Zašto GI Narod odlučuje traži promjene u određivanju izbornih jedinica tako da one poštuju granice administrativnih županija, i varijabilan broj zastupnika u svakoj izbornoj jedinici? Jer je to tražio i Ustavni sud još prije osam godina, ustvrdivši kako postoji znatna razlika u biračkom pravu birača, odnosno kako ne vrijedi svačiji glas na izborima jednako – glasovi birača u nekim dijelovima Hrvatske vrijede znatno više nego glasovi birača u onim drugima, a Europski sud za ljudska prava jasno zabranjuje diskriminaciju birača prema mjestu stanovanja, kako bi se izbjeglo ono što se obično naziva “izborni gerrymandering”.
Isto tako, Ustav Republike Hrvatske jasno kaže da građani biraju zastupnike i Predsjednika, te lokalne vlasti temeljem “neposrednog, jednakog, i općeg biračkog prava”.
> Odbor za Ustav službeno uputio zahtjev za referendum GI Narod odlučuje u Hrvatski sabor
Varijabilan umjesto fiksnog broja zastupnika
Prema prijedlogu koji će se naći na referendumskom listiću, u svakoj izbornoj jedinici u Republici Hrvatskoj birat će se najmanje 15 zastupnika. Izborne jedinice neće smjeti dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske, a broj zastupničkih mjesta rasporedit će se među izbornim jedinicama na temelju izračuna odnosa broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.
Stvar je jednostavna. Prema važećem Zakonu o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, u Hrvatskoj se primjenjuje razmjerni izborni sustav koji se provodi u 10 velikih izbornih jedinica na koje je podijeljeno područje države, čemu treba dodati zasebne izborne jedinice za dijasporu i manjine. U svakoj se izbornoj jedinici bira ravno 14 zastupnika, a članak 36. Zakona kaže: “Izborne jedinice određuju se Zakonom o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor (Narodne novine, 116/99) tako da se broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati više od ±5%. Pri određivanju izbornih jedinica, mora se koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj.”
> Pročitajte pravnu argumentaciju i zahtjev za raspisivanje referenduma – 2. referendumsko pitanje
Problem je međutim što to već u startu nije bilo tako! Čak i kad je 1999. donesen sadašnji Zakon – koji nakon toga nikad nije mijenjan ni dopunjavan, unatoč spomenutom izvješću Ustavnog suda iz 2010. – broj birača po izbornim jedinicama se razlikovao za više od zakonom propisanih pet posto, plus ili minus. I tada je postojala značajna razlika između četvrte izborne jedinice (333.735) i desete izborne jedinice (391.959). Ta razlika iznosila je tada u broju upisanih birača 17,4 posto. Nitko se nije previše obazirao, jer je u obje većinu nosio HDZ.
Razlika u težini glasa – 32 % unutar same Hrvatske!
Ta razlika se kasnije slijedom migracija stanovništva samo povećavala. Prema zadnjem popisu glas birača u IV. izbornoj jedinici vrijedi čak 32 posto više nego u IX. izbornoj jedinici! A ta razlika se u sedam godina od popisa povećala. To proizlazi iz toga što se bira fiksan broj zastupnika po jedinici, a one nisu i ne mogu biti iste po broju stanovnika, koji se uostalom stalno mijenja.
> Pročitajte pravnu argumentaciju i zahtjev za raspisivanje referenduma – 1. referendumsko pitanje
Naravno, i te razlike su minorne spram razlike u težini glasa predstavnika npr. njemačke ili romske manjine, gdje par stotina glasova može donijeti mjesto u Saboru, i predstavnika dijaspore, gdje za zastupnika može biti potrebno, ako velik broj onih s pravom glasa izađe na birališta, i stotinjak tisuća glasova.
No zašto su uopće granice izbornih jedinica često određene mimo granica županija, kad Ustavni sud jasno navodi kako je pravilo da se “pri određivanju izbornih jedinica, mora koliko je to najviše moguće, voditi računa o zakonom utvrđenim područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj” i kako “Taj zahtjev proizlazi iz postavke da su upravno-teritorijalne jedinice u u svakoj državi ujedno i izraz zemljopisnih obilježja područja“?
Izborne jedinice krojene po mjeri HDZ-SDP-a
Stvar je jednostavna, Izborne jedinice su krojene po načelu “gerrymanderinga”, odnosno onako kako je tadašnjem zakonodavcu to odgovaralo. Izraz “gerrymandering” označava krojenje izbornih jedinica prema političkim mjerilima, odnosno tako da stranka koja ih kroji ima maksimalnu korist od toga, dok “malapportionement” znači krojenje okruga tako da se naruši načelo jednake vrijednosti glasa birača. Kod nas je ovo drugo izraženije, jer zbog proporcionalnog izbornog sustava gerrymandering ne donosi bitne pomake.
