Rijeka uvodi ‘Građanski odgoj’ i u srednje škole: Evo tko stoji iza kurikula

Na Rektoratu Sveučilišta u Rijeci, danas, 4. studenog 2021. održano je predstavljanje prijedloga kurikula nastavnog predmeta Građanski odgoj i obrazovanje, za srednje škole, pod nazivom ”Škola i zajednica”.

1 od 10

Prijedlog kurikula izrađenog u okviru projekta ”Priprema za uvođenje predmeta Građanski odgoj i obrazovanje u srednje škole” predstavili su njegovi nositelji i autori. Nositelj projekta je Centar za studije mira i konflikta Sveučilišta u Rijeci, a partneri na projektu su: Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Prva riječka hrvatska gimnazija te Udruga CeKaDe.

Prijedlog kurikula rezultat je jednogodišnjeg rada članova radne skupine koju čine:

• Laura Angelovski, prof., Prva riječka hrvatska gimnazija,
• izv. prof. dr. sc. Bojana Ćulum Ilić, Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci,
• Helena de Karina, prof., Prva riječka hrvatska gimnazija,
• izv. prof. dr. sc. Karin Doolan, Odjel za sociologiju Sveučilišta u Zadru,
• doc. dr. sc. Zoran Grozdanov, Udruga CeKaDe, Rijeka,
• dr. sc. Dražen Šimleša, Zelena mreža aktivističkih grupa, Zagreb
• doc. dr. sc. Nebojša Zelič, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, predstojnik Centra za studije mira i konflikta Sveučilišta u Rijeci i
• dr. sc. Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.

Predstavljanje je otvorila rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija. 

U nastavku donosimo neke podatke o autorima kurikula.

Laura Angelovski i Helena de Karina nastavnice su u Prvoj riječkoj hrvatskoj gimnaziji, koja je partner na projektu kurikula Građanskog odgoja.

Bojana Ćulum Ilić

Bojana Ćulum Ilić izvanredna je profesorica na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Ćulum Ilić sudjelovala je u istraživanju  o “političkoj pismenosti učenika” završnih razreda srednjih škola, čiji su rezultati objavljeni ove godine. Istraživanje je proveo Institut za društvena istraživanja u Zagrebu (IDI), nevladina organizacija GONG koji se zalaže za uvođenje građanskog odgoja, Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Centar za studije jugoistočne Europe Sveučilišta u Grazu i Filozofski fakultet u Rijeci u suradnji s GOOD inicijativom – kišobranom preko 50 nevladinih organizacija koje se zalažu za uvođenje građanskog odgoja. Zaključak provoditelja ovog istraživanja jest da je građanski odgoj potreban jer “trećina maturanata misli da su homoseksualne osobe bolesne, 50% ih smatra da bi se trebali skrivati. Oko 45% maturanata smatra da je u redu pozdrav ZDS, 25% ih je protiv toga”.

Karin Doolan

Karin Doolan izvanredna je profesorica na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru. Kao područja njezinog znanstvenog interesa na stranicama Sveučilišta u Zadru se navodi: Klasne nejednakosti, Obrazovne nejednakosti i Bourdieuova teorija prakse, Obrazovne politike u visokom obrazovanju i Kvalitativne metode istraživanja.

Zajedno s Damirom Bakićem, Karin Doolan sudjelovala je u kreiranju obrazovnog programa ekstremno lijeve stranke Možemo, kako se to navodi na njihovim mrežnim stranicama.

“Karin Doolan: Klasa, rod i dob isprepliću se u oblikovanju nejednakosti” – glasio je naslov intervjua kojeg je Doolan 2020. dala za Novosti SNV-a.

Zoran Grozdanov

Zoran Grozdanov doktor je znanosti iz područja filozofije, teolog, prevoditelj i izdavač iz Rijeke. Predavač je na Centru za protestantsku teologiju Sveučilišta u Zagrebu (Teološki fakultet Matija Vlačić Ilirik).

U izradi ovog kurikula sudjeluje kao predstavnik udruge CeKaDe. Riječ je o Centru za kulturu dijaloga, koja je, kako stoji na njihovim mrežnim stranicama, svoje djelovanje usmjerila u tri pravca:
1. Zagovaranje i provedba održivog sustava doniranja hrane kako na nacionalnoj, tako i na lokalnoj razini;
2. Unapređenje sustava socijalne podrške marginaliziranim skupinama društva;
3. Uključivanju akademske zajednice u rješavanje problema nedostatnog doniranja i prekomjernog bacanja hrane, kao i uspostave održivog sustava za doniranje hrane.

>Unatoč presudi za uznemiravanje, Filipović, koji je gurao ‘seksualni odgoj’ – na čelu NCVVO-a

U razgovoru za tjednik Srpskog narodnog vijeća Novosti početkom 2017. u članku pod naslovom “HRT provodi nacionalni projekt utjerivanja vjere u kosti” Grozdanov na komentar novinara o udruzi U ime obitelji ocjenjuje da “nema spora da su zajednice i udruge koje spominjemo fundamentalističke”, te još dodaje čime bi se to udruga U ime obitelji trebala baviti pa predlaže: “Neka te udruge i molitvene zajednice izvole kampirati ispred Porezne uprave ili Ministarstva socijalne politike, pa neka zagovaraju donošenje zakona koji će povećati socijalnu jednakost. Zašto se ne bore protiv diskriminacijskog tretmana izbjeglica i azilanata?”.

U snimci možete vidjeti kako Grozdanov 2013. kaže da je “ovih dana velika inicijativa katoličkih udruga za uvrštavanjem u Ustav stavke da je brak odnos između muškarca i žene, a ne dva ljudska bića.”

Dražen Šimleša

Aktivist Dražen Šimleša član je inicijativnog odbora ekstremno lijeve stranke Možemo. Bio je povezan je i s tzv. Institutom za političku ekologiju (IPE) čiji je suosnivač čelnik stranke Možemo, Tomislav Tomašević. Naime, Dražen Šimleša bio je u akademskom savjetu IPE-a. Inače je znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.

Na stranicama stranke Možemo o njemu, kao članu inicijativnog odbora, stoji:

“Radi na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar kao znanstveni suradnik. Istražuje teme ekološkog otiska i održivog življenja, solidarne ekonomije i društvenog poduzetništva. Aktivan je u inicijativama i organizacijama za opće dobro posljednjih 25 godina. Voli priče gdje se mali i obični ljudi zajedno bore za bolji svijet… a onda i uspiju. Zato je u platformi Možemo. Koordinator je Europske mreže solidarne ekonomije – RIPESS.”

Nebojša Zelič

Nebojša Zelič iz Rijeke također je član stranke Možemo, čiji je bio kandidat za gradonačelnika Rijeke na posljednjim lokalnim izborima.

Nebojša Zelič rođen je 1980. godine. Predstojnik je Centra za studije mira i konflikata na riječkom sveučilištu, a kao docent na Filozofskom fakultetu u Rijeci predaje kolegije vezane uz etiku i filozofiju politike. U znanstvenom radu bavi se pitanjima političke legitimnosti i društvene nejednakosti.

Bio je aktivan u nizu inicijativa i organizaciji javnih događaja za što je dobio i nagradu za popularizaciju znanosti. Dobitnik je nagrade za Knjigu godine »Krunoslav Sukić« za knjigu »Vjera u dijalog: sekularno i religijsko u razgovoru« 2018. godine. Član je koordinacije Možemo od samoga početka stranke, naveo je o njemu Novi list uoči lokalnih izbora.

Boris Jokić

Boris Jokić ravnatelj je Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, poznat po svojevremenom kontroverznom vođenju kurikulne reforme za vrijeme vlade Zorana Milanovića.

Podsjetimo, kurikulnu reformu kojoj je Jokić svojedobno bio na čelu pratili su brojni skandali, od skandalozne provedbe javnog natječaja, preko nedorađenosti kurikulnih cjelina do konačnog zaustavljanja reforme pod Jokićevim vodstvom. Reforma obrazovanja kasnije je nastavljena pod HNS-ovom ministricom obrazovanja Blaženkom Divjak (u Vladi Andreja Plenkovića) koja je podržavala Jokićevu ekspertnu skupinu.

Nakon smjene Borisa Jokića s mjesta voditelja ERS-a, tijekom 2016. i 2017. godine lijevo-liberalne udruge podržale su protuvladine prosvjede pod nazivom ‘Hrvatska može bolje’ i Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma’. Ovi su prosvjedi bili ujedno i prosvjedi podrške Borisu Jokiću.

Podsjećamo da su inicijativu ‘Hrvatska može bolje’ koordinirali: Roditelji u akciji – Roda, Forum za slobodu odgoja, Centar za mirovne studije, GONG, Hrvatsko debatno društvo, Udruga roditelja Korak po korak, Mreža mladih Hrvatske, Kurziv – Platforma za pitanja kulture, medija i društva. Udruge koje ih podržavaju su: queerANarchive, Split, Queer Sport Split, Split, B.a.B.e. – “Budi aktivna, budi emancipiran”, Trans Aid, Ured Greenpeacea u Hrvatskoj, Ženska mreža Hrvatske, Protagora, Kuća ljudskih prava, Platforma 112 i brojne druge.

Aktivan i za vrijeme Plenkovićeve vlade

Jokić je bio aktivan i u ministarstvu Radovana Fuchsa, koje je angažirao Jokićev matični Institut za društvena istraživanja da izradi projekt Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti Covid-19 i potresa iz 2020. godine na organizaciju odgojno-obrazovnih procesa i dobrobit učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika u Republici Hrvatskoj.

Borisa Jokića moglo se vidjeti u medijima kao komentatora u HRT-ovoj emisiji Peti dan, gdje je zastupao uglavnom liberalne, politički korektne stavove, pa je tako zagovarao liberalizaciju školskog, obrazovnog programa kao i ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Jokić se još nedavno u medijima ponudio premijeru Andreju Plenkoviću za ‘nastavak svog rada’ u reformi obrazovnog sustava. Također je jednom jednom prilikom ustvrdio da “neki ljudi koji su stvorili hrvatsku državu ovakvu kakvu danas živimo isto tako bili u jednom trenutku i komunisti i marksisti i lenjinisti“.

Jutarnji list: Riječanima je motiv za građanski odgoj strah od konzervativne revolucije

Građanski odgoj se u kontekstu obrazovne reforme spominje zadnjih petnaestak godina, a prošao je faze gdje se predlagao kao izborni predmet, kao međupredmetna tema i kao obavezni predmet. U teoriji, “građanskim odgojem” bi učenici usvojili “građanske kompetencije”, a zagovornici građanskog odgoja protive se odredbama prema kojim roditelji i učenici mogli izabrati alternativu za njega.

Prema Agenciji za odgoj i obrazovanje građanski odgoj uključuje module poput: Modul osnove demokracije, Modul simulirana suđenja i vladavina prava, Modul projekt građanin – razvoj poduzetnosti, Modul zaštite potrošača, Modul humane vrednote i istraživanje humanitarnog prava, Modul razvoja karaktera, identiteta, interkulturalnosti, Modul učitelji i učenici miritelji i razvoj socijalnih vještina, Modul volonterskog rada i socijalne solidarnosti i Modul za razvoj ravnopravnosti spolova.

Jutarnji list: Riječanima je motiv za građanski odgoj strah od konzervativne revolucije

S obzirom na različita mišljenja o građanskom odgoju, vrijedi istaknuti da je Jutarnji list 4. rujna 2021. godine objavio intervju sa Sandom Šušanj, pročelnicom Odjela za odgoj i obrazovanje Grada Rijeke pod naslovom ‘Građanski odgoj nije nikakva ideologija nego skup kompetencija za život u modernom društvu‘. S druge strane iste novine su dva dana ranije objavile članak o planu gradonačelnika grada Zagreba Tomislava Tomaševića glede uvođenja građanskog odgoja u škole, u kojemu piše kako je Rijeka uvela građanski odgoj s ciljem preodgoja djece zbog straha od “konzervativne revolucije”, odnosno zbog straha od djece s drugačijim stavovima kada su u pitanju politike vezane uz etničke i seksualne manjine.

Članak je objavljen pod naslovom “Možemo! ne odustaje od građanskog odgoja, ali svjesni su manjkavosti. Ovo je Tomaševićev plan”, a u njemu je na dnu članka dodano: “Motiv za GOO strah od konzervativne revolucije”.

Što Jutarnjem znači “konzervativna revolucija”?

Teško je reći što Jutarnji list smatra konzervativnom revolucijom budući da se njome obično označava razdoblje 1920-ih i 1930-ih godina u Njemačkoj, kada su teoretičari poput Carla Schmitta i Ernsta Jungera razvijali kritike liberalizma. U svakom slučaju Jutarnji navodi:

“Riječanima je motiv za GOO bio strah od retradicionalizacije, konzervativne revolucije u kojoj mladi sve više iskazuju diskriminatorne i ekstremističke stavove, ne toleriraju manjine, osobe drukčije seksualne orijentacije, vjere, nacije. Istraživanje političke pismenosti učenika završnih razreda srednjih škola koje je 2015. provela inicijativa GOOD dovelo je do zabrinjavajućih otkrića.

Čak 50 posto mladih ne zna tko čini političku opoziciju, isto toliko njih – a napunili su 18 i postali glasači – ne zna da oni daju legitimitet Vladi da donosi odluke u njihovo ime. Jedva 55 posto učenika smatra da je za državu dobro da u njoj žive osobe različitih religija, rasa i kultura, a tendencija izražavanja ekstremnijih nacionalističkih stavova je porastu. Gotovo polovica ispitanika vjeruje da je homoseksualnost bolest.”

U članku su drugačiji stavovi, točnije “nacionalistički stavovi” povezani s “političkom nepismenošću” učenika, i to prema “istraživanju” GOOD inicijative. Riječ je o inicijativi oko koje je okupljeno pedesetak nevladinih organizacija redom liberalnih svjetonazora, koje zahtijevaju uvođenje građanskog odgoja kao obaveznog predmeta u škole. One, čini se, građanski odgoj vide kao polugu putem koje bi se djecu indoktriniralo liberalnim stavovima, nasuprot nacionalističkim, slično kao što se za vrijeme komunizma putem obveznog predmeta ‘Teorija i praksa samoupravnog socijalizma’ djecu indoktriniralo komunističkom ideologijom.