Preminuo je Miroslav Tuđman, sin prvog predsjednika neovisne Hrvatske

U zagrebačkoj Klinici za infektivne bolesti u 75. godini preminuo je Miroslav Tuđman, saborski zastupnik i sin Franje Tuđmana, prvog predsjednika neovisne Hrvatske.

Početkom mjeseca je hospitaliziran zbog komplikacija izazvanih koronavirusom, te je stavljen na respirator.

Rođen je 25. svibnja 1946. u Beogradu.

Miroslav Tuđman poznat je kao znanstvenik, političar i sin prvog predsjednika Republike Hrvatske. Surađivao je kao profesor sa studentima na brojim fakultetima u Hrvatskoj, ali i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Miroslav je bio član i jedan od utemeljitelja Savjeta Hrvatske socijaldemokratske stranke. Utemeljitelj je Hrvatske izvještajne službe HIS.

Obrazovanje

Osnovnu školu je upisao i završio u rodnom Beogradu, a gimnaziju je završio 1965. godine u Zagrebu. Te iste godine upisao je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Za vrijeme studija bio je urednik u časopisu “Studentski list”, ali nakon godinu dana aktivnog rada u časopisu izbačen je zbog navodnog nacionalizma. Diplomirao je 1970. godine.

Godine 1975. magistrirao je na temu “Spoznajno logistički elementi činjenice i obavijesti”, a zatim je deset godina kasnije doktorirao s disertacijom “Paradigma informacijske znanosti”.

Privatni život

Rođen je 25.5.1946. godine u Beogradu. Miroslav je najstariji sin oca Franje i majke Ankice. Otac, Franjo Tuđman, bio je na poziciji prvog predsjednika suverene i samostalne države Republike Hrvatske.

Majka Ankica je prekinula školovanje hotelijerske škole odlaskom u partizane. Miroslav ima brata Stjepana i sestru Nevenku. Obitelj se iz Zagreba preselila u Beograd jer je Franjo bio u partizanima, na visokoj vojnoj dužnosti.

Dok je išao u osnovnu školu u Beogradu, redovno je trenirao plivanje i bio je strastveni ljubitelj knjiga. Kada je imao samo devet godina čitao je knjige svakodnevno, jednu za drugom. Kada se cijela obitelj preselila u Zagreb, Miroslav je imao problema u školi jer su ga zadirkivali zbog beogradskog naglaska.

U srednjoj školi je trenirao odbojku, a omiljeni izleti su mi bili na planinama, gdje bi s društvom odlazio vikendom. Kako je kao dijete dosta čitao, posebno mu je drago bilo kada su u svom domu imali goste koji su bili intelektualci, slikari, književnici, ljudi poput Ive Frangeša, Miroslava Krleže, Vanje Radauša i drugi.

Kada mu se otac našao u zatvoru 1972. godine, Miroslav je aktivno razmišljao da se preseli u inozemstvo jer je poznavao par stranih jezika, ali na kraju je ipak odlučio ostati.

Sa suprugom Vanjom dobio je dvije kćeri, Ninu i Ivanu. Nina je doktorirala lingvistiku i predavala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Posao

Još kao student pisao je i radio za studentske novine. Ozbiljniji posao našao je kao zamjenik glavnog urednika časopisa “Tjedni list omladine”. Nakon što je diplomirao krenuo je uređivati časopis “Pitanja” u kojem je bio i urednik.

Nakon što mu je otac bio zatvoren, našao se u situaciji u kojoj je izgubio posao i pored toga što je poslao preko pedeset zamolbi za posao, one su bile odbijene, jer su drugi ljudi iz partije intervenirali budući da je bio sin Franje Tuđmana.

Godine 1972. profesor Božo Težak ponudio mu je posao u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu, koji je odmah prihvatio. Na tom poslu se zadržao sve do 1977. godine.

Nakon toga se zaposlio u Zavodu za kulturu Hrvatske, gdje se zadržao sve do 1988. godine. Kada je prestao raditi u Zavodu, Miroslav se zaposlio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za informacijske znanosti gdje je predavao Teoriju informacijske znanosti, Epistemologiju informacijske znanosti, Istraživačke metode, Bibliometriju i Uvod u izvještajne sustave i službe. Te godine je postao i docentom na fakultetu.

Godine 1991. kada je izabran izvanrednim profesorom na fakultetu, Miroslav ulazi u političke vode i s Antunom Vujićem osniva Hrvatsku socijaldemokratsku stranku.

Početkom rata prelazi u HDZ, ali nedugo nakon toga sa svojim kolegama s fakulteta osniva IPD u Ministarstvu obrane. Ratne 1992. godine otac ga promiče u brigadira Hrvatske vojske.

Godine 1993. postao je članom Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti. Godine 1994. je dobio zadatak da ponovno reorganizira obavještajni sustav, trebalo mu je dvije godine da dovrši taj zadatak, a 1998. godine prestaje obnašati dužnost šefa HIS-a, da bi se već 1999. godine ponovno vratio na tu funkciju, ali nakon godinu dana odlazi.

Godine 2001. nositelj je nezavisne liste s kojom je osvojio pet mandata u Skupštini grada Zagreba. Miroslav se 2009. godine kandidirao za predsjednika Republike, osvojio je 4,9 posto glasova.

Nakon toga vratio se u HDZ, i sa lista ulazio u Sabor u tri mandata. U veljači prošle godine, na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, podržao je Plenkovićevog suparnika Miru Kovača. Nakon toga opet je ušao u Sabor.

Pored toga što je predavao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 2005. godine izabran za zvanje trajno redovnog profesora, predavao je na poslijediplomskim studijima Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu i na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.

Autor je brojnih znanstvenih radova.