Nesporna je dakle činjenica da Zakon o izborima zastupnika u Hrvatski sabor i Zakon o izbornim jedinicama nisu usklađeni. Zato je u svom očitovanju o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama od 8. prosinca 2010. Ustavni sud naveo kako su se, prema podacima Državnog izbornog povjerenstva, prekomjerna odstupanja u broju birača po pojedinim izbornim jedinicama pojavila već na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor od 25. studenoga 2007. Valja napomenuti da je to bilo godinu dana prije popisa stanovništva, koji je pokazao stvarne i još veće nesrazmjere.
Ustavni sud tada upozorava kako je “razumno zaključiti da bi – ostanu li članci 2. do 11. ZIJIZ-a neusklađeni sa stvarnim stanjem birača na području Republike Hrvatske u 2011. godini – na predstojećim izborima za zastupnike u Hrvatski sabor međusobna odstupanja u broju birača mogla postati neprihvatljiva s ustavnopravnog aspekta.” Oni su ostali neusklađeni, no Ustavni sud se u međuvremenu, 2015., proglasio nenadležnim ocijeniti ustavnost Zakona o izbornim jedinicama!
Sud još navodi kako je nesporno da do odstupanja u broju birača po pojedinim izbornim jedinicama dolazi postupno, protekom vremena. “Riječ je o prirodnoj pojavi uzrokovanoj migracijama i drugim promjenama u strukturi birača”, kaže se u izvješću. “Drugim riječima, jednom određene izborne jedinice po naravi stvari podliježu promjenama.”
“Osobito je važno da se podjela na izborne okruge ne može urediti jednom zauvijek. Migracijski procesi zahtijevaju stalnu prilagodbu izbornih okruga promijenjenim odnosima, i to zemljopisnim mijenjanjem granica izbornih okrugova, ili promjenom broja mandata u izbornom okrugu”; kažu oni. “Promjene u broju birača u općim izbornim jedinicama, određenim ZIJIZ-om, moraju se stoga stalno pratiti. Postoji li potreba, njihova se područja i granice moraju periodično, u primjerenom vremenu pred održavanje sljedećih parlamentarnih izbora, usklađivati sa stvarnim stanjem birača u njima”.
Referendumsko pitanje kao rješenje ustavnog problema
Upravo bi se stoga predloženim referendumskim pitanjem trajno riješilo oba problema na koja upozorava Ustavni sud – nepoklapanje granica izbornih jedinica s administrativnim jedinicama, i probleme nejednake težine glasova birača, jer bi se broj zastupnika u svakoj izbornoj jedinici mijenjao prema broju birača u toj jedinici po zadnjem popisu.
Jer, prosječan broj birača po izbornoj jedinici u Hrvatskoj je, prema zadnjem popisu, 384.253. Tome je blizu samo VIII. izborna jedinica. Izborne jedinice V. i VIII. su od prosjeka unutar zakonski dozvoljenih 5 posto, dok su izborne jedinice IV., IX. i X. od prosjeka udaljene za više od 10 posto – i to neke u plus, a neke u minus.
No, ni vlast ni oporba ne vide u tome nikakav problem. 2010., kad je Ustavni sud objavio spomenuto izvješće, tadašnji ministar uprave Bauk je rekao kako “odstupanja po izbornim jedinicama ne mijenjaju bitno izborni rezultat” i kako se sve do završetka izbornog ciklusa “broj birača u pojedinim jedinicama ne može precizno utvrditi zbog prava pripadnika nacionalnih manjina koji samostalno odlučuju hoće li glasovati u općoj izbornoj jedinici po mjestu stanovanja ili u XII. izbornoj jedinici, u kojoj se biraju zastupnici nacionalnih manjina”. Što međutim nije niti bitno.
“Nije postojala politička volja”
Ali valja priznati da je bar bio iskren oko razloga zašto Zakon nikad nije usklađen s Ustavom: on je rekao kako, unatoč upozorenju Ustavnog suda iz 2010., zakon nije izmijenjen jer nije postojala politička volja najvećih grupacija zastupljenih u Saboru niti za razgovore o promjeni izbornih jedinica, a kamoli o samoj promjeni. Situacija s izbornim jedinicama je, rekao je, “prihvaćena kao zatečeno stanje od najvećih političkih grupacija koje se ne žele izložiti optužbama da promjenom izbornih jedinica ‘namještaju’ sebi povoljniju poziciju“.
Ustavni sud je međutim upozorio kako se izbornim zakonom može propisati da se u pojedinim izbornim jedinicama bira nejednak broj zastupnika, o čemu ovisi hoće li izborne jedinice biti varijabilni ili fiksni element izbornog sustava. A u tom smjeru ide i prijedlog inicijative “Narod odlučuje”. Tumačenja koja su se mogla čuti iz obje velike stranke kako ravnopravnost birača i nije naročito važna stvar ako se time bitno ne mijenjaju rezultati izbora pak treba shvatiti kao ne samo prijezir prema Ustavu nego i kao prijezir prema načelu ravnopravnosti građana pred Ustavom i Zakonom. Jer, tu se radi o načelima, prije svega, na što je upozorio i Ustavni sud, a ne o tome je li u pojedinom slučaju kršenjem tih načela došlo do bitnih promjena rezultata izbora.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
