U svibnju ove godine v.d. Nacionalnog centra za vanjskog vrijednovanje obrazovanja (NCVVO) postao je Vinko Filipović, bivši šef Agencije za odgoj i obrazovanje koji je radio u mandatu ministra Primorca, a smijenjen je u mandatu ministra Mornara. Filipović je najmanje od 1994. godine gotovo neprekidan aktivan u razvoju obrazovanju kroz sindikate ili državne agencije, a inače je poznat kao čovjek blizak SDP-u, budući da je svojevremeno lobirao za uvođenje građanskog, pa i zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja u osnovne škole.
No, prema najnovijim informacijama Filipović je 2019. godine osuđen zbog uznemiravanja bivše zaposlenice Agencije kojoj je bio na čelu.
Osuđen zbog uznemiravanja djelatnice, ali presuda nema posljedice na njegov radni odnos
U svojoj prethodnoj ravnateljskoj poziciji u Agenciji za odgoj i obrazovanje (AZOO) uznemiravao tada podređenu djelatnicu čime su joj povrijeđeni dostojanstvo, čast i ugled. Proizlazi tako iz pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu s kraja travnja 2019., koju je u anonimiziranom obliku sud ustupio portalu Telegram na njihov zahtjev.
Vinko Filipović je prema presudi bivšoj zaposlenici zbog uznemiravanja isplatio preko 60.000 kuna. Nadalje, sud je u presudi odbacio da je Filipović diskriminirao kolegicu na radnom mjestu, no utvrdio je da ju je uznemiravao na temelju njenog članstva u Sindikatu i Radničkom vijeću, zbog čega je ona kroz duži vremenski period trpjela “jake duševne boli, strah, nelagodu i neprijateljsko okruženje”.
Unatoč tome, presuda nema posljedice na Filipovićev radni odnos jer je “umnogome pridonio stabilizaciji odnosa među kolegicama i kolegama u NCVVO-u i uspješno je vodio tim NCVVO-a u ljetnom roku državne mature”, kako tvrdi šef Upravnog vijeća NCVVO-a, profesor Josip Faričić. On dodaje kako presuda “nije u domeni kaznenog prava niti bilo koje druge pravne domene”, stoga Filipović uživa visoku poziciju u razvoju obrazovanja iako je Ministarstvo obrazovanje pod kontrolom HDZ-a, odnosno Vlade Andreja Plenkovića.
Deset godina u sindikatu, pa deset godina u AZOO-u
Prije nego je došao na čelo glavne ustanove za provedbu državne mature, Filipović je iza sebe skupio 17 godina rada u osnovnoškolskom sustavu kao profesor geografije, a paralelno s radom u prosvjeti bio je osnivač i dugogodišnji predsjednik sindikata Preporod i to u razdoblju od 1994. do 2004. godine.
Bivši je ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje te je na toj je funkciji bio od 1. studenoga 2004. do 20. veljače 2015. Na čelu Agencije bio je i za vrijeme SDP-ovog ministra Željka Jovanovića te je pokušavao nametnuti uvođenje nestručnog i ideološki obojenog zdravstvenog odgoja u sve škole u Hrvatskoj – što njemu i SDP-ovom Jovanoviću nije pošlo za rukom. Mediji su i tada, kao i kod slučaja Obiteljskog zakona već napali predloženu odredbu prema kojoj će roditelji moći birati alternativu za kurikule, poput građanskog odgoja i zdravstvenog odgoja, koji utječu na formiranje stavova.
Inače, Agencija za odgoj i obrazovanje nasljednik je Zavoda za školstvo, a jedan od konkretnijih poslova joj je briga za stručno usavršavanje učitelja. U Agenciji su također bili zaduženi su izradu i analizu kurikuluma za građanski i zdravstveni odgoj. Isto tako, Filipović je nakon odlaska iz Agencije radio kao direktor razvoja i marketinga u Školskoj knjizi.
Zdravstveni odgoj
Zdravstveni odgoj je obvezni kurikul uveden u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj odlukom ministra Jovanovića od 28. rujna 2012. Problematično je bilo to što je program izrađen i objavljen mjesec dana prije nego je uveden u škole, također nije postojalo neutralno stručno ocjenjivanje programa te javna rasprava o sadržaju te je u programu sporno promoviranje rodne ideologije.
Zbog svega je oformljena i Građanska inicijativa “Ne dirajte djecu!”, koja je u sklopu kampanje u Hrvatskoj organizirala niz predavanja Judith Reisman i upozoravala na negativan aspekt zdravstvenog odgoja.
Krajem prosinca 2012. HBK je tiskala i distribuirala informativni letak kojim jasno izražava svoje protivljenje zdravstvenom odgoju kako ga je zamislio tadašnji SDP-ov ministar, jer se time nije zadržala samo na izražavanju načelnog stava u medijima nego se učinio roditeljima dostupnim kratak izbor najupitnijih ideja iz udžbenika za zdravstveni odgoj.
Filipović, novoizabrani v.d. ravnatelj NCVVO-a, je govorio kako “roditelji nemaju pravo držati djecu u neznanju i sprječavati im dotok temeljnih informacija”:
“Zdravstveni odgoj ni na koji način nije se smjelo, po meni, politizirati i davati mu neke ideološke predznake jer je on u interesu djece i njihovog zdravlja, odrastanja, sprječavanja različitih vrsta ovisnosti, spolno odgovornog ponašanja, spolno prenosivih bolesti i svega ostalog što on obuhvaća.”, rekao je Filipović 2013. godine u središnjem Dnevniku HTV-a uz obrazloženje: “Vrlo često pozivanje na članak 63. Ustava i prava roditelja na odgoj se jednoznačno tumači. Naime, u obrazloženju Ustavnog suda između ostalog stoji da je odgovornost roditelja u smislu članka 63. stavak 2 Ustava ograničena pravom djeteta na potpuni i skladan razvoj njegove osobnosti. To ujedno znači da roditelji nemaju pravo držati djecu u neznanju i sprječavati im dotok temeljnih informacija i sadržaja važnih za potpun i skladan razvoj njihove osobnosti.”, zaključio je Filipović.
Zbog odustanka Vlade od građanskoga odgoja i obrazovanja, Good inicijativa za sustavno i kvalitetno uvođenje građanskoga odgoja i obrazovanja 2014. je zatražila ostavku ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) Vinka Filipovića. Unatoč odustanku, Filipović je i dalje uvjeravao kako u građanskom i zdravstvenom odgoju, kasnimo 20 godina te je istaknuo nužnost njihova postojanja u obrazovnom sustavu.
Četvrti osnovne o rodu i spolu, sedmi o homoseksualnosti, 3. srednje o transrodnosti
Kakav je Filipović kurikulum zdravstvenog odgoja branio govori i arhivirani članak lijevo orijentirane Slobodne Dalmacije, koja je 2012. godine objavila članak pod naslovom: “Petaši će učiti o masturbaciji, sedmaši o gay populaciji”
U tom članku se isticalo kako će već u četvrtom razredu osnovne škole učenici učiti o znanstveno neutemeljenoj rodnoj ideologiji, pa su tako po tom kurikulumu trebali saznati razlike “između spola i roda te s tim povezane stereotipe”. “U petom će naučiti postupke primjene higijenskih uložaka i tampona, kao i objasniti masturbaciju kao sastavni dio ljudske spolnosti te učiti o pogrešnosti nekad raširenih vjerovanja o njezinoj štetnosti”, pisalo se.
U šestom razredu raspravljat će o načinu na koji pornografija prikazuje ljudsku seksualnost. Već u sedmom razredu moći će raspravljati o homoseksualnosti, odnosno pojmu seksualnih manjina i njihovu položaju tijekom povijesti, dok diskriminacija žena kroz povijest dolazi na red u prvom razredu srednje škole.
Govoreći o takvom zdravstvenom odgoju, Filipović koji je tada nadzirao stručnu skupinu za izradu novog programa zdravstvenog odgoja je ustvrdio: “Što se tiče dodatnih i za neke mogućih kontroverznih sadržaja, ponovit ću da je zdravstveni odgoj koncipiran na način da nudi samo znanstveno utemeljene informacije i ni na koji način ne sugerira vrijednosna svjetonazorska ili ideološka uvjerenja”.
Nadalje, prema tom programu, učenici su u trećem razredu srednje škole trebali “analizirati odredbe Deklaracije o seksualnim pravima Svjetske zdravstvene organizacije; usporediti medicinska, religijska i feministička stajališta o prekidu trudnoće, homoseksualnosti itd; opisati suvremene promjene vezane uz brak: porast razvoda itd; razlikovati pojmove transseksualnost, transrodnost”, a u četvrtom utvrđivati do tada stečeno “znanje”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa