblje u kojem je moguće izvršiti pobačaj.
Vjerujem da je bio doboljno mudar i ostavio prostor da zakonodavac o tome odlučuje.
Apsolutno da, ali hoćemo li razmišljati o promjeni roka kada se smije obaviti pobačaj ili o tome u kojim situacija je dopušten pobačaj?
Kakva je razlika između 10 , 12, 14 ili 24 tjedna. Je li postoji razlika ako život počinje začećem? Za mene ne postoji.
Dakle, ne dolazi u obzir to da razmišljamo o promjeni razdoblja u kojem se može obaviti pobačaj nego samo da razmišljamo o iznimkama?
Rekao sam da što se tiče udruge U ime obitelji i medicinske struke, život počinje začećem, ako počinje začećem onda možemo razmišljati samo od tog koraka.
Prvi sljedeći potez, kad?
Evo već danas. Mi ni trenutka ne mirujemo. Mislim da će u narednim danima biti još mogućnosti za komentare.
Hoćete li uskladiti kampanje, razne udruge koje se bave ovim pitanjem?
Što se tiče 40 dana za život to je nezavisna udruga koja radi na zaštiti nerođenih samo na drugačiji način.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
