Nekadašnji pukovnik bivše JNA Vladimir Davidović oslobođen je na zagrebačkom Županijskom sudu u ponovljenom postupku optužbe da je sredinom rujna 1991. godine izdavao naredbe da se iz vojarne ”Jalkovečke žrtve” granatiraju civilni, poslovni i gospodarski objekti u Varaždinu.
Podsjetimo, tijekom borbi za vojarnu u Varaždinu na početku Domovinskog rata, JNA je granatirala civilne objekte, kulturne znamenitosti (uključujući i crkvu) te civile i kola hitne pomoći.
> (VIDEO) Što je Varaždin doživio tijekom Domovinskog rata da branitelji nisu željeli nastup Bajage?
Davidoviću se sudilo u ponovljenom postupku u odsutnosti nakon što mu je 1993. na tadašnjem Okružnom sudu u Varaždinu izrečena kazna zatvora od 10 godina za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Uz Davidovića, tadašnji varaždinski sud je na 15 godina zatvora osudio zapovjednika 32. korpusa JNA general-majora Vladu Trifunovića, a zapovjednika motorizirane brigade u sastavu 32. korpusa JNA, pukovnika Berislava Popova na 10 godina zatvora.
Trifunoviću, Popovu i Davidoviću se sudilo na zagrebačkom Županijskom sudu u odsutnosti nakon što se varaždinski Županijski sud proglasio nenadležnim za suđenje protiv trojice bivših oficira JNA koji su zatražili obnovu postupka iz 1993. godine.
Prema zapriječenoj kazni za počinjenje kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava ratnim zločinom protiv civilnog stanovništva za suđenje je zbog mjesta inkriminacije bio nadležan varaždinski Županijski sud, kao što je to bio i Okružni sud u Varaždinu koji je prije 28 godina donio prvostupanjsku presudu u ovom slučaju. Međutim, u međuvremenu su za suđenja u predmetima ratnih zločina osnovani posebni sudski odjeli u zagrebačkom, splitskom, riječkom i osječkom Županijskom sudu pa je postupak po mjestu nadležnosti dodijeljen Županijskom sudu u Zagrebu.
Trifunović i Popov, koji su osuđeni zatvorskom kaznom u Beogradu zbog ‘podrivanja vojne i obrambene moći’, dva puta su u Hrvatskoj podnosili zahtjev za ponavljanje kaznenog postupka u kojem su osuđeni za ratni zločin. Prvi zahtjev im je odbačen 1999., a varaždinski Županijski sud odbacio je i drugi zahtjev dvije godine kasnije.
Međutim, na potonje rješenje Vrhovni sud je 2005. prihvatio žalbe Trifunovića i Popova te je predmet vratio na ponovno odlučivanje. No, varaždinski Županijski sud je 2007. odbio njihove zahtjeve pa su Trifunović i Popov ponovno podnijeli žalbe koje je Vrhovni sud prihvatio 2013. godine i predmet proslijedio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U međuvremenu, postupak protiv trojice bivših oficira JNA je razdvojen, dok je Trifunović preminuo u Beogradu 2017. godine.
Davidovića je optužnica teretila da je po naredbi zapovjednika vojarne ”Jelkovečke žrtve” Vlade Trifunovića izdavao naredbe temeljem kojih je iz minobacača kalibra 60 i 120 milimetara ispaljen veći broj granata po civilnim, poslovnim i gospodarskim objektima u Varaždinu čime je nastala materijalna šteta u iznosu od tadašnjih 617 milijuna dinara.
Bitka za vojarne i pucnjava na civile, hitnu pomoć i kulturne znamenitosti
Podsjetimo, serija borbi za vojarne odigravala se diljem Hrvatske kao dio Domovinskog rata tijekom 1991., s najvažnijim sukobima tijekom rujna. Bitka za vojarne smatra se bitnom hrvatskom pobjedom jer su hrvatske snage zarobile vrijednu tešku opremu (tenkove, topništvo, rakete) iz vojarni koja im je bila bitna za ratna djelovanja.
Uz Zagreb, vojarna Varaždin bila je najveća u Hrvatskoj. Ona je blokirana u noći s 13. na 14. rujna, te joj je odsječena struja, voda i zalihe. Borbe su počele 15. rujna, a tijekom njih su granatirani civili, kulturne znamenitosti i hitna pomoć.
Samo Bjelovar i Varaždin su Hrvate opskrbili s više od 140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je nagrizlo inače golemu prednost JNA.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
