Prof. Begonja: Sličnosti prošlosti i sadašnjosti – smišljena eliminacija svih oblika tradicijskih vrijednosti

begonja EU UN komunizam
Foto: unizd.hr, iStock by Getty Images; fotomontaža: Narod.hr

Aktualne globalističke, kao i prateće progresivističke ideologije, zastupaju i potpomažu u provedbi uz golemu financijsku potporu izdvojene svjetske elite – ekstremno bogati pojedinci koji na zavaravajući način dobivaju epitete filantropa. Tako djelujući aparat moći bitno je utjelovljen u UN-u, kao i EU, odnosno njihovim organizacijama. Sastavljen je od odabranih kadrova uglavnom kolokvijalno kazano, besprijekorno političko-religioznih vjernika koji odvažno slijede sve naputke, pa tako i one primjerice o: klimatskim promjenama (donedavno globalnom zatopljenju), pandemijama, cjepivima, rodnoj ideologiji, lažnim vijestima, izjednačavanju vrijednosti obitelji i različitih zajednica, nepotrebnosti tradicionalizama, kataklizmičkim procjenama o hrani i budućnosti čovječanstva, odnosno svijeta, raznim modernizmima, kao i sličnome.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
> Dr. sc. Begonja: Pandemija i tzv. nova ljudska prava, sjajni su putokaz za provedbu ograničenja mišljenja i djelovanja

Sve to javnosti agresivno podastiru i opravdavaju rezultatima znanstvenih istraživanja koja su poprimila oblike dogme, a pritom uz pomoć njima privrženih medija, kao i nametnutih zakonskih normi, ne dopuštaju nikakve oblike izričajnih sumnji, i ne samo to već i pravno sankcioniraju sve one koji pokušavaju kritički preispitivati različite aspekte pristupa zadanim temama. Ne idu za time na koji će način slomiti neistomišljenike „novih istina“, već ih žele kazniti zbog navodnog napada na proizvedenu sigurnost, koja opet slobodu ostavlja u drugome planu. Zato je posebice važno ono što je Bertrand Russell kazao: „Sloboda izražavanja mišljenja uvelike pridonosi slobodnom društvu, u kojem je moguće da istraživač dopusti istini da ga vodi kud hoće.“ (B. Russell, Mudrost zapada).

Možemo li slijedom navedenoga zamisliti kako bi u ovakvim okolnostima i Albert Einstein da je živ, postao izopćenikom ako ne bi bespogovorno slijedio propisana određenja. A bio je posve odan vrijednostima propitkivanja i pitanja, što bi ga danas vrlo vjerojatno koštalo znanstvene karijere, te potom odbacilo i po ocjeni spomenutih političkih vjernika, sada podrugljivo nazivanih ravnomozgašima, svrstalo u red neposlušnika jednako tako nazivanih ravnozemljašima.

> Dr. sc. Begonja: Na Golom otoku Miro Barešić odlučio je da će napustiti Jugoslaviju

“Dok vjerujemo da upoznajemo svijet, spoznajemo samo ono što nam se prikazuje”

U kontekstu razmatrane teme zanimljivo je navesti što nam o pitanju i utjecaju globalizacije kazuje kardinal Dionigi Tettamanzi, a poticajno je za razmišljanje: „Dok vjerujemo da upoznajemo svijet, spoznajemo samo ono što nam se prikazuje. Tako spoznajemo bez sudjelovanja i postajemo obaviješteni jedan o drugome, a da se uopće ne poznajemo. Obmana je savršena i stoga tim više pogubna!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sjetimo se samo isključenja, nekad slučajnih, a nekad ‘režiranih’: sukob što ga vidimo postoji, onaj što ga ne prikazuju ne postoji, onog što su do jučer prikazivali, a sada više ne prikazuju, ‘je završio’, doista za nas je završio, premda se zapravo nastavlja, a samo je okončan proračun dotične televizije za njegovo praćenje.“ (D. Tettamanzi, Kršćanstvo i globalizacija). Nema sumnje da ovakvim djelovanjima čovjekova svijest postaje ovisna i stoga se ravna prema ponuđenom, a ne po zdravom razumu. Uostalom, zar to nije na tragu poznatog osnovnog načela Karla Marxa: „Čovjekovu svijest određuje njegovo društveno biće.“

Smišljena eliminacija svih oblika nacionalnih vrijednosti

Za potrebe čvršćega, odnosno sveobuhvatnijeg vladanja danas se provodi, između ostaloga i smišljena eliminacija svih oblika nacionalnih vrijednosti, napose jezika, kulturnih i tradicijskih posebnosti, obitelji, i to kao prepoznatljivih brana za nametanje spomenutih neprikosnovenih ideja. U tom smislu parafrazirajući Lenjina moglo bi se za takve inicijative kazati; jezik, nacionalnost i kultura, samo je konzervativna (nekad je to bila buržoaska) izmišljotina i to krajnje nepotrebna i društveno štetna – stoga ne treba kvariti globalističko i progresivno društvo nacionalističkim krilaticama – zato je potrebno stvoriti globalnu kulturu, oslobođenu svih primjesa nacionalnog, upravo kako bi se spriječio bilo kakav pokušaj ostvarenja socijalnacionalnih oblika državnih tvorevina. Upravo iz tih razloga danas je u prevladavajućem duhu opći trend ismijavati se tradicijskim vrijednostima nazivajući ih izmišljenima, naprosto zato jer je to postao efikasan način uklanjanja identitetskih obilježja kako naroda tako i svake pojedinačne osobnosti.

> Dr. sc. Begonja za Narod.hr: Zašto Tito nikada nije bio u Jasenovcu – je li zato što je znao da je logor nastavio raditi i nakon propasti NDH?

U novom vremenu (tzv. novo normalno) potrebno je nametnuti i afirmirati bijeg od vlastitosti. Jednako kao u komunizmu, nakana je u stilu demokratskog centralizma eliminirati ja i zamijeniti s naglašenim mi, bez obzira na posljedične efekte. Tako oblikovanog novoga čovjeka lako se može mijesiti, prilagođavati zahtjevima upravljačkih elita organiziranih u središtima moći, a zapravo naoružavati ga ideološkim i svjetonazorskim radikalizmima. Zbog toga se zahtijeva podaničko svrstavanje, što znači ustrajavanje na bespogovornom veličanju trendova-ideologije, a istodobno se pompozno traži odricanje od tradicionalnih i postojećih vrijednosti opravdavajući takva stajališta modernističkim pristupom (tzv. moderni suverenizam). Kontekst je stoga do kraja postao razobličen, na djelu je uz pomoć sveprisutnih kovanica usuglašavanja (konsenzusa) i uključivosti, provedba ideološkog koncepta promjene svijeta i po njemu čovjeka u skladu s proklamiranim interesima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S obzirom na to postavlja se jednostavno pitanje, kako se Crkva snalazi u takvom ozračju, odnosno opire li se i koliko događajima, ili se pak i sama priklanja stanju svjetovnoga oblika „prepoznavanja znakova vremena“? Uzimajući u obzir povijesno iskustvo lako ćemo razabrati da je odnos Crkve prema spomenutim zbivanjima prilično neujednačen, što je znakovitost koja u konačnici dodatno ohrabruje istaknutu globalističku, odnosno progresivističku agendu. A koliko se na taj način Crkva zapravo udaljava od promišljanja pape Ivana Pavla II. koji je zazivao utvrđivanje „kulture pravila“?

Komunistički ideolog Engels: “Njega i odgoj djece postaju javnim poslom”

Nadalje, što se tiče progresivističkog stajališta prema obitelji i djeci, a za bolje razumijevanje valja se opetovano pozvati na razmišljanja jednoga od ideologa komunizma, Friedricha Engelsa, koji je pored ostaloga svojedobno naveo: “Moderni se monogamni brak osniva na otvorenom ili prikrivenom kućnom ropstvu žene, moderno društvo je masa koja je sastavljena iz samih monogamnih porodica kao svojih molekula. Muž je u porodici buržuj, žena predstavlja proletarijat. Prvi preduvjet oslobođenja žene je ponovno uvođenje čitavog ženskog roda u javnu industriju, a da ovo uvođenje opet zahtijeva odstranjenje osobine monogamnog braka kao ekonomske jedinice društva.” Nadalje je tvrdio da: “Prijelazom sredstava proizvodnje u kolektivno vlasništvo prestaje pojedinačna porodica da bude ekonomska jedinica društva.” I u nastavku, a napose važno glede položaja djece istaknuo je: “Njega i odgoj djece postaju javnim poslom; društvo se brine podjednako za svu djecu, bila ona bračna ili vanbračna.” (F. Engels, Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države)

Podudarnost komunističkih mislilaca s ideološkim konceptom koji se danas promiče

Na koncu, iz priloženoga može se primijetiti postojeća zavidna razina podudarnosti komunističkih mislilaca s ideološkim konceptom koji se danas na globalnoj razini agresivno promiče i pokušava u cijelosti afirmirati. Možda je upravo zbog toga postao težak grijeh propitivati, ili sumnjati u tako propisane istine, jednako kao što je to bilo u vrijeme trajanja komunističkog totalitarizma.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Živimo li zato danas „nesvjesno“ u totalitarnom ozračju, u kojemu totalitarnost nastupa na drugačiji, rekao bih sofisticirani način pritom izričajno veličajući sigurnost pa i uskratom slobode. Uostalom, sporedno je kako se ograničavaju slobode mišljenja i izričaja, činjenica je da se to događa pod kapom ideološke presije koja zahvaljujući tehničko-tehnološkom napretku pokušava na različite načine skriti svoje lice totalitarnosti. I ne samo to, već je takvo stanje zaogrnuto sintagmom ljudskih sloboda i prava, što znakovito podsjeća na onu komunističku kada se sve odvijalo u ime naroda. Na taj se način danas u ime ljudskih sloboda i prava, najviše zapravo obračunava s tim istim slobodama i pravom, nešto slično kao u komunizmu s narodom.

Izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja

O autoru

*Izv. prof. dr. sc. Zlatko Begonja pročelnik je Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru, a njegova znanstveno-istraživačka djelatnost prioritetno je vezana uz problematiku nacionalne povijesti 20. stoljeća, s posebnim naglaskom na razdoblje komunizma.

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.