Raspudić o ‘non-paperu’: Obavještajnoj muljaži pridružio se i dio medija u Hrvatskoj

Nino Raspudić
Foto: Fah

“Obavještajnoj muljaži čiji se izvor treba tražiti negdje između Sarajeva, slovenske oporbe i Vučića svjesno ili nesvjesno se pridružio i dio medija u Hrvatskoj”, upozorio je u petak saborski zastupnik Nino Raspudić (Klub Mosta) u Hrvatskom saboru govoreći o “non-paperu” koji je navodno slovenski premijer Janez Janša poslao predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu, a u kojem se kao rješenje za stabilnost i europsku perspektivu Zapadnog Balkana nudi promjena nekadašnjih republičkih, a danas državnih granica BiH, Srbije i Kosova.

> Janša o razgovoru s Džaferovićem još jednom demantirao ‘non-paper’ o podjeli BiH

> Starešina: Vučić intenzivno izvozi staru velikosrpsku politiku preodjevenu u moderniji ‘srpski svet’

Izlaganje zastupnika Raspudića prenosimo u cijelosti:

Bauk kruži Jugoistočnom Europom. Ne Arsen Bauk, već bauk non-papera. Riječ je o neformalnom dokumentu, koji u diplomatskoj praksi služi za ispipavanje, na njemu nema memoranduma, pečata, potpisa, u ovom slučaju ne zna se ni tko ga je napisao, za koga, s kojim ciljem, ni kada ni gdje ni što sada s njim. Čudnim putevima, čiji najdalji trag vodi preko jednog slovenskog do portala u Makedoniji, došao je izgleda niotkuda, ali su ga prišili slovenskom premijeru Janezu Janši.

Slovenski portal necenzurirano.si objavio je sadržaj toga, kako tvrde, slovenskog non-papera i krenula je lavina svačega potaknuta tim ničim. Odjednom eto, Janša govori, ono što se drugi ne usuđuju reći, a to je da je prekrajanje granica, kako bi one otprilike slijedile crte ratnog razgraničenja, a koje se pak danas uglavnom podudaraju sa stanjem etničkih većina na terenu, put prema konačnoj stabilnosti na Jugoistoku Europe.

Dakle, podjela BiH, ali i drugih zemalja. Razgraničimo se onako kako su to davno napravili na Zapadnu Europe i mirna Bosna. No je li to baš tako?

Ako taj dokument i nije autentičan, točnije nije nastao u vrhu Slovenije već u nekoj obavještajnoj kuhinji ili je djelo „nadarenog pojedinca iz naroda“ kako se školski objašnjava nastanak narodne poezije, dakle, ako ne-papir nije autentična, vrlo su autentične reakcije na njega. A one pokazuju kako Srbi, Hrvati, Bošnjaci žive u tri paralelne stvarnosti ili tri odvojena svijeta, čime se, paradoksalno potkrepljuju teze iz non-papera.

Srpska strana, od Vučića do Dodika reagira pozitivno, prizivaju mimo razdruženje. Vode se logikom – ako nešto ne može opstati ni na koji drugi način nego vanjskim pritiskom, ne treba ni egzistirati. Ili još konkretnije – država koja za vlastito postojanje dugoročno ne može osigurati konsenzus većine svojih građana, ili sastavnica, ako je riječ o složenoj, ne treba ni postojati. Od nameta nema selameta – kaže sevdalinka. Srbi bi se razdruživali, ali mimo. Problem srpske pozicije je što bi pri preslagivanju slijedili liniju ratnih razgraničenja u BiH, ali ne bi priznali gubitak većeg dijela Kosova, ili bi, ali nema tog junaka na relevantnoj poziciji koji bi to javno rekao ili povukao taj potez.

Bošnjačka vrhuška, točnije Bakir Izetbegović, prijeti ratom. I prije nego što su pokušali provjeriti o čemu je riječ, je li dokument autentičan i ima li Slovenija ikakve veze s njim, neki izvjesni bošnjački krugovi organizirali su prijeteće prosvjede pred slovenskim veleposlanstvom.

Slovenska informativna agencija STA događaj je prenijela ovako: “Premijer Janez Janša osudio je ekstremizam nakon Sto su članovi radikalne islamističke grupe u Bosni i Hercegovim protestirali ispred Slovenske ambasade u Sarajevu u nedjelju zbog navodnog non papera‘ Povezanog sa Slovenijom, koji govori o raspadu BiH po etničkoj liniji”, navodi se u vijesti STA.

