Prof. dr. sc. Stanko Uršić u rujanskom se broju kršćanske revije Kana bavi aktualnim pitanjem suverenosti, demografskog sloma i odnosom ekstremno lijeve zagrebačke vlasti Tomislava Tomaševića prema mjeri roditelj odgojitelj. Dio članka, uz odobrenje izdavača, prenosimo u nastavku.
> Prof. dr. Uršić o Istanbulskoj: ‘Spektroskopija podvale kukavičjeg jajeta’
> Prof. Stanko Uršić: Zašto vlast gura Hrvatsku da odbaci nacionalnu valutu?
Rat protiv roditelja i djece iz skupine roditelji-odgojitelji
Zagreb, grad, ovdje otvara dodatna pitanja. Prije toga, premda i nije baš potrebno, osim možda iznimno, napomenuti je da polazišta ove stranice neće i ne mogu biti nego kršćanska, katolička; u korijenu, bîti i perspektivi, najblaže rečeno. Vrijedi to, naravno, i za raspravu o demografskom slomu Hrvatske.
Prvo pitanje nisu brojke, već živi čovjek, sve ako i nije moguće zbog metodičkih razloga vazda izbjeći brojke. Ipak, ono što se normalno očekuje kao odgovornost bilo koje razine administracije (tzv. vlasti), katolici će naznačiti kao opće dobro. Pitanje općega dobra nije pitanje tek jedne društvene skupine. Primjerice tek, jer to je golema pripovijest inače, sadašnji naraštaj ima golemu odgovornost i za one danas i za one sutra. Minimalni uvid jasno pokazuje o čemu će ovisiti mirovinski i zdravstveni resursi, da se spomene tek nešto bitno za početak funkcioniranja nekoga društva.
> Udruga U ime obitelji o novom izglasavanju ukidanja mjere roditelj odgojitelj: Idemo na Visoki upravni sud
>Dr. Markić: Ruglo koje je iznijela Dolenec nema veze s kompenzacijskim mjerama Suda
Vrlo skraćeno, demografsko urušavanje neminovno vodi u katastrofalno, višedimenzionalno društveno urušavanje, što je notorno pretpostave li se elementarna obrazovanost i kultura.
Tu razinu sadašnja zagrebačka gradska administracija (iliti „vlast“) očito nema, i razumno bi i potrebno bilo da ih se Zagrepčani i Zagreb što prije otresu. Ta vrla administracija isplivala je na brojčano bijednoj potpori, slijedom ne manje bijednog, ali brojčano većinskog, neodgovornog povlačenja većine građanstva. I, čini se, nema ni onaj minimum opće kulture i obrazovanosti koji bi im omogućio da shvate kako će čak i sadašnji naraštaji skupo platiti demografsku katastrofu Hrvatske.
Ne ulazeći u pitanje koliko im kvaziideološka zaslijepljenost ometa racionalni pristup društvenim i ekonomskim zadaćama jedne gradske administracije, čini se očitim da nisu sposobni shvatiti u kakvu krizu i propast vodi ignoriranje demografije. Oni vode suludi, sramotno nepismeni, antiintelektualni rat protiv roditelja i djece iz skupine roditelji-odgojitelji. Blesavo je lupetanje da to previše stoji, iako je odavno trebalo već na razini cijele države učiniti nešto slično.
> Nova runda borbe ekstremno lijeve gradske vlasti protiv mjere roditelj odgojitelj. Podsjetite se što se ranije događalo
> Puno praznih obećanja, bez ikakvih konkretnih mjera za roditelje 20 tisuća djece u Zagrebu
O čemu se ljudi koje obvezuju pismenost i kultura, bez obzira na osobni „svjetonazor“, pristojno informiraju kod profesionalaca, ovdje očito demografa. Ipak, valja usput spomenuti i neke „sitnice“; pad nataliteta u Zagrebu, otkako je mjere za roditelje-odgojitelje, 2016. – 2020., zamalo je četiri puta manji od onoga u ostatku Hrvatske. U istom razdoblju, u Zagrebu, naravno, rođeno je 1746 djeteta više „među treće i više rođene djece“ nego u pet godina prije uvođenja mjere.
Ukidanjem ove mjere štede samo tri posto zagrebačkog proračuna
Uostalom, čujmo i demografa, još jednom: „Zahvaljujući ovoj mjeri u Zagrebu je bilo 30 posto više rađanja trećeg djeteta u obitelji, što je pokazatelj da je ona dala rezultate. Apsolutni broj rođene djece bio je manji u 2019. i 2020., ali to je posljedica covid krize i opće nesigurnosti u društvu, zbog čega je sklopljeno i manje brakova. Ova odluka kao i drastično rezanje naknada za rođenje djece je ideološka diverzija jer udara na najvažniju problematiku Hrvatske negiranjem važnosti djece, žena i roditelja.
> HURO: Što je sporno u očito ishitreno kreiranoj kompenzacijskoj mjeri za roditelje odgojitelje?
> Prof. Šterc: ‘Pristup gradske vlasti u Zagrebu mjeri roditelj odgojitelj je ideološki i to je postupanje protiv nacionalnih interesa’
Kad govore o štednji, nisu istaknuli da ukidanjem ove mjere štede samo 3 posto zagrebačkog proračuna, niti su otvorili sve stavke u proračunu i usporedili troškove ove mjere s onima koje neće dirati. Kako misle da će žene s troje ili više djece raditi puno radno vrijeme ako radi drugi roditelj ili ako su samohrane majke, nisu ni pokušali za njih naći rješenje.“
Valja ipak dodati da je ono što roditelji i djeca dobivaju zapravo tek 2 posto proračuna; demograf im je, vjerojatno nehotice i u brzini, pripisao i silu davanja koja ne idu njima, notorna stvar. I kad bi se baš htjelo, dio toga, preko drugih davanja, nedvojbeno se vraća „gradu“, ako bi se baš htjelo o brojkama i iznosima. Demograf kaže: „ideološka diverzija“. Bit će, mnogo, mnogo, prije: „politički kanibalizam“. Sapienti sat. Osim ako, tko će znati, demograf nije mislio na oružanu diverziju; ondje se isto tako uzimaju ljudski životi.
Što Hrvatska mora
Nikada nitko nije izračunao koliko ljudi manje ima Hrvatska zbog rasprodaje INA-e. Jedan od bivših INA-inih direktora, očito pristojno upućen u stvari, kaže da Hrvatska može preuzeti upravljanje INA-om i voditi svoju energetsku politiku. Preskočiti je ovdje da je to uvijek bilo jasno svakomu tko je htio upotrijebiti mozak da je rasprodaja INA-e od 2003. (bijedna hrpica dolara s obzirom na pola krucijalne megatvrtke, manjem i tehnološki bitno lošijem kupcu, prodaja bez pameti, a bit će i još nečega) i, dalje, jedna od najvećih hrvatskih ekonomskih katastrofa.
> Prisjetimo se kako su UDBA i tajkuni stjecali prve milijune: INA… – zašto je ugašena HRT-ova emisija koja je načela tu temu?
> Najveća pljačka u Ini?! Sjetite se 2003. i privatizacije u režiji SDP-a kada su zataškane Inine milijarde u bespućima Sirije
> Berbić Lacko o mjeri roditelj odgojitelj: ‘Grad opet nije ponudio kompenzacijske mjere i namjerava donijeti nezakonitu odluku’
> U ime obitelji: Tomašević ignorira Odluku Suda praznim obećanjima o izgradnji vrtića
Ono što sada kaže čovjek, da država može (reći ću, mora, minimum razuma i odgovornosti, nap. p.) nacionalizirati 6,1 posto dionica na skrbničkim računima banaka. Država bi tako prešla 50 posto vlasništva i preuzela upravljanje INA-om. Tomu ne treba dodataka, premda ih ima. Iako čovjek kaže da bi to trebalo zbog nacionalne i energetske situacije, posebno imajući na umu pogoršanje stabilnosti opskrbe energentima zbog ruske agresije na Ukrajinu.
Prof. dr. sc. Stanko Uršić
Članak u cijelosti potražite u tiskanom ili eIzdanju Kane.
* Prof. dr. sc. Stanko Uršić, umirovljeni je fizikalni kemičar te bivši predstojnik Zavoda za fizikalnu kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