Zastrašivanje bilo koga tko bi dirnuo u integritet BiH. A to što ga oni najviše uništavaju i podrivaju same dejtonske temelje, nikom ništa. Kakva je to država ako je prijetnja ratom jedinom vezivno tkivo kojim bi je držali na okupu?

Hrvatske reakcije, ili nema, famozna šutnja. Ili su mlake, medijski uglavnom špekuliraju tko stoji iza toga. Jedni kažu, srpska posla, Memorandum 2 itd. Drugi da je to pušteno iz bošnjačkog obavještajnog miljea kako bi se minirao hrvatski non-paper i pokušaji konstruktivnog pristupa kojim bi se riješio problem izbornog zakona koji omogućava Bošnjacima određivanje hrvatskih predstavnika ali i omogućio europski put BiH.

Reakcije se nisu stišavale ni nakon što je Janeza Janša službeno obavijestio člana Predsjedništva BiH Džaferovića da ne postoji “non paper” koji bi se mogao dovesti u vezu s Vladom Slovenije, a koji bi uključivao prekrajanje granica ili povredu teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine, kako je priopćeno iz Predsjedništva BiH.

U krajnjoj liniji, potpuno je nevažno tko ga je sastavio, pa i tko ga je prišio Janši, njegovi politički protivnici ili je ispalo slučajno. Non-paper je ispao dobar lakmus papir, nekonzistentan je poput onog snijega koji ne padne da prekrije brijeg, već da svaka zvijer trag ostavi. Vidjeli smo puno tragova na podlozi famoznog non-papera i moramo ih još jednom mapirati, točno se vidi kakve su politike u hrvatskom okruženju i o čemu sve moramo voditi računa.

Malo prije nego što je počeo kružiti bauk non-papera, naš ministar vanjskih poslova Grlić Radman posjetio je BiH. Boravio je u dvodnevnom službenom posjetu BiH, a po dolasku u Sarajevo sastao se s glavnom tajnicom Vijeća za regionalnu suradnju (RCC) Majlindom Bregu te potom odvojeno s poglavarom Islamske zajednice u BiH Huseinom Kavazovićem i vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem. Tek nakon toga s ministricom vanjskih poslova BiH Biserom Turković te s visokim predstavnikom međunarodne zajednice Valentinom Inzkom, dok su za četvrtak najavljeni njegovi susreti s dužnosnicima Vijeća ministara i parlamenta BiH.

Zašto se ministar vanjskih poslova jedne države u posjeti drugoj, koja nije teokracija najprije sastaje s vjerskim vođama? Kao da smo u vremenu Andrićeve Travničke kronike pa se konzul Davil prvo sastaje s vezirom (to je danas predstavnik EU, a onda s popom, fratrom i hodžom). Hrvati u BiH su konstitutivan narod, politički narod, nacija, kako hoćete, a ne puka vjerska zajednica u otomanskom milet sistemu.

Ministar Grlić Radman je divanio s kardinalom o toploj vodi, tobožnjoj potpori Hrvatima u BiH, koja uvijek ostaje deklarativna ili na razini sramežljivog non-papera, dok se istovremeno njegova prethodnica Pejčinović-Burić, koja je svojevremeno činila isto, čim se uspentrala na visoku europsku funkciju počela zalagati za dokidanje konstitutivnosti naroda u BiH što se nije usudila eksplicitno izreći ni bošnjačka ratna politika i što bi bio politički kraj Hrvata u BiH.

Obavještajnoj muljaži čiji se izvor treba tražiti negdje između Sarajeva, slovenske oporbe i Vučića svjesno ili nesvjesno se pridružio i dio medija u Hrvatskoj. Tako u našem važnom listu, i nakon Janšinog demantija čitamo naslov: „Zašto slovenski premijer Janša oživljava morbidnu ideju Miloševića i Ćosića“, a ispod njega:

„Ideja o novoj podjeli balkanskih zemalja po etničkim granicama, a izvorno je riječ o morbidnoj ideji Miloševića i Ćosića, solidno se uklapa u zadnju fazu Janšina političkog djelovanja i militantnog, etničkog nacionalizma, što ga već nekoliko godina propagira u Sloveniji.” Denis Romac, Večernji list. Doista, snijeg non-papera je pokazao puno važnih tragova, onima koji znaju i žele gledati.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